BOSANSKO GRAHOVO - Gavrilo Mile Princip, rođen u Obljaju, kod Grahova, 1961. godine, potomak je slavnog Gavrila Principa, koji je okrenuo tok istorije 1914, i pjesnik sa objavljene četiri zbirke pjesama: "Pucanj u tišinu" 1994, "San o pragu" 2000, "U snu su me pohodili preci" 2002. i "Grč" 2006, a trenutno piše roman u kojem će se dotaći teme porodica Princip i Habzburg.
Povodom postavljanja spomenika Gavrilu Principu u Beogradu, koji treba biti otkriven u nedjelju na Vidovdan, 101 godinu poslije Sarajevskog atentata, Gavrilo Mile Princip za "Nezavisne" govori da je Gavrilov čin Principima ostao u amanet više kao obaveza nego kao čast.
"Obaveza naša, poslije njega je da taj junački čin nosimo onako kako treba, srčano kao i Gavrilov Vidovdan 1914. u Sarajevu. Danilo Petra Princip je garant da je to tako, koji kao i Gavrilo uzida sebe u temelj države koja mu to vrati ničim. Poslije Danila, ja sam nekako najviše stajao (barem javno) iza djela Gavrilovog, svodio račune sa svima koji su bili protiv Gavrila, a ima ih dosta, iako nisam najbliži koljenom do njega. Svi mi Principi smo stali do koljena njemu i Danilu", riječi su Principa, koji je zahvalio ljudima što učiniše da "nakon sto godina stigne i Gavrilu ta čast da se zablista bronzani spomenik u prestonom gradu", na ponos narodu i porodici Princip.
Na pitanje zbog čega do sada nije bilo spomenika, Princip je rekao da je uvijek bio preči neko iz sjene, a da Gavrilo nije ušao ni u sto najznamenitijih Srba nacionalne istorije, gdje mu je svakako mjesto.
"U onom sistemu mraka (50 godina) davali su imena ulicama i školama i radnim brigadama po Gavrilovom imenu i prezimenu. Ne zato što su odobravali taj njegov čin, nego zato što je omladina voljela to što je on uradio. Tako su kontrolisali mase. Da su ga voljeli, ne bi Pepinu (Petar, otac Gavrilov) kuću 1942. zapalili partizani, a znali su čija je", govori Princip.
U recenziji za njegovu četvrtu knjigu pjesama "Grč" poznati roker i pjesnik Bora Đorđević je zapisao da Gavrilo Mile Princip ubija poput slavnog pretka, samo riječima.
"Ja sam se saživio sa poezijom i ona sa mnom, trajemo. Poezija je način života. Ja naprosto dišem za poeziju, a ona mene guta do najskrovitijih mjesta njene neprolaznosti. Tražim nove puteve, ovdje, na Adi Bojani, u zasjedi svijeta i lijepo mi je. Radim neki posao kod ljudi koje volim. Tu je jedan od izvora sa kojeg se napajam novim stihovima. Uveče umoran, odmarajući dušu utisnem nešto slova na papir i zaspim kao lane na proplanku", naveo je Princip, koji za razliku od poezije o javnom književnom životu ima skroz suprotno mišljenje.
"Sektaški se prave književni susreti po gradovima pod okriljem velikih imena pisane riječi, a oni koji dolaze na te terevenke samo gledaju kako da se napiju i uzmu honorar", smatra Princip, dodajući da bježi od takvih "pjesnika" na Adu Bojanu, na kraj svijeta, gdje mu je "mnogo ljepše ćutati sa ribama ujutro na splavu dok pije prvu jutarnju kafu."
Trenutno se nalazi u Crnoj Gori, a za biblioteku koju je osnovao u Bosanskom Grahovu prije desetak godina kaže da je propala.
"Kad sam ja otišao, iako mi se nije išlo, jer silniku je knuta u rukama i on samo goni, ključ je dodijeljen nekom ko knjigu čita naopačke ili nikako", kaže Princip i dodaje da i dalje skuplja knjige po raznim bibliotekama i da će ih odnijeti djeci u tamošnju školu.
Habzburg i pomirenje
Prošle godine, sto godina nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, Gavrilo Mile Princip dobio je poziv da dođe u Mostar na književno veče, a ni slutio nije da će se sresti na Milonom von Habzburg, potomkom Franca Ferdinanda. Sa njom je ostao u kontaktu i dobrim odnosima, a biće uskoro i njen gost te smatra da je uradio dobru stvar držeći se Gavrilove ideje.
"Ta priča o Miloni von Habzburg će ući u roman na kojem radim, zaslužuje i roman i Milona", govori Princip.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.