BANJALUKA- Ljubav i podrška su primarne vrijednosti koje trebaju svima, ali se svi ne rađaju u istim okolnostima, niti odrastaju, žive i stare u njima.Mnogi veoma rano izgube prava i potrebu da se razvijaju u porodičnom gnjezdu ili im u trećoj životnoj dobi zatreba veća posvećenost od one koju imaju sa biološkim potomcima. Hraniteljstvo je zbog toga, pored usvojenja, jedan od najvažnijih oblika porodične zaštite.
Toga su svjesne brojne porodice koje su iz vlastite zone komfora odlučile izaći, pa i pored velikih odgovornosti i obaveza, oplemeniti svoj život i na ovaj način. Smatraju da tako doprinose u pojedinačnim slučajevima, ali i trajno, razvijajući nove i bolje navike i vrijednosti kod mlađih koji gledaju i uče empatiju, kao i osjećaj za potrebe drugih.
Empatija i odgovornost: I upravo tako je u banjalučkoj porodici Dojder. Milena, magistrica socijalnog rada, i Igor, policajac, prije sedam godina odlučili su da biološku porodicu obogate hraniteljstkim iskustvom.
Time su, dodaju oni, posebno bili oduševljeni kćer Olja i sin Vanja, jer su im u kuću tada stigla dva mališana.
"Dva dječaka tada su išla u drugi i peti razred, a danas su to naši veliki i mnogo dobri momci. Jako smo ponosni na njih i na vrijednosti sa kojima odrastaju" govori Milena za "Nezavisne".
Ljudi obično polaze od toga da je hraniteljstvo mnogo odgovorno, kaže ona, ili da to neće moći, da nije za njih.
"Jeste, vrlo je odgovorno, međutim, ako ste vi odgovorna ličnost i roditelj, jednostavno ćete se nositi s tim", tvrdi Milena.
Treba biti svjestan, kažu u ovoj porodici, da je prioritetno gledanje na vlastito zadovoljstvo zona komfora koja je potencijalna za razvoj sebičnih navika, pa i ličnosti.
Prava starijih: A Ljubinka Sikimić iz Banjaluke je hranitelj za starije osobe već šest godina i smatra da je u tom periodu postala dio priče koja je daleko više od posla. Za nju je hraniteljstvo, pored empatičnog odnosa koji je njegovala uvijek kod sebe, na početku bilo i način samozapošljavanja.
"Međutim, ovo je nešto specifično, jer čitava porodica postaje dio hraniteljstva, a korisnici se osjećaju kao kod kuće, jer tu odrastaju i moja unučad. I za njih je dobro što rastu u okruženju gdje se njeguju i potrebe i prava starijih", napominje ona.
Sa suprugom je prije nekoliko godina krenula na edukaciju o hraniteljstvu u Centru za socijalni rad i nakon stečenih stručnih procjena, postala je prijatelj i hranitelj za šest osoba treće životne dobi, među kojima su i roditelji čija djeca zbog obaveza nemaju dovoljno vremena da im posvete kvalitetnu pažnju i njegu, rad, nadzor, ishranu, medicinsku pažnju...
"Jako smo posvećeni njima, ali kada ja nisam tu, onda je moj sin ili njegova supruga... Neko od nas uvijek je tu", kažu nam u porodici Sikimić. Njen sin je po zanimanju diplomirani ekolog i počeo je da pomaže majci, svjestan koliko je teško naći posao.
Ipak, dodaje on, u međuvremenu je kod sebe prepoznao senzibilitet za rad sa starijim osobama, zbog čega je krenuo na kurs za hranitelje.
Sofija B. je već treću godinu s njima i kaže da je zadovoljna svim uslovima koje ima, najviše druženjima iz kojih se razvijaju prijateljstva. Svaki od korisnika u hraniteljskoj porodici, objašnjava nam ona, ima svoje kupatilo, te uslove za kuvanje i posjetu.
Ipak, čini se da je hraniteljstvo i dalje kod nas nedovoljno uvažen oblik zaštite, a uloga hranitelja nepravedno blijeda i nebitna u odnosu na institucionalni rad sa djecom.
Uloga hranitelja: A zapravo hranitelji jesu u ulozi najhumanijih pružalaca alternativnog oblika zaštite djeteta, čija je primarna sredina "oštećena", jer tu imaju roditeljske ili porodične resurse u kojem je socijalizacija najuspješnija.
Toga su svjesni i u Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, prema čijim podacima je trenutno 286 hraniteljskih porodica sa oko 300 djece bez roditeljskog staranja - od beba do punoljetnika, dok je trenutno oko 500 djece bez adekvatnog roditeljskog staranja.
Zakonom o socijalnoj zaštiti RS i pravilnicima o hraniteljstvu definisano je ko može biti hranitelj, kao i tim stručnjaka koji to procjenjuju.
UNICEF u BiH pruža podršku resornom ministarstvu u jačanju sistema dječje zaštite u RS, dok je, kako napominju u resornom ministarstvu, za porodicu hranitelja predviđeno 517 KM na mjesečnom nivou ili 650 KM za institucionalni smještaj, što znači da je i ekonomski opravdanije.
"Hraniteljstvo prije svega obezbjeđuje toplinu porodičnog doma, sticanje pozitivnog porodičnog iskustva, smještaj, ishranu, brigu, njegu, vaspitanje, obrazovanje te osposobljavanja za samostalan život i rad, a u cilju zaštite interesa djeteta", napominju iz banjalučkog Centra za socijalni rad, čiji stručnjaci vode računa prilikom zbrinjavanja djece o karakteristikama hraniteljske porodice, kao i nizu drugih faktora koji mogu uticati na pravilan psihofizički razvoj djeteta i stvaranju međusobnog povjerenja i osjećaja pripadnosti.
Tako se i tokom trajanja zbrinjavanja djeteta prati adaptacija hraniteljske porodice na potrebe djeteta, kao i adaptacija djeteta na život u novom okruženju.
Prema evidenciji JU Centar za socijalni rad Banjaluka, 71. dijete je zbrinuto u 49. hraniteljskih porodica, s tim da je veći broj srodničkih hraniteljskih porodica, odnosno hranitelji su srodnici djetetu - članovi proširene porodice porijekla.
Što se tiče zbrinjavanja odraslih i starih lica u hraniteljske porodice, 18 lica je smješteno u 13 hraniteljskih porodica.
"Dosadašnja iskustva govore u prilog činjenici da na našem području kod građana nije u dovoljnoj mjeri razvijena svijest o hraniteljstvu, o njegovom značaju, humanim obilježjima, kao i da predstavlja jedan od najadekvatnijih vidova zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja i bez adekvatnog roditeljskog staranja. Ova činjenica predstavlja teškoću u svakodnevnom radu, jer je mali broj hraniteljskih porodica koje bi u ovom trenutku mogle prihvatiti djecu na zbrinjavanje, a posebno je izražen problem da je mali broj hranitelja zainteresovanih za djecu sa smetnjama u razvoju koja su bez roditeljskog staranja", naglašavaju iz Centra za socijalni rad.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.