Svaka sredina, bez obzira na to koliko mala bila, može biti plodna za stvaranje ako u njoj žive ljudi koji se ne žele prepustiti učmaloj svakodnevici. Najbolji primjer za to je Kozarska Dubica, gradić koji je, bez obzira na ograničene mogućnosti, iznjedrio iznenađujuće veliki broj talentovanih glumaca.
Iako nisu odrasli uz pozorišne predstave, niti su imali priliku gledati ih često, mladi Dubičani bijeg od dosade i jednoličnosti pronašli su u amaterskoj glumi.
Sve je, kako kažu, počelo nespretno i dječje naivno, ali nošeni entuzijazmom i odlučni da napreduju i uspiju napravili su sjajan rezultat. Danas, deset godina od osnivanja Dramskog studija "Artist" u kome su naučili prve tekstove, obukli prve kostime i zaigrali svoje prve uloge, mnogi od njih već iza sebe imaju velike pozorišne i filmske angažmane i nagrade.
Gordana Batić, osnivač, vođa i glumac Dramskog studija "Artist" priča kako je 2002. godine sa ovim studiom počela "glumačka groznica".
"Početak dramskog studija 'Artist' bio je težak, kao i svaki drugi početak. Tada je postojalo jedno Udruženje građana 'Artist' i pri tom udruženju, moja prijateljica Maja Skrobić i ja, osnovale smo istoimeni dramski studio i tada pozvale i ostale. U početku smo radili u totalno neuslovnom prostoru, sa nekih stotinak mjesta, ali nama to uopšte nije smetalo. Tamo su nastali neki naši prvi autorski projekti", sjeća se Batićeva.
Iako joj je životna želja bila da bude glumica, kaže da su je okolnosti odvele na drugu stranu, ali je, ipak, zahvaljujući "Artistu", u kome je mnogo puta nagrađivana, dijelom ispunila tu želju.
S obzirom na to da danas imaju salu Doma kulture sa 300 mjesta i sa daleko boljom i uslovnijom scenom, mnogo im je lakše.
Ipak, smatra da bi osnivanje amaterskog pozorišta u Kozarskoj Dubici bilo krunisanje njihovog rada.
"Kroz Artist je prošlo oko dvadesetak glumaca. Mnogi su upisali fakultete i otišli za obavezama, tako da nas je sada ostalo malo. Nedavno nam se pridružio i kolega Aleksandar Vukomanović, koji je, čak, dobio i nagradu na festivalu u Srpcu. Planiramo uskorije napraviti i neku audiciju, kako bi studio opstao", dodaje Batićeva.
Osim gostovanja na festivalima širom naše zemlje i Srbije, Dubičani organizuju i festivale. Iza sebe imaju dva pod nazivom "'Artist' i prijatelji", na kojima su ugostili ljude s kojima su do sada sarađivali.
Goran Burazor, jedan od amaterskih glumaca, koji je i danas aktivan član "Artista", priča o vremenu kada su kao dječaci ušli u do tada nepoznat svijet glume.
"Na početku je sve bilo u obliku igre i nekih vježbi. Ja sam u to sve ušao iz čiste radoznalosti i sva ta djeca, u odnosu na nas malo starije, su pokazivala određeni talenat. Neki su baš bili za to, kao Marko Misirača na primjer. Njemu je jednostavno sve vezano za pozorište bilo jedino što ga je interesovalo. Takva je i Gordana Batić, zahvaljujući kojoj je sve kasnije opstalo", kaže Burazor.
Bilo je, ističe, i onih koji su bili talentovani, ali su se glumom bavili samo da bi se oprobali ili eventualno kvalitetnije ispunili vrijeme.
Smatra da su se neki tek tu i pronašli, odnosno shvatili da bi to kasnije mogao biti njihov poziv.
Sjeća se mnogih anegdota i druženja sa proba i putovanja. Bilo je, govori kroz smijeh, svega i svačega, a kao najinteresantnije pamti vježbe tokom kojih su spontano pokušavali da na određenu temu u momentu sklope neku igru.
Nino Jauz, načelnik opštine Kozarska Dubica, kaže da taj grad, iako je mali, dosta pažnje posvećuje kulturnim institucijama i njihovim dešavanjima.
Prema njegovim riječima, upravo bogatstvo kulturnih dešavanja rezultira pojavom mladih ljudi zainteresovanih da se bave umjetnošću.
"U okviru Mješovite srednje škole 'Nikola Tesla' imamo dramsku sekciju, a podržavamo i rad Dramskog studija 'Artist', koje već ima nekoliko spremljenih predstava, koje su izvodili kod nas, a i šire. Želimo učvrstiti i unaprijediti našu saradnju i sigurno je jedan od naših narednih koraka formiranje amaterskog pozorišta u Dubici", najavljuje Jauz.
"Artist" danas iza sebe ima 12 predstava, ne računajući brojne dječje. Kao potvrda doprinosa razvoju kulture i amaterskog pozorišnog stvaralaštva na području opštine Kozarska Dubica, ovom dramskom studiju 2008. godine, na Dan opštine, dodijeljena je plaketa.
Uspjeh mladih umjetnika posebno raduje Ljilju Pupavac, direktoricu Mješovite srednje škole "Nikola Tesla", gdje su se školovali gotovo svi mladi glumci.
Ponosna što je škola na čijem je čelu iznjedrila takve talente, ističe da prati njihov rad, te da je raduju svi njihovi angažmani.
"Nama je čast što su naši učenici uspješni. Kada je Marko Misirača diplomirao režiju čitava škola je išla da gleda njegovu diplomsku predstavu. Presrećni smo kada na špici filma vidimo ime svog učenika. Uspjeh starijih je, takođe, motivacija mlađima", priča Pupavac i dodaje da je za uspjeh mladih glumaca dijelom zaslužna Sofija Krnjajić, profesorica srpskog jezika i književnosti i voditeljka školske dramske sekcije.
Željko Amidžić, učenik četvrtog razreda te škole, koji se talentom istakao na školskoj dramskoj sekciji, kaže da u dubičkim glumcima ima uzore.
"Svakako je veliki uspjeh koji su postigli mladi glumci iz Dubice, a i ja namjeravam naredne godine upisati glumu na banjalučkoj akademiji i krenuti njihovim stopama", kaže Amidžić.
Tihomir Stanić
- Datum rođenja: 17. novembar 1960. godine
- Fakultet: Akademija umetnosti u Novom Sadu
- Klasa: profesora Dejana Mijača
Glumac Tihomir Stanić, koji iza sebe ima tri decenije dugu glumačku karijeru i brojne velike uloge i nagrade, porijeklom je iz Kozarske Dubice. Rođen 17. novembra 1960. godine u Laktašima, Stanić je djetinjstvo proveo u Dubici, gdje mu je otac radio kao učitelj. Još kao dječak tvrdio je da će biti glumac, što je, zahvaljujući velikoj želji i upornosti, i ostvario.
"Ja sam u ranom detinjstvu igrao po seoskim priredbama koje je moj otac Nedeljko, učitelj, pripremao i uvek sam tvrdio da ću biti glumac. U gimnaziji sam kratko vreme bio u dramskoj sekciji, ali pošto sam živeo na selu, nisam mogao da dolazim uveče u grad, pogotovo što sam sa starijim momcima 'svirao' bas gitaru u grupi 'Lutalice sa Une''', priča Stanić.
Na akedemiju je, kako kaže, otišao potpuno nespreman i primljen je na insistiranje Dejana Mijača, jednog od najvećih srpskih reditelja, koji je tada primao klasu.
"Uopšte nisam nikad do tad čuo za njega i mnogo godina kasnije, kad sam već bio uspešan glumac, on mi je to rekao, a ja sam mu odgovorio da to znam i da sam intuitivno osetio odmah. Pitao sam ga zbog čega je, uprkos celoj komisiji, insistirao da me prime, a on mi je rekao da sam imao 'nešto posebno' - neku veliku želju koju je on prepoznao", govori poznati glumac, koji je u pozoriste prvi put ušao tek na drugoj godini studija i od tada, kako kaže, čini mu se da nije ni izlazio.
Do sada je, govori, odigrao uloga za tri penzije, a kad su se prije nekoliko godina počeli javljati klinci iz Dubice s idejama da studiraju glumu, osjetio je veliko zadovoljstvo što ih može podržati.
"Oni su, svako za sebe i svako na svoj način, savladali svojim talentom prepreke koje vrebaju, a ja se nadam da sam im bar malo ublažio onaj osećaj usamljenosti i straha od nepoznatog, koji je mene dugo pratio. Svi ti momci su mene onda na neki način vratili u zavičaj i učinili da poslednjih godina u RS što u pozorištu, što na filmu, radimo zajedno", priča Stanić.
Ovih dana se, kaže, privode kraju pripreme za snimanje filma "Top je bio vreo", a paralelno teku i pripreme za film "Falsifikator". Osim toga, radi i na filmu o Jasenovcu, a sada mu počinju i probe u Narodnom pozorištu i "Ateljeu 212".
Stefan Bundalo
- Datum rođenja: 4. mart 1988. godine
- Srednja skola: MSŠ "Nikola Tesla"
- Fakultet: Akademija umetnosti, Beograd
- Klasa: profesora Nebojše Dugalića
- Pozorište: honorarni saradnik Narodnog pozorišta u Beogradu
Mladi Dubičanin Stefan Bundalo, koji je odigrao ulogu u novom filmu Dejana Zečevića "Neprijatelj", kaže da je gluma u kojoj su se pronašli mnogi njegovi vršnjaci iz rodnog grada, bila njihov bijeg iz sive realnosti postratnog perioda, koja ih je okruživala.
Sve je, kako kaže, počelo u Dramskom studiju "Artist", gdje je s kolegama igrao na desetine predstava, manifestacija i TV serija. Amatersko bavljenje glumom kod nekih je preraslo u profesiju, a sve njih, bez obzira na kasniji životni poziv, vezalo je veliko prijateljstvo.
"Bio sam član Dramskog studija 'Artist', od njegovog osnivanja 2002. godine i to su mi najradosniji dani detinjstva. Naš trud ljudi su prepoznali i bili nam verna publika, a sve pod budnim okom Željka Kasapa i Aleksandra Stojkovića Piksija, koji su nas učili prvim koracima na sceni", priča Bundalo.
Među brojnim amaterskim i profesionalnim angažmanima izdvaja predstavu "Figarova ženidba i razvod" u režiji velikog Slobodana Unkovskog, koja je ujedno bila njegova prva velika profesionalna predstava u životu i to na velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu.
Poslije toga uslijedile su i druge velike uloge, a jedno vrijeme na Radio Televiziji Republike Srpske radio je i kao voditelj dječje emisije "Bonton za djecu".
S obzirom na to da se oprobao i u pozorištu i na filmu, Bundalo navodi da su oba izazova, na svoj način, podjednako zanimljiva.
"Film je masovniji medij pa je zato publici zanimljiviji, ali pozoriše nosi tu neku nepredvidivost i trenutno uzbuđenje na samoj sceni. Radio sam i jedno i drugo i obe strane me privlače. Ko zna, možda se jednog dana okrenem samo filmu, videćemo", poručuje Bundalo.
Zadovoljan je, ističe, što polako, ali sigurno, Dubica postaje jedno od glavnih uporišta filmske industrije regiona, zahvaljujući glumcu Tihomiru Staniću, koji je velikim entuzijazmom pokrenuo cijelu priču dok je bio umjetnički direktor Narodnog pozorišta RS.
Marko Misirača
- Datum i mjesto rođenja: 30. juni 1985. godine u Prilepu, Makedonija
- Srednja škola: MSŠ "Nikola Tesla", smjer gimnazija
- Fakultet: Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, smjer Pozorišna i radio režija
- Klasa: profesora Slavenka Saletovića i asistenta Ive Milošević
Marko Misirača, Dubičanin, koji vodi porijeklo iz Makedonije i koji se tek poslije prošlog rata u BiH, 1996. godine, doselio u RS u očev kraj, od djetinjstva je želio postati glumac.
Mislio je tada, kaže, kao i ostala djeca, da je gluma ono što vidimo na sceni kao publika, ne sluteći da se u glumčevoj ličnosti i nastupu slivaju i sve druge umjetnosti koje rade za njega, a ne vide se, kao što su su režija, dramaturgija, scenografija, kostim, muzika i tako dalje.
"I pre mog pokušaja da upišem glumu na FDU u Beogradu, Tihomir Stanić, koji je budno pratio naše korake još u amaterizmu, savetovao mi je da pokušam da se spremim za režiju. On je prvi koji mi je tu ideju usadio u glavu i mislim da je bio u pravu. Relativno brzo sam se pronašao u tome i uvideo da ova profesija meni lično pruža mnogo više slobode i kreativnosti i da kao reditelj imam jedinstvenu priliku da stvaram svoju sliku sveta kakvog ga osećam u tom trenutku", priča Misirača.
Iako je radio na mnogo projekata, kao najznačajnije iskustvo do sada ističe prvu profesionalnu režiju komada "Limunacija" Duška Kovačevića, prema pripovijeci Stevana Sremca. Mladi režiser, koji je asistirao je na snimanju filmova "Turneja" i "Neprijatelj", kaže da su sve asistenture, i u pozorištu i na filmu, dragocjene ako su u pitanju reditelji koji su talentovani i vješti, kao što je to bilo u ovom slučaju. Pitanje, postoji li želja da na neki način pomogne unapređenju pozorišta u Kozarskoj Dubici?, komentariše kao bolnu temu, jer smatra da je to veoma teško izvodivo.
"Kulturna politika u čitavoj našoj državi, a pogotovo u našoj maloj Dubici, jako loše i traljavo se sprovodi. Naime, još od vremena kada smo svi ovi pomenuti mladi ljudi i ja počeli da se bavimo ovim poslom nailazili smo manje-više na nerazumevanje od strane ljudi koji su bili, ili koji su sada, na vlasti. Ništa nisu značile ni činjenice da smo sa našim amaterskim predstavama učestvovali na više festivala, dobijali razne nagrade, potom upisivali Akademije i polako sticali neki kredibilitet i popularisali ime našeg grada u
Marko Makivić
- Datum rođenja: 69. oktobar 1983. godine
- Srednja škola: MSŠ "Nikola Tesla"
- Fakultet: Akademija umetnosti, Novi Sad
- Klasa: profesora Ljubosava Majera
- Pozorište: Narodno pozorište Subotica
Izjavom "Dubica možda jeste grad sa manjim brojem stanovnika, ali i taj broj, očigledno, nudi mnogo više talenta, želje za uspehom i istrajnosti u ljudima nego neka metropola", objašnjava mladi glumac Marko Makivić činjenicu da je Kozarska Dubica grad glumaca. Šali se kako će njihov dubički "klan" vrlo brzo ovladati širim prostorom Balkana.
Mladi glumac ističe da njegov rodni grad nije bogat samo glumcima, nego i piscima, slikarima, muzičarima i drugim kreativnim ljudima, što potvrđuje činjenicu da je Dubica plodno tle kako za umjetnike, tako i za ljubitelje umjetnosti.
Iako je imao priliku sarađivati s kolegama iz "Artista", ističe da je zajedničkih projekata moglo biti i više.
"Glumci retko mogu birati kolege, a da mogu, uvek bih rado sarađivao s kolegama iz rodnog grada, ne zbog činjenice što sam i sam Dubičanin, već zbog sigurnosti u njihov kvalitet", govori Makivić.
Iako je mnogim njegovim kolegama gluma cijelog života u krvi, kod njega nije takav slučaj. Njegov odgovor na pitanje zašto je odabrao baš glumu glasi: "Prosto ništa drugo ne znam da radim, a da u isto vreme uživam koliko na sceni".
"Odluka da se bavim glumom bila je spontana, kao i sve u mom životu. Mojoj porodici vrlo neočekivana i čudna, jer je sve na početku delovalo kao jedan od mojih hirova, koji je rezultirao životnim pozivom. Moja prva poseta pozorištu se dogodila u prvom razredu srednje škole, kada sam bio u NPRS u Banjaluci. Tada sam prvi put pomislio: 'Ovo je mesto gde je sve moguće'", priča dvadesetsedmogodišnji glumac.
Između ostalih, Makivić je brojne uloge igrao u NPRS, Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, novosadskom Pozorištu mladih, te u subotičkom Narodnom pozorištu, čiji je i stalni član. I sam je nezadovoljan što Kozarska Dubica nema profesionalno pozorište, koje mu je neophodno, s obzirom na broj i kvalitet glumaca. Ističe da sve dok se to ne desi Dubičani, koji su završili glumačke i rediteljske akademije, neće imati "kuću" u svom rodnom gradu.
Srđan Sekulić
- Datum rođenja: 17. mart 1984. godine
- Srednja škola: MSŠ "Nikola Tesla" - smjer gimnazija
- Fakultet: Akademija umetnosti, Univerzitet u Novom Sadu
- Klasa: profesora Miše Janketića i asistentkinje Jasne Đuričić
- Pozorište: Narodno pozorište Subotica
Dubičanin Srđan Sekulić, koji je 2006. godine završio glumačku akademiju i kao najbolji student dobio nagradu "Peđa Tomanović", od 2007. godine je član Narodnog pozorišta Subotica.
Dvadesetšestogodišnji glumac, koji je radio nekoliko predstava za vrijeme i poslije studija u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, kao i jednu u NPRS u Banjaluci, kaže da se nije teško zaljubiti u pozorište.
"Kada se pojavila ideja o studiranju glume, vjerovatno se širila po gradu kao epidemija, tako da očekujem da će se i u narednim godinama, sigurno još neko vrijeme, mladi ljudi iz Dubice odlučivati da se okušaju u tome. Nadam se da će biti i neka djevojka, ovaj put", priča Sekulić, koji je ideju da postane glumac ozbiljno uzeo u obzir tek pred kraj srednje škole, iako je i u osnovnoj razmišljao o tome.
Pošto je saznao da te godine kada je trebalo da upiše fakultet u Banjaluci, neće biti prijemnog, panično je odlučio da proba u Novom Sadu, gdje je primljen, mada je te godine održan upis i u Banjaluci, ali nije bilo povratka.
Do sada je imao 18 premijera u profesionalnim pozorištima, što je, kako i sam ističe, pozamašna cifra.
"Za četiri i po godine bavljenja ovim poslom to je lijep broj, a nadam se da će se taj tempo održati. Radovalo me igranje u predstavi 'Romeo i Julija' u Banjaluci. Za ulogu Strahinje u predstavi 'Banović Strahinja' Narodnog pozorista u Subotici dobio sam nagrade za najboljeg mladog glumca na ovogodišnjem Sterijinom pozorju i Festivalu profesionalnih pozorišta Vojvodine", priča Sekulić, koji uskoro počinje raditi na predstavi "Demon iz Debarmale", Gorana Stefanovskog.
Kaže da mu je, s obzirom na to da su u Dubici mnoge fabrike propale i da su hiljade ljudi bez posla, razumljivo što osnivanje profesionalnog pozorišta većini nije ni na kraj pameti.
Dodaje da se, s obzirom na to da Dubica nema profesionalno pozorište, glumom tamo bave još entuzijasti i zaljubljenici u pozorište, ali se nada da će se stvari mijenjati nabolje.
Rajko Marčeta
- Datum rođenja: 16. decembar 1989. godine
- Srednja škola: MSŠ "Nikola Tesla" - smjer gimnazija
- Fakultet: Akademija umjetnosti Banjaluka, Odsjek gluma
- Klasa: profesora Željka Mitrovića
Za razliku od Dubičana koji studiraju u Srbiji, Rajko Marčeta zbog obaveza na fakultetu u Banjaluci ne stiže se angažovati u pozorištu. Iz istog razloga se, kaže, manje druži s kolegama iz branše.
"Zbog obaveza i udaljenosti manje se viđamo, ali kada se sretnemo to su bogate priče. Kozarska Dubica jeste mali grad, ali to ne mora da znači da se u njemu ne rađaju umjetnici i ljudi koji će u skoroj budućnosti da promovišu Dubicu kao grad s malom, ali bogatom kulturom", navodi Marčeta.
U osnovnoj i srednjoj školi bio je član raznih sekcija, zahvaljujući kojima je učestvovao u raznim projektima, da bi kasnije s kolegama glumcima radio mnoge predstave i tako zavolio ovaj poziv.
"Druženje i širenje nekog pozitivnog uticaja mi je otvorilo put ka glumi. Čak i priče da ne bi trebalo da se bavim ovim poslom su me još više podsticale da se upravo time bavim. To je ono da se suprotnosti privlače", pojašnjava Marčeta.
Pozorište u Kozarskoj Dubici je, kako ističe, oživjelo zahvaljujući njemu i njegovim kolegama, kao i poznatom glumcu Tihomiru Staniću, koji im je pomagao.
Prije Akademije, Marčeta se amaterski bavio glumom i iz tog perioda pominje predstavu "Sumnjivo lice" Branislava Nušića i "Magareće godine" Branka Ćopića, u režiji Nemanje Petronje.
To je bila saradnja NPRS i glumaca iz Kozarske Dubice, tako da mu se tada pružila prilika da prvi put zaigra na sceni banjalučkog pozorišta.
Glumio je, kaže, i u predstavi "Željezni dječak" u režiji Bonje Lungova u Dječijem pozorištu RS, a imao je i razne uloge u studentskim filmovima.
S obzirom na to da ga profesionalno bavljenje glumom čeka po završetku akademije, kaže da još nema velikih planova za budućnost.
"Ideja o unapređenju postoji, ali se o tome još ne može pričati. Planiram saradnju s gradovima kao što su Zagreb i Beograd. Naravno, volio bih ostvariti saradnju i s kolegama iz Dubice", kaže Marčeta.
Iako još nema nagrada, kao veliki uspjeh ističe onaj na Sterijinom pozorju u Novom Sadu, gdje je gostovao s klasom i kvalitetom iznenadio domaćine.
Dado Ćosić
- Datum rođenja: 14. decembar 1987. godine
- Srednja škola: Sesvete, opća gimnazija
- Fakultet: Akademija dramske umjetnosti
- Smjer: Studij glume Zagreb
Dvadesettrogodišnji Dado Ćosić, koji živi i školuje se u Zagrebu, prve glumačke "korake" napravio je u Dramskom studiju "Artist" u Kozarskoj Dubici. Zajedno sa svojim istomišljenicima tamo je pronašao bijeg od jednolične svakodnevice.
"U trenutku osnivanja Dramskog studija 'Artist' ja sam već živio u Zagrebu. 'Artist' su pokrenuli ljudi koji su htjeli zajedno stvarati i ja sam se skoro vratio iz Zagreba u Dubicu zbog tih ljudi. Ta zajednička energija koju smo imali je bila divna. Mislim da je za mene, Misiraču, Stefana i Makivića sve počelo s 'Artistom', ili se barem ta želja za scenom tu iskristalizirala", priča Ćosić.
Za razliku od prijatelja koji su živjeli u Dubici, on se amaterski glumom mogao baviti jedino ljeti, tako da je s njima odigrao ulogu jedino u predstavi "Sumnjivo lice".
Nakon "Artista" u Zagrebu je krenuo u Dramski studio Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM). Tu je imao priliku učestvovati na raznim radionicama, s brojnim pedagozima kako iz Hrvatske, tako i inostranstva.
"Od mime, preko radionica govora i pokreta, scenskog prostora i da ne nabrajam dalje… Sve je to utjecalo na mene. No, najzaslužniji za to što sam odabrao glumu su zacijelo moja pedagoginja iz ZKM-a Iva Milej te Vlado Krušić, koji me uzeo da igram u njegovoj predstavi 'Dječak vuk'. Mislim da je upravo ta predstava prijelomna i da je ona odredila glumu kao ono čemu ću se ja posvetiti", kaže Ćosić.
Od upisa akademije, između ostalih, igrao je u ispitnim predstavama "Zvonimir" i "Guernica", mladog reditelja Filipa Povrženića, a trenutno radi na komadu "Tragedija mozgova". Na filmu još nije imao prilike igrati, pa mu je taj dio posla još stran.
Ipak, krajem septembra trebalo bi da zaigra u jednom kratkom igranom filmu u režiji Roberta Knjaza, čemu se jako raduje.
"Što se tiče planova za budućnost, u januaru planiram raditi jednu predstavu, ali to je još u nacrtima. Pored toga, planiram upisati treću godinu na akademiji i dobiti na lotu", dodaje u šali.
Džek Dimič - Željko Dimić
- Datum rođenja: 4. novembra 1965. godine
- Fakultet: Institut za film i teatar u Njujorku
- Klasa: Majkla Margote
Džek Dimič, koji je rođen 4. novembra 1965. godine u Bosanskoj Dubici kao Željko Dimić, već dugi niz godina živi u SAD, gdje radi kao glumac.
U Dubici je živio do 18. godine, a zatim je otišao u Beograd da upiše Akademiju dramskih umetnosti.
Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja, 1992. godine napustio je Beograd i otišao u Švedsku, a nakon toga u Prag. Sticajem okolnosti, obreo se u Njujorku, gdje je 1997. godine primljen na Institut za film i teatar "Lee Strasberg", čuvenu glumačku akademiju, na kojoj su diplomirali Al Paćino, Dastin Hofman, Arman Asante, Rebeka de Morni i drugi.
Godine 2001. diplomirao je u klasi na koju ga je primio Majkl Margota, jedini legitimni nastavljač Strazbergovog pristupa glumi s naslovnom ulogom u predstavi "Richard III".
Njegova karijera započinje još za vrijeme studija, kada dobija glavnu ulogu u predstavi "Rats" (Pacovi) američkog autora Izraela Horovica.
Predstava "Emigranti" je bila njegov prvi rad na maternjem jeziku i radio ga je sa Žarkom Lauševićem, a kuriozitet ove predstave je bio da je to prva predstava spremana i igrana na srpskohrvatskom jeziku na američkim prostorima.
Svoju prvu ulogu na filmu je dobio 2000. godine u "3AM" američkog reditelja Lija Dejvisa, a zatim je igrao u ostvarenjima: "Fatherland" i "Brother's War".
Odigrao je i glavnu ulogu u višestruko nagrađivanom kratkom filmu "In the Name of the Son".
Pored nastupa u više američkih filmova i pozorišnih predstava, igrao je i u domaćim filmovima "Turneja", "Neke druge priče" i "Travelator".
Stojan Dečermić (1931 - 1992)
Stojan Dečermić, dramski umjetnik raskošnog talenta, porijeklom je, takođe, iz Kozarske Dubice.
Rođen u tom gradu 10. juna 1931. godine, rastao je na Uni, uz majku Dušanku, učiteljicu, i djeda sveštenika, dok mu je otac Borislav igrao u ondašnjem pozorištu Dunavske banovine u Novom Sadu, a zatim bio upravnik pozorišta u Pančevu.
Glumačku školu Dečermić je završio u Novom Sadu, a sa nepunih 17 godina upisuje Akademiju dramskih umetnosti u Beogradu, kod profesora Tomislava Tanhofera, Bojana Stupice i Viktora Starčića.
Kao student treće godine akademije Dečermić, ulogom Aljoše u drami M. Gorkog "Na dnu", debituje na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta, gdje se pored slavnih kolega vrlo brzo istakao.
U postavci Šekspirove tragedije "Romeo i Julija" Dečermić dobija ulogu Romea. Igrao je u Držićevoj "Noveli od Stanca" i "Dundu Maroju", Šekspirovom "Kralju Liru", Molijerovom "Građaninu plemiću", Kalderonovom komadu "Život je san"... Danilo Kiš je zbog Dečermića preveo Kornejevog "Sida".
Radeći s mladima 1989. je dobio i Oktobarsku nagradu za ulogu u drami Dejvida Memeta "Život u pozorištu", u režiji Larija Zapije. Pozorište mu je bilo druga kuća, a igrao je u filmovima Vladana Slijepčevića, Gorana Paskaljevića, Gorana Markovića, kao i na televiziji u serijama i dramama. Stojan Dečermić je bio čuven i kao jedan od najboljih tumača poezije Dušana Matića, Mime Dedinca, Branka Miljkovića...
Umjetnost Stojana Dečermića, Žerara Filipa naše scene, kako su ga nazivali, nailazila je na uvažavanje kritike. Umro je 15. decembra 1992. godine.
Nagrađene predstave "Artista"
- - "Igla" - nagrada za najbolju predstavu na Petom festivalu omladinskih pozorišta RS u Trebinju 2003. godine
- - "Onaj u 6 i 15 za…" - najbolja predstava u cjelini i nagrada Gordani Batić za najbolju žensku ulogu na Šestom festivalu omladinskih pozorišta RS u Bosanskom Brodu 2005. godine
- - "Sarajevske priče" - najbolja predstava u cjelini i nagrada za glumačko ostvarenje Gordani Batić na Dvanaestom festivalu Dani dramskog studija "Dadras" u Subotici 2007. godine
- - "Đavolja posla" - najbolja predstava u cjelini, najbolja predstava po ocjeni žirija publike, za ulogu Voje nagrada Dejanu Laziću, za ulogu Rade nagrada Gordani Batić na Sedmom festivalu pozorišta mladih u Prijedoru 2007. godine
- - "Na pučini" - najbolja scenografija za predstavu i nagrada za glumački potencijal Goranu Burazoru na Osmom festivalu pozorišta mladih RS u Vlasenici 2008. godine
Gavro Burazor
Gavro Burazor, jedan od amaterskih glumaca iz Kozarske Dubice, kaže da njega i kolege ljudi sada često zezaju da je "dubički lobi" najjači u pozorišnim i filmskim vodama.
Dvadesettrogodišnji mladić, koji je glumio u nekoliko predstava u srednjoj školi ("Beograd nekad i sad", "Pokondirena tikva", "Ožalošćena porodica"), u "Artistu" ("Sumnjivo lice"), Narodnom pozorištu RS ("Magareće godine"), te bio statista u filmovima "Turneja" i "Neke druge priče", ipak se nije odlučio za studij glume.
Ljubav prema istoriji je prevagnula, pa je upisao Odsjek za istoriju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.
Iako glumu nije odabrao za životni poziv, ističe da bi želio i dalje raditi na filmu, pogotovo na filmu o Jasenovcu, gdje bi se spojile njegove dvije ljubavi - istorija i film.
Dejan Lazić
Dvadesetpetogodišnji Dejan Lazić, koji je studij glume zamijenio Visokom poslovnom školom u Prijedoru, kaže da nije isključeno da će nekada pokušati upisati akademiju.
Član je Dramskog studija "Artist" oko osam godina, mada se, kao i većina kolega, glumom počeo baviti još kao klinac u osnovnoj školi. U "Artistu" je glumio u mnogo dobrih predstava, kao što su "Siroti mali hrčki", "Profesionalac", "Sumnjivo lice", "Đavolja posla" , "Na pučini", "Mlaćenici i plaćenici" i "Limunacija".
Zahvaljujući tim angažmanima dobio je, kako kaže, mnoštvo pohvala, a za ulogu Voje u predstavi "Đavolja posla" na Sedmom festivalu omladinskih scena u Prijedoru 2007. godine dobio je i nagradu za najboljeg glumca. Ponosan je, dodaje, što je igrao i u diplomskoj predstavi kolege Marka Misirače, te u filmu "Turneja".
Goran Burazor
Osim Gordane Batić, za opstanak i napredak dramskog studija "Artist" danas se brine i glumac Goran Burazor.
Tridesetosmogodišnji Dubičanin, koji je tokom proteklih devet godina u "Artistu" odigrao brojne uloge i bio za njih nagrađivan, osim glume potpisuje većinu originalnih plakata za predstave.
Sjeća se da mu je prva uloga bila alternacija lika "Pahuljice" u predstavi za djecu, a potom uloga policajaca u autorskom projektu "Igla". Nakon toga nizale su se predstave: "Profesionalac", "Onaj u 6 i 15 za...", "Sumnjivo lice", "Na pučini", te mnoge druge. Osim u predstavama, nastupao je i na brojnim svečanim akademijama, večerima poezije, skečevima i priredbama. Imao je epizodnu ulogu u TV serijalu "Bez pardona", a bio je i statista sa zadatkom u filmu "Turneja". Pošto nije završio glumu, kaže da u pozorišnom smislu nema neke pretjerane ambicije za budućnost.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.