Na konkurs "Nezavisnih novina" pristigli su mnogobrojni zanimljivi tekstovi jačeg pola o bitnim ženama u njihovim životima, a mi smo odabrali tri najbolja, o djevojci, supruzi i sestri.
Aleksandar Stojanović napisao je priču "Moja sestra" i svojoj sestri Jovani osvojio poklon bon od 200 KM.
Moja sestra
Od kako se upoznamo sa svijetom, neophodno je da upoznajemo ljude. Prve naše emocije, prvi kontakti sa svijetom i dodir sa ljudima nekako od malih nogu su vezani za roditelje. Međutim, ko ima tu sreću, ima jedna osoba "iz sjenke", neko ko često dok smo bebe ljubomorno gleda i izvodi razne ludosti ne bi li skrenula na sebe pažnju, jer im otimamo glavnu ulogu. Ali ta ljubomora je bezazlena, nerijetko kada niko ne obraća pažnju baš ta osoba će prići i reći da vas najviše voli, da joj je drago što vas ima (ali, naravno, upozoriće vas ko je gazda). U mom slučaju, to je moja sestra, moja Jovana.
Kada pričamo o bratu ili sestri, nekako svi priželjkuju starijeg brata u želji da ih on brani od ne znam kakvih sila. Ja sam bio, jesam i ostaću zahvalan što sam imao tu sreću da odrastam uz stariju sestru. Zbog toga što sam odrastao uz žensku osobu, shvatio sam da nije bitno što nemam brata i da su žene jake koliko muškarci, da će me ona braniti cijeli život kad god budem nemoćan.
Zbog svoje sestre na žene ne gledam kao slabije, kao podređene ili inferiornije u odnosu na muškarce. Štaviše, zbog svoje sam naučio da cijenim i poštujem svaku žensku osobu. Zbog toga, ovaj praznik za mene je samo još jedan dan u godini, jer mislim da cijela godina pripada ženama. Međutim, shvatio sam da na ovaj praznik svi se nekako sjete majke, supruge, djevojke i da smo mi braća često nezahvalni, da ne znamo da uzvratimo ljubav onako kako to može da pruži sestra. Stoga, odlučio sam da napišem ovih par riječ, da joj zahvalim i da joj pokažem koliko joj se divim.
Drago mi je što sam je imao uz sebe od malih nogu. Sve naše svađe, dječije tuče, pa kasnije igra i pomirenje su najljepše uspomene koje imam iz djetinjstva. Ljubomoran sam bio kada je ona već ušla u svijet odraslih, mislio sam da me zapostavlja i da neće više biti tu za mene i, kao svaki brat i sestra, svađali smo se i tukli onako bezazleno i dječiji. Kada odrastaš, svi postaju nebitni i želimo da stignemo na stotinu strana, da upoznamo mnogo ljudi i sam sam zapostavljao voljene kada sam ušao u tinejdžerske dane. I tek tada sam shvatio da ona mene nikada nije zapostavila, da se uvijek trudila izdvojiti vrijeme za mene.
Danas, kad smo već odrasli ljudi, mogu reći da nikada nisam, nemam i da nikada neću imati boljeg prijatelja od svoje sestre. Roditelji jesu naša najveća podrška, ali jedino sestri se može ispričati što nikada ne bismo, jedino sa sestrom se možete smijati i najvećim glupostima i uživati u najdosadnijim stvarima. Jedino sestra nikada ne osuđuje i ne kritikuje, a i kad to radi, ona pomogne.
Njena bezazlenost, njena pozitivna energija i osmijeh su najveći odmor za dušu i lijek za sve probleme. Jedino sestra može da osjeti bol zajedno sa vama i da prolazi kroz njega isto kao i vi sami, jedino sestra zna kako da vas utješi.
Ovaj dan želim da iskoristim da izrazim zahvalnost svim ženama koje su u mom životu, a najviše svojoj sestri. Hvala za bezgraničnu ljubav koju može da ima samo sestra, za razumijevanje koje može da ima samo žena i za radost koju mi pružaš dušom koju može da ima samo najbolji čovjek. Možda sam često bio ponosno muško, a trudim se da ne budem, možda sam nekada bio nepravedan i bezobrazan, možda jednostavno nisam znao da pokažem koliko mi znači i koliko je volim, da joj pokažem da sam najsrećniji čovjek i brat na svijetu što sam je imao i što ću je imati kraj sebe cijelog života.
Sve u životu je prolazno... ljude upoznajemo, dolaze i odlaze, smjenjuju se sreća i tuga, dobro i loše, ali od svih ljudi i u svim situacijama kraj nas ostaje sestra!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.