Društvo

"Nezavisne" nagradile najbolje: Predrag Tošić "Priču o njoj" posvetio supruzi Danijeli

"Nezavisne" nagradile najbolje: Predrag Tošić "Priču o njoj" posvetio supruzi Danijeli
Foto: N.N. | "Nezavisne" nagradile najbolje: Predrag Tošić supruzi Danijeli
N.N.

Na konkurs "Nezavisnih novina" pristigli su mnogobrojni zanimljivi tekstovi jačeg pola o bitnim ženama u njihovim životima, a mi smo odabrali tri najbolja, o djevojci, supruzi i sestri.

Predrag Tošić napisao je "Priču o njoj" i svojoj supruzi Danijeli osvojio bon od 200 KM.

Priča o njoj

Oprosti mi, majko, što ova priča neće biti o tebi, iako si uklesana na sam pijedestal najveće ljubavi jer ti si me rodila, svojim suzama othranila. Oprosti mi, sestro, i ti, jer ove riječi neće biti ni o tebi, anđelu koji me najbolje poznaje i koji mi svoju snagu daje.

Želim da napišem nešto o njoj, a to i jeste najteže. Jer kako da riječi opišu taj dodir, drhtaj, tu ljubav i strah. Da, uz svaku pravu ljubav korača i strah, jer on pokazuje našu borbu da tu ljubav zadržimo, očuvamo, odbranimo.

Riječi sada teško kaplju sa vrha moga pera, možda zato što pokušavam prenijeti njima (čitaocima, slušaocima) sve ono što pišem tebi kada nisi pored mene. Kako ubjeđujem prirodu da je gubitnik u igri njene i tvoje ljepote.

Kako poredim boje talasa sa nijansom tvoga pogleda, kako latice crvene ruže kradu mekoću sa tvojih usana, i zvonce u japanskom vrtu trešanja zastidi se pred notama tvoga osmijeha. Osjetiš li moje uzdahe kako klize linijom tvoga vrata, prateći put božanskog skulptora, jer znam, on te je stvorio zarad sebe, da te posmatra iz dana u dan. I onda sam naišao ja, u zalog dajući svoje otkucaje na zelenoj čohi života, u igri smrti i ljubavi, bogovi su izgubili. I tako je ovaj naivni pjesnik lutalica, čovjek sa suncem u očima udahnuo život sa tvojih usana, i pao na koljena. Od tada učim zrikavce da sviraju pjesme tvojih uzdaha, pokrivam te krilima noćnih leptira, tjeram kišu da ti donosi mekoću oblaka, svađam se sa vjetrom da mi ne odnosi miris tebe sa mene.

Eh, ljubavnik i car, svjesno predajem titulu i postajem rob, dajem sva svoja nadanja, pružam ti ruke sa otkucajima, otkucajima koji pišu sve ove riječi, umačem pero ljubavi u tintu svoje krvi i zaklinjem se na vječnost. Sada si tu, uz mene, nosiš čudo u sebi, a ja pozdravljam život, kličem ljubavi i njenoj magiji. Ljubav je stvorila još jedan život koji nosiš u sebi, i uskoro, uskoro ti i ja pašćemo na koljena, znam to, pašćemo na koljena pred dodirom najmanjih ručica. I tada ću pisati tebi, ali pisaću i njoj. Biće to priče i pjesme potpuno različite, ali prepune ljubavi, prepune nade i strahova. Ljubav ne može da se opiše, mislim da može da se naslika, zato ja slikam ove riječi, riječi koje samo ja vidim, koje samo ja razumijem. Ljubav ne može da se opiše, zato te posmatram....iz dana u dan.

 

Komentare na ovu vijest mogu postaviti samo prijavljeni čitaoci.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Molimo vas da vaša iskustva i zapažanja prilikom korištenja aplikacije za komentarisanje podijelite sa nama.

Pošaljite komentar

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije