ISTOČNO SARAJEVO - Najteži je dio staviti sebe pred sebe. Taj period ovdje nastupa kada dotaknete dno u svakom smislu, tako počinje ispovijest za "Nezavisne" jedna od 14 osuđenica u Kaznenopopravnom zavodu u Istočnom Sarajevu, poznatijem kao "Kula".
Jedina je to ustanova ovog tipa u RS za žene, od kojih ih je većina osuđena zbog ubistva, a ekipa "Nezavisnih" imala je priliku provesti jedan dan s njima, te razgovarati o životu prije i poslije.
"Ako tokom kazne promijenite svijest, savjest vam svakako nikada neće dozvoliti da sa distance gledate na krivično djelo koje ste počinili, posebno kada je nešto ovako veliko u pitanju. Nije važno da li o tome razmišljate u zatvoru ili napolju, poslije pet godina od izvršenja krivičnog djela ili 55, uvijek to boli i zauvijek je negdje ovdje", ističe jedna od osuđenica pokazujući na glavu i grudi.
Kažu da se sve razlikuje, od toga kada prvi put zakoračite ovdje i mnogo godina kasnije.
"Od nekih običnih stvari do suočavanja s težinom krivičnog djela koje ste počinili, sticanja odgovornosti, prihvatanja pravila, visinom kazne", govori nam djevojka koja je u ovaj zatvor došla sa tek načetim punoljetstvom, a danas je u kasnim dvadesetim.
Dugi je niz godina u "Kuli", ali zbog težine krivičnog djela i drugih okolnosti nikada nije koristila pogodnosti koje se odnose na izlazak vani.
Ove osuđenice pristale su pričati s nama, ali da im ne navodimo prava imena niti detalje o teškom krivičnom djelu koje su počinile.
"Možete se neko vrijeme zavaravati i nazivati stvari drugačije, dok u tom izbjegavanju stvarnosti ne udarite o zid. Dajte vremenu vremena, kojeg ovdje imate u izobilju, i realnost postaje jasnija. Imala sam pomoć psihologa i još ljudi koji su me razumjeli, moje godine i moju situaciju. To mi je jedino trebalo da naučim da živim bez velikih planova. Dan ide za danom", kaže ova mlada osuđenica.
U svakodnevnim radnim aktivnostima u ustanovi naše sagovornice kažu kako su naučile dati prioritet onome na šta mogu uticati na sebe.
Tu je i mlada Beograđanka osuđena na dvije godine zatvora, koja napolju ima jedino podršku oca, koji je često posjećuje. Ovdje je počela pisati dnevnik, a kroz stručni tretman uvidjela je da prije izvršenja kaznenog djela nije naučena pravilima i autoritetu. Rad u vešeraju, bašti ili kreativnoj radionici, objašnjavaju osuđenice, uposli misli, a neke od njih stekle su i informatičko znanje i naučile engleski jezik. Posebno je važno, dodaju, da na tim sertifikatima ne piše i gdje je znanje savladano.
"Mi smo Balkan i upiranje prstom, otvaranje tuđih problema i situacija, dio je kulture ovih prostora. I u mom slučaju svi su sve znali, imali su pretpostavke i saznanja i htjeli su iznijeti svoj stav i sud. Kažu 'ja sam nju i njega znao', pa svi su sve mogli da predvide, naslute", govori jedna osuđenica na višegodišnju kaznu zatvora.
Novine su im, kao i knjige, jedini prozor u svijet. Svaka od žena nam slovom i slikom opisuje stranice dnevne štampe, posebno one o sebi kad su počinile ubistvo ili neko drugo krivično djelo.
To je i jedan od razloga zbog kojeg nakon izdržane kazne sebi priželjkuju život daleko od sredine u kojoj su živjele, ali i ubile, zloupotrijebile položaj, proizvodile i prometovale drogu, prevarile i ukrale, krijumčarile oružje i ljude...
Promjena svijesti je proces, ukazuju stručnjaci KPZa, podsjećajući na specifičnost svake žene i njene kazne. Tri su povratnice u izvršenju krivičnog djela.
"Neki stereotipi o zatvorskim ćelijama, samicama ili pobunama danas su u RS prevaziđeni i mi se ovdje bavimo tretmanom prevaspitanja ličnosti, a svaka od žena treba individualni rad", kaže Dejana Golub, pedagog Službe tretmana.
Osuđenice se ne žale na prava koja imaju u pogledu posjeta i roditeljstva.
Jedna osuđenica kaže da je i sama ranije imala predrasude da je zatvor adresa loših ljudi.
"Danas smatram da su to ljudi koji su napravili ogromne greške u životu, koje su ih koštale svega. Svi ljudi imaju prava na grešku i smatram da bi im trebalo dati prava i na njeno ispravljanje", ističe ona.
Odsjekla kosu za bolesnu djecu
Zanimljivo je da je jedna od osuđenica učestvovala u akciji "Kilometar kose", koja je svojevremeno organizovana u Srbiji za djecu oboljelu od raka. Kako kaže, odsjekla je dugu kosu i jedino je strahovala da će odbiti njenu donaciju kada čuju da je iz zatvora, ali se to nije dogodilo, a njoj je drago što je bar nekom djetetu tako pomogla, odnosno izrađena je perika.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
