Kroz humanitarni rad spoznao sam da se od svakog čovjeka može nešto naučiti, kaže dvadesetšestogodišnji Ognjen Tadić iz Banjaluke, koji je proglašen za jednog od četiri najbolja volontera Republike Srpske.
Studentu prve godine masters studija psihologije ovo nije prva nagrada koju je dobio za svoj humanitarni rad.
Nagrada za trud
"Ovo priznanje za doprinos društvu je jedno od najznačajnijih, jer pokazuje da se isplatio moj dugogodišnji rad i trud. Kako je cilj nagrađivanja bio promocija volonterizma, na taj način sam predstavljen i kao pozitivan model u društvu, naročito djeci i mladima što mi negdje i jeste cilj", kaže Tadić, koji se volonterizmom bavi još od srednje škole.
Njegov pravi volonterski rad, tj. omladinski aktivizam počeo je dolaskom u Udruženje "Nova generacija", gdje je za kratko vrijeme bio angažovan u velikom broju aktivnosti.
"Osvajao sam nagrade kroz osnovnu i srednju školu, a bio sam nagrađivan za neke literarne i slikarske radove", priča Tadić.
Motivacija za pomaganje društvenoj zajednici nije mu bila potrebna jer radi ono što voli i u čemu mu, kako kaže, "pored muzike i mnogih drugih stvari kojima se bavi u životu, jako dobro ide".
Doprinosi svojim radom
"Mislim da je do posla lako doći, ali da je potrebno uložiti puno truda. Ne želim 'dobiti' posao, ja ga želim sebi stvoriti, a volontiranje mi omogućava da isprobam razne poslove, da učim i da se razvijam i da doprinosim svojim radom", ističe Tadić.
U toku volontiranja, Tadić je za neke stvari znao odvojiti tri do četiri dana i po 10 sati, ali na kraju dana nije se osjećao umoran, ali kaže da se loše osjeća kada je u pitanju nepravda.
"Iako sam radio puno kako bih pomogao djeci i odraslima, naročito u vrijeme majskih i avgustovskih poplava, nisam se osjećao fizički iscrpljenim, ali meni lično najveći teret predstavlja ono što procijenim kao nepravdu", kaže Tadić.
Ističe da kada se čovjek fizički umori, on se odmori i nastavlja dalje, ali da psihički umor duže traje i ostavlja veće posljedice.
"Pod nepravdom podrazumijevam različite situacije kad čovjek zna kako bi moglo biti bolje i šta treba uraditi, ali isto tako zna da malo šta tu stvarno može uraditi", kaže Tadić.
Planira biti što aktivniji
Kroz humanitarni rad Tadić je spoznao koliko je u žvotu lijepo učiti.
"Učim i tjeram sebe da iz svake situacije naučim nešto novo", naglašava mladi humanitarac.
Dodaje da je u protekle dvije godine imao priliku da radi sa djecom bez roditeljskog staranja, kroz individualni rad.
"Pored toga, volontiram kao voditelj jedne kreativne sekcije za djecu u riziku, volontiram na savjetodavnoj liniji za djecu, a takođe sam i peer edukator na teme 'vješina prezentovanja' i 'drušvene inkluzije'", priča Tadić.
Učestvovao je i u raznim humanitarnim akcijama i organizovao humanitarne svirke, a trenutno je koordinator jednog projekta.
"Kao i do sada, planiram biti što aktivniji. Uvijek imam puno ideja tako da se nadam da ću neke od njih uspjeti realizovati", navodi Tadić.
Naglašava da se ovim poslom ne bavi veliki broj mladih ljudi.
"Kada se neko aktivira u lokalnoj zajednici, vrlo brzo uvidi da teret volonterskog anganžmana nosi mali broj ljudi, jer se često isti ljudi sreću na istim mjestima ili u istim akcijama i aktivnostima. Mislim da se mladi ne bave dovoljno volonterizmom, jer sam i sam mnogo puta svjedočio nezainteresovanosti omladine za ovaj vid humanitarnog rada", priznaje Tadić.
Svestrani umjetnik
Pored toga što je veliki humanista, Ognjen Tadić već 14 godina svira gitaru, a sa bendom J.M.P ima svirke po banjalučkim kafićima.
Kada se ne bavi volonterizmom i muzikom, dane provodi u crtajući, dizajnirajući i u naučnoistraživačkim radu. Tadić odnedavno radi i kao demonstrator na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci na Odsjeku za psihologiju na predmetu psihometrija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.