Društvo

Osman ef. Kozlić, muftija banjalučki: Radost je u dijeljenju s voljenima

Osman ef. Kozlić, muftija banjalučki: Radost je u dijeljenju s voljenima
Osman ef. Kozlić, muftija banjalučki: Radost je u dijeljenju s voljenima

BANJALUKA - Uvijek potcrtavam zajedničke vrijednosti svih praznika, jer okupljanje porodice, zajednički ručak i vrijeme s najbližima čine ljepotu tih trenutaka. Radost Bajrama za nas je u dijeljenju s voljenima.

Tako kaže Osman ef. Kozlić, muftija banjalučki, koji je juče,  prvog dana Bajrama, vrata svog doma u Banjaluci otvorio ekipi "Nezavisnih".

Hiljade mladih

U iščekivanju prvih gostiju iz Tuzle, Zenice, Njemačke, Norveške, sa suprugom Almom prisjećao se i ranijih godina i praznikovanja u drugim sredinama.

"S obzirom na to da sam rođen u Zenici, naravno pamtim i te godine. Zatim, Sarajevo, gdje sam se školovao. Potom, Tuzla, Alžir, Maroko... Rekao bih da Bajram u Banjaluci jeste malo drugačiji, ali ima posebnu draž i ta specifičnost meni se sviđa", objašnjava ef. Kozlić za "Nezavisne".

U tradiciji porodice je da se za praznik priprema još tokom mjeseca ramazana. Ove godine, kako oboje napominju, posebnost je i u tome što je dočekivan prvi Bajram u otvorenoj Ferhadiji.

To je uticalo na hiljade mladih u ovom gradu i bližim opštinama, koji su bili dio ljepote iftara pod nebom, odnosno ispred same džamije...

"Sve to me motivisalo da iniciram neke nove i pozitivne vrijednosti, poput prvog ženskog iftara u Banjaluci, na koji su se odazvale sve dame koje smo zvali, neovisno o tome jesu li muslimanke ili hrišćanke. Bilo je veličanstveno", objašnjava nam Alma.

Životna sreća

Iz ljubavi koja je počela u Maroku, iskreni su oni, rodile su se kćeri Umihana (12) i Esma (10), obje karatistkinje, koje pohađaju redovnu i Muzičku školu.

"Ja sam studirao u Alžiru, odnosno završavao studij kada je u BiH počeo nesrećni rat, a zatim sam prešao u Maroko na postdiplomske studije. U tom trenutku Alma je kao studentica iz Zagreba stigla do Maroka. I na njenu žalost, a moju životnu sreću upoznao sam je na Atlantskom okeanu", kroz smijeh nam govori muftija.

U Maroku, gdje su se i vjenčali, živjeli su četiri godine. Tu su im, kako dodaju, Bajrami bili najtužniji zbog činjenice da nisu imali nikoga da obiđu ili da im neko dođe.

"Nerado se toga čak i sjećam, a to jeste ono što mi je najteže padalo. Trenuci kada na Bajram izlazim iz džamije i okrećem se oko sebe, a niko mi ne prilazi i nemam s kim da se izgrlim", dodaje ef. Kozlić.

Alma, po zanimanju dipl. menadžer ekonomskih nauka, kaže da je među vrijednostima Bajrama i to da se unese svježina u biće, ali i u dom.

"Tako sam ja učena u svojoj kući i doslovno prije samog praznika pripreme se svode na višednevno ribanje i čićenje doma. Tek nakon toga počinjemo s pripremama hrane. Baklava je u našem domu i najvažnija i najbolje je da se spremi malo ranije, jer je onda ukusnija i sočnija kada odstoji", objašnjava nam Alma.

Nakon susreta s porodicom, porodica će obići najbliže, a zatim radost praznika podijeliti i s komšijama.

Posjete i okupljanja

Dok su živjeli u Tuzli, za praznike su se posjećivali s porodicom koju su upoznali tamo.

"Njih su bila tri brata, sestra i nana i mi smo se redovno obalazili kako bismo zajednički proslavili, u punoj kući, s puno djece... Zatim bismo obišli i one kojima nema ko doći. Ti susreti i okupljanja jesu vrijednosti praznika i treba ih dijeliti", zaključuje Alma.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije