BANJALUKA - Udruženje žena žrtava rata Republike Srpske dobilo je status udruženja od posebnog javnog interesa, što će im biti od velike koristi u budućem radu, a o budućim planovima u radu, te golgoti, poniženjima i mučenjima koje su ove žene prošle pričali smo sa Božicom Živković-Rajilić, predsjednicom i osnivačem Udruženja.
Ona je zahvalila Vladi RS na dodjeli statusa, a Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite, predsjedniku Skupštine, te Republičkom centru za istraživanje ratnih zločina na svesrdnoj podršci.
"Naše udruženje okuplja žene koje su preživjele zatvore, logore i sabirne centre i zvjerska mučenja od strane pripadnika Armije RBiH i HVO-a. Trenutno imamo 412 članica, ali to su samo one koje su nam pristupile u kratkom periodu otkad funkcionišemo. Na to treba dodati više od 2.000 žrtava za koje imamo podatke, kao i preko 2.600 njih koje su umrle a nisu dočekale da svjedoče protiv svojih mučitelja", kazala je Živković-Rajilićeva.
Kako kaže, životi ovih napaćenih majki, supruga, baka i poslije užasa koje su preživjele nisu ništa bolji, a njihove muke su marginalizovane.
"Udruženja iz Federacije su uradila mnogo toga, bukvalno su promijenili sliku rata i ratnih dešavanja, stvorili takav utisak da su samo oni žrtve i niko drugi, iznijeli su mnogo neistina koje su, nažalost, ponavljanjem postale istine. Sad je došlo vrijeme da se čuje i druga strana", kaže ona, dodajući da žene žrtve rata nemaju skoro nikakva prava, ponajviše zahvaljujući tome što u RS ne postoji zakon koji bi im priznao status, te obezbijedio određene beneficije i naknadu. No, to će se uskoro promijeniti.
"Prošle godine u martu sam podnijela inicijativu za donošenje zakona o ženama žrtvama torture u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, da bi sad pred Novu godinu Vlada RS dala pozitivno mišljenje i naredila izradu zakona. Po informacijama koje imamo, on će biti gotov do kraja godine", kaže ona.
Neki od narednih koraka su da otvore regionalne kancelarije, te osposobe njihove vođe za rad te pravljenje baze svih žena koje su prošle torture sa svim podacima kako bi sve bilo spremno kad zakon stupi na snagu. O teškoj situaciji ovih napaćenih žena svjedoči činjenica da su samo u toku prošle godine dvije gonjene stravičnim sjećanjima počinile samoubistvo.
Od članica Udruženja čuli smo stravična svjedočenja o mučenjima koja podsjećaju na srednjovjekovna mučenja, od toga da su im zabijani klinovi pod nokte, da su bacane u vatru, ili više puta silovane.
Sama Božica Živković-Rajilić prisjetila se svog užasa koji je trajao 322 dana koliko je provela u kazamatu Armije RBiH izložena raznim mučenjima.
"'Zelene beretke' su pokušale da me ubiju, ali me je spasio lokalni hodža. Sljedeći dan su došli po mene i odveli me u Srebrenik, gdje počinje moja golgota. Po dolasku su me tukli čitav dan, više njih na smjenu, pala sam u nesvijest više puta. Kada bih se probudila, oni bi nastavili, izbili su mi sve zube. Nekoliko puta sam se pokušala objesiti, ali, srećom, nisam imala snage da se popnem", drhtavim glasom i sa knedlom u grlu prisjeća se ona.
Mučenje se nastavilo sve do kraja zarobljeništva, a nije bilo noći da im njihovi tamničari nisu priredili nešto novo. Hranu i vodu nisu dobijali, a snalazili su se tako što su hvatali golubove i kupili otpatke.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.