BANJALUKA - Sa ove vrste putovanja čovjek se vraća kao potpuno druga ličnost, i ja to mogu reći za sebe. Naučio sam više cijeniti i razumjeti život, kao i sve ono što imam ovdje, a što nisam primjećivao.
Ovako za "Nezavisne" priču počinje Rajko Bokan (37) iz Banjaluke, pripadnik MUP-a RS, koji je proveo šest mjeseci u mirovnoj misiji u Liberiji. U okviru ove misije u Liberiji je trenutno 10 policajaca MUP-a RS i pripadnika Državne agencije za istragu i zaštitu iz BiH.
"Ratnih dejstava sada nema u zoni gdje sam smješten sa još 15 mirovnjaka iz svijeta, od kojih je jedan kolega Alen Đulić iz SIPA u Zenici. Zona u kojoj se mi nalazimo je granična, u opasnosti je od ebole, a često je granatirana sa strane Obale Slonovače, zbog pokušaja šverca vode ili hrane. Sve je drugačije tamo, veoma su izraženi seoski zakon i dominacija poglavice, odnosno komesara sela. Najveći problem su incesti, silovanja desetogodišnjakinja, rađanje djece s 12 godina...", govori Bokan.
S kolegama radi kao savjetnik za rad u zajednici, po školama i selima.
"Čitava je Liberija na Atlantskom okeanu, a svega 10 posto stanovništva zna da pliva. Kada se desi krađa, komesar sela kaže "idi na more, ako potoneš, kriv si, ako ne potoneš, nisi", objašnjava naš sagovornik.
Žene iz Švedske i Zimbabvea, kako objašnjava, rade i na tome da osvijeste stanovništvo, posebno u pogledu ljudskih prava žena.
"Incest se tretira kao porodična stvar, a ne krivično djelo. Žene na leđima nose djecu, a na glavi vodu do koje pješače po nekoliko kilometara. Uzimaju je pumpama iz zemlje", objašnjava Bokan.
U Liberiji je teško u oba godišnja doba, ljeti na prosječna 42 stepena i kada je kišni period. Stepen siromaštva nepojmljiv je civilizacijskom društvu.
"Deset dolara košta šest flaša vode po litar i po. Plata policajca je 150 dolara, od čega 50 moraju dati za 100 kilograma riže, kako bi se prehranilo šest do osam članova domaćinstva. S druge strane, tri kilograma jastoga košta dolar", kaže Bokan i dodaje da su plemena izrazito nezadovoljna tim.
Smatra da je prednost mirovnjaka iz BiH što dolaze sa terena koji je u skorijoj prošlosti preživio ratna dejstva, te većina poznaje faze oporavka.
"Naša iskustva korisna su svim kolegama koje se nisu sretale sa direktnim ratnim dejstvima i životom nakon toga. Jer, poslije ratnih dejstava, život se ne nastavlja sutra, tome predstoji dugotrajan proces oporavka svijesti, ljudi, infrastrukture, svega, kako bi se vratio život. To je ono čemu učimo sve", kaže Bokan, koji je trenutno na godišnjem odmoru i vrijeme provodi sa suprugom i dvojicom maloljetnih sinova.
Iz porodice je u kojoj su već 70 godina generacijama policajci, odnosno njegov djed, otac, ujak, dva nerođena brata, brat blizanac…
Želja da se profesionalno oproba kao mirovnjak rodila se ratnih devedesetih u Bihaću, kada je, prisjeća se, gledajući uniforme UN i njihov rad na terenu kao 14-godišnjak prvi put poželio da stavi plavu beretku.
Liberiju je početkom 19. vijeka osnovalo Američko društvo za kolonizaciju s ciljem preseljenja oslobođenih crnih robova na afrički kontinent. Doseljenici su ostali odvojeni od domaćeg stanovništva, zadržavši vlast i privilegovan položaj u zemlji. Nakon kraja hladnog rata 1989. nekoliko pobunjeničkih grupa potonulo je u građanski rat koji je s prekidom od 1997. do 1999. trajao sve do 2003. godine.
Međunarodni dan
Povodom Međunarodnog dana mirovnih snaga UN-a, 29. maja, ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač je upriličio prijem za Zorana Ćetkovića iz CJB Banjaluka, koji je u misiji u Liberiji, i Miroslava Milojevića iz CJB Doboj, koji je u Kipru. Do danas su 62 pripadnika MUP-a Republike Srpske bila angažovana u mirovnim misijama UN-a, dok ih je 11 trenutno u misiji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
