BANJALUKA - Nema ljepšeg osjećaja od onog kada vam pacijent kaže da se osjeća bolje. To je za ljekara najveća nagrada i zadovoljstvo, a i kada radiš posao iz srca onda se to i osjeti, kazala je Snežana Kutlešić-Stević, specijalista pulmologije i supspecijalista baromedicine.
Ona je već godinama zaposlena u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju "Dr Miroslav Zotović" u Banjaluci. Osim što je ljekar, Kutlešić-Stevićeva je aktivna i na humanitarnom polju. Kako kaže, prije nego što je završila medicinu bavila se humanitarnim radom, jer njena potreba da pomaže drugima utkana je u njoj samoj.
"Možda je to sad više vidljivo, tokom zadnje dvije godine od kada sam odbornik u Skupštini grada Banjaluka i poslije dvije modne revije koje smo napravili s osobama s invalitetom", priča Kutlešić-Stevićeva.
Prvu modnu reviju osoba s invaliditetom vidjela je u Milanu i poželjela da takav događaj organizuje u Banjaluci.
"Prva revija održana je u novembru 2016. godine u Muzeju savremene umjetnosti RS, a druga je bila godinu kasnije u Banskom dvoru", ističe Kutelšić-Stevićeva za "Nezavisne".
Kako kaže, revije su bile posebne i neobične, a dodaje da su na taj način željeli da pokažu ljepotu žena s invaliditetom.
"Željeli smo da pokažemo da i one imaju iste potrebe kao žene bez invaliditeta, da pokažemo njihovu ljepotu, a u jednu ruku i njihovu različitost te da skrenemo pažnju široj javnosti na to kako se može biti drugačiji", kaže Snežana i dodaje da im je želja da revija pod nazivom "Baš po mjeri" živi i narednih godina.
Da je njen rad posebno istaknut kroz posvećenost osobama s invaliditetom, pokazuje i to da je prošle godine prvi put u BiH u saradnji s Ronilačkim klubom "Buk" organizovano terapeutsko ronjenje.
"Počela sam s idejom o terapeutskom ronjenju i dobila sam veliku podršku RK 'Buk'. Ronjenje je odlično, ne samo kao sport, već smanjuje spazam u mišićima, a osobe s invaliditetom veći dio dana provode u kolicima. Ronjenje je lijek za njih. Prve dvije žene koje su bile polaznice u kolicima su Marija Bilčar i Sanja Jokić. Ponosna sam na njih. One su pokazale da mogu više i da je ronjenje sjajan sport za njih. Plan je da s Udruženjem paraplegičara proširujemo aktivnosti", kazala je Kutlešić-Stevićeva i dodala da ima mnogo stvari koje treba učiniti za osobe s invaliditetom.
U zgusnutom rasporedu naša sagovornica mnogo vremena provodi i s autističnom djecom.
"Njima sam kao majka, tetka i ljekar i uživam u svakom njihovom pomaku i uspjehu. To me ispunjava i s njima nikada nisam umorna", navela je Kutlešić-Stevićeva.
Ona dobro sarađuje i s mališanima koji imaju Daunov sindrom.
"Često držim besplatna predavanja i mjerenje kapaciteta pluća po mjesnim zajednicma u Banjaluci i često se dešava da na tim pregledima ustanovim da mladi ljudi imaju plućna oboljenja", navela je ova doktorica.
Pored svih poslova Kutlešić-Stevićeva dva puta mjesečno odlazi u Dom zdravlja Drvar, gdje pregleda bolesne i stare osobe, ali ističe da to sve ne bi uspjela da nema podršku porodice.
"Majka sam dva sina, mlađi je šesti razred, a stariji je prva godina fakulteta. Obojica su dobri dječaci, a mene ne doživljavaju kao javnu ličnost. Imam i sestričinu, koja ima 15 godina, a doživljavam je kao kćerku. Srećni su kada sam s njima. Takođe, imaju izraženu socijalnu crtu, vole se družiti i pomagati drugima. Imam podršku porodice u svemu što radim, a prvenstveno roditelja", istakla je Kutlešić-Stevićeva.
Priznala je - da nije ljekar onda bi bila umjetnica, najvjerovatnije književnica, jer ju je oduvijek privlačila književnost.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.