BANJALUKA - Građenje uzvišenja u ravničarskim područjima poput Semberije, Posavine i Lijevče polja, i to na mjestima na koja se u najkraćem mogućem roku može skupiti stoka, rješenje je kojim bi poljoprivrednici mogli da zaštite domaće životinje prilikom poplava.
Ovaj prijedlog iznosi Miljan Erbez, doktor zootehničkih nauka iz Banjaluke, koji kaže da površina uzvišenja treba da odgovara broju životinja u selu, a visina treba odgovarati procijenjenim visinama poplave.
Ponjegovim riječima, životinje bi pred poplavu trebalo samo dotjerati do uzvišenja, napravljenog od zemlje, a one bi same prepoznale najbolju poziciju. Ne bi trebalo da budu zagrađene jer ne bi ulazile u vodu.
"Razlog za ovakav pristup jeste što je sama evakuacija životinja, pogotovo krupne stoke, spora. Na ovaj način bi se obezbijedila solidna metoda zaštite stoke, a ostavilo bi se vrijeme za evakuaciju stanovništva. Za utovar 30 krava u kamion treba nekoliko ljudi i to uzima dosta vremena, dok bi samo pretjeravanje istog broja grla do određene lokacije u selu uzelo manje vremena i to bi mogao obaviti jedan čovjek", ističe Erbez.
On dodaje da bi u međuvremenu drugi ukućani mogli raditi ostale zadatke na očuvanju imanja.
"Slično rješenje, samo po pitanju zaštite od požara, može se naći širom svijeta. Tako su na najpovoljnijoj lokaciji građeni bazeni s vodom kako bi u slučaju požara bile dostupne dovoljne količine vode, a posebno u toku ljetnog razdoblja. U nekim zemljama Evrope ti bazeni su bili obaveza. U suštini, to je jedan zajednički 'objekat' za dobrobit svih", argumentuje Erbez.
Ovaj stručnjak pojašnjava da se uzvišenje može brzo i efikasno obezbijediti jednostavnim pregradama, kojima bi se osiguralo razdvajanje različitih vrsta stoke i njihova naknadna ishrana.
"Ovakvim pristupom lakše bi se organizovao veterinarski nadzor stoke, smanjila mogućnost različitih epidemija, a za očekivati je svakako manji broj uginulih životinja. U slučaju većeg broja dana pod vodom, čamcima bi bilo lakše dopremiti hranu na jedno mjesto, te bi i tako pomogli u očuvanju broja životinja", kaže Erbez.
Pritom dodaje da, pošto bi u ovom slučaju životinje bile sve na jednom mjestu, bila bi olakšana naknadna zdravstvena kontrola jer bi se stoki lakše moglo ograničiti kretanje, brže bi ih mogli pregledati, vakcinisati i slično.
"Time bi u kriznim situacijama i veterinarski timovi bili efikasniji jer ne bi morali hodati po selu i okolo po naseljima, te tražiti uginule životinje, odnosno manje bi vremena potrošili na taj dio", ističe Erbez.
On kaže da se na površini od 400 kvadratnih metara može smjestiti oko 100 krava i 250 do 300 ovaca ili svinja. Krava u ovakvim uslovima, kako pojašnjava, može opstati i na dva i po kvadratna metra korisne površine, a za ovce i svinje je dovoljno do pola, odnosno 0,8 kvadratnih metara.
Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača - mljekara RS, pozdravlja ovakvu zamisao.
"To nije skupa investicija. Kad je u toku gradnja nekog objekta, rasipa se zemlja na jedno mjesto, gdje bi se stoka kasnije sklonila kako farmeri ne bi imali problema kao što su imali sad", ističe Usorac.
I Ljubo Maletić, predsjednik bijeljinskog Udruženja poljoprivrednika, smatra da je riječ o jako korisnoj ideji, te dodaje da se u ovom smjeru treba razmišljati u narednom periodu.
"U svakom selu, kada bi bilo takvo uzvišenje, to bi bilo u redu. Još treba naći i lokacije, te vidjeti ko bi to finansirao. Uglavnom, u svakoj mjesnoj zajednici u ravničarskom području treba jedno uzvišenje za spasavanje stoke", naglašava Maletić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
