Društvo

Život na veresiju u memljivoj sobi

Život na veresiju u memljivoj sobi
Život na veresiju u memljivoj sobi

BANJALUKA - Kad me pitaju kako preživljavamo, odgovorila bih - na veresiju, od danas do sutra. Odem u prodavnicu pa kad nemam para, komšije me zapišu i daju brašna, počela je priču Slavica Trišić, samohrana majka šestoro djece, koji se u banjalučkom naselju Ada, gdje trenutno žive, bore s nedaćama.

Nemaju svoj krov nad glavom, a više su gladni nego siti. Već godinu i po ova porodica boravi u malom podstanarskom prostoru, koji odiše vlagom, a koji plaćaju 250 KM, od novca koji dobijaju kao socijalnu pomoć. Od namještaja imaju stari sto, nekoliko stolica i dva stara kreveta.

Slavica nije zaposlena, od rođenja ima problema s rukom, pa, kako kaže, za invalida nema posla. Sva primanja koja imaju je dječji dodatak. Muke Slavice i njenih šestoro djece kreću prije dvije i po godine, kada je poslije nasilja u porodici 17 mjeseci provela u Sigurnoj kući u Zvorniku.

"Muž je dosta pio, bio nasilan, nije bilo druge nego da odem od njega iako nisam imala gdje, iako sam sa Kosova i porodica mi je rasuta po čitavom svijetu. Morala sam, nije bilo drugog izbora. Od tada on mirno spava, ne plaća alimentaciju, a mi se potucamo", kaže Slavica.

I dok njihovi drugari, kao i većina mališana, imaju hiljadu želja, Gospova (19), Andrijana (16), Zorica (14), Vladimir (12), Marina (6) i Lazar (3), imaju samo dvije, krov nad glavom i pun stomak.

"Voljela bih da imam krevet i svoju sobu kad krenem u školu", tiho nam kaže šestogodišnja Marina.

Najstarija kćerka boravi u srednjoškolskom đačkom domu tokom sedmice, dok vikendima obično dolazi u taj podstanarski dom.

"Šta će, bolje joj je tamo, ovdje nema uslova, skučeno je, djeca spavaju na kaučima, a ja na podu. Vjerujte da mi treba svaki dinar, samo hranu obezbijediti za nas sedmoro je nemoguća misija", kroz suze priča Slavica.

Priznaje kako nije rijetkost da budu gladni i po nekoliko dana.

"Mnogo puta ne jedem po dva-tri dana da bi oni imali dovoljno, ali nije me briga, samo neka je njima koliko-toliko dobro", govori Slavica.

Ona kaže da su joj se javili iz organizacije "Srbi za Srbe", koji su rekli da će joj napraviti kuću ako sama obezbijedi plac.

"Njima hvala, ali kako da kupim plac, a nemam ni za brašno. Molim sada svakoga ko mi može na bilo koji način pomoći, a pogotovo one koji imaju na bilo kakvoj lokaciji neki komad zemlje da mi daju, tek toliko da se može staviti ta kućica i da mogu uhraniti koju kokoš", apeluje Slavica.

Preko Udruženja "4+" je ušla u program stambenog zbrinjavanja od strane grada, ali, kako kaže, dobila je nedavno odgovor na sastanku u Gradskoj upravi da nemaju stanova i kuća koje bi joj mogli dati.

Žiro račun za pomoć

Slavici Trišić i njenoj djeci najpotrebnije je trajno rješenje za smještaj, ali takođe hrana, novac i odjeća su nešto što fali svakodnevno.

Svi oni koji žele da pomognu mogu to učiniti na žiro račun Slavice Trišić i to: Pavlović International bank a.d. Slobomir Bijeljina, 554-402-000276-04-52.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije