Anja Krneta je ispunila svoje dvije najveće želje - da nauči da jaše konja i da postane pilot.
Ovo drugo ne iznenađuje, ako se zna da joj je otac Dušan bio pilot „orla” u RV i PVO. Ali poručnik Anja Krneta, za kolege iz 890. helikopterske eskadrile “Ruža”, prva je žena pilot helikoptera u Srbiji. Najsrećnija bi bila, kaže, kada bi i na posao mogla da dolazi helikopterom.
Dijed Mraz s neba
“Oduvijek sam govorila da ću da budem pilot. Otac me je stalno vodio na posao, Djed Mraz je dolazio avionom... Znala sam da nema žena pilota, ali sam pitala da li ja mogu samo da perem avione, samo da sam tu, pored aviona”, sjeća se Anja.
Roditeljima je, kako kaže, to bilo ineteresantno, dok na polugodištu IV godine gimnazije nije saznala da se otvara konkurs za prijem devojaka na Vojnu akademiju - smjer avijacija.
“Bila sam oduševljena, ali su mi roditelji rekli da me neće pustiti da upišem, jer znam kakav je to posao, šta takav život nosi sa sobom. Otac je bio izričit. Čak su mi uzeli sva dokumenta da se ne bih sama prijavila”, priča Anja, koja je u aprilu unaprijeđena u čin poručnika.
Svršen čin
Na dan kada je isticao rok za prijavu, otac je popustio. Računali su, kako kaže Anja, da neće proći vrlo zahtjevne ljekarske preglede.
Njeni rezultati, međutim, bili su odlični, potom je prošla i preživljavanje u prirodi, padobranski skok, a zatim i mjesec dana selektivnog letenja na Batajnici. Bila je jedna od 13 upisanih na smjer avijacije.
Orao - prva ljubav
Roditelji su bili dovedeni pred svršen čin. Sve to naročito teško podnijela je majka. Otac je nastavio da bude strog, pa se tako za vikend, kada je imala odsustvo, nisu zajedno vraćali za Novi Sad, već je morala sama da se snađe za prevoz.
Iako joj je želja bila da, poput oca, leti na „orlu” koji je „najfenomenalniji avion koji postoji”, sudbina je htjela da je rasporede na helikoptere.
“U početku mi je bilo teško da prihvatim to. Ali kad sam prvi put zalebdela u „gazeli”, zaboravila sam na avione”, dodaje ona.
Bolni pregled
Nakon što je postala vojni pilot, dobila je i dozvolu civilnog pilota, a planira da se, kako kaže, ostvari i kao nastavnik letenja.
Već je završila teorijsku nastavu i samo još treba da „odleti” praktičan dio. Trenutno sprema ispit i za komercijalnog pilota helikoptera.
Nijedan letački zadatak nije joj težak jer su piloti, kako kaže, obučavani za sve što može da ih snađe.
Niko ih, međutim, nije obučio na ono što se dogodilo maja prošle godine, kada su Srbiju pogodile poplave.
“Nekoliko dana pre poplava letjela sam iznad Obrenovca. A par dana kasnije, kada sam donosila lijekove i higijenska sredstva u poplavljeni grad, ništa se nije moglo prepoznati. Teren je bio potpuno izmijenjen. Nije bilo lako otići tamo i gledati te nesrećne ljude. Ali to je posao”, priča Anja.
Dugo se Anja profesionalno bavila i jahanjem. U Ergeli „Karađorđevo” naučila je kako se pravilo jaše, i to po priručniku koji je koristila još Vojska Kraljevine Jugoslavije. Sada jaše kad god nađe vremena, i gde god da se nalazi.
“U automobilu uvek nosim čizme za jahanje”, priča Anja. Drugi dio konjičke opreme od koje se ne odvaja su rukavice, koje koristi čak i za letenje.
Čudan kroj
Najprijatnije se osjeća u pilotskom kombinezonu, koji je morala da sužava.
“Nema broja za mene, a i čudan je kroj”, kroz smijeh dodaje 1,68 metara visoka Anja.
Maskirna i svečana uniforma joj, kaže, nisu toliko udobne, a u civilstvu je najčešće u trenerci i patikama.
“Umijm i da iznenadim na štiklama, kad su svečanije prilike”, kaže Anja.
Na pitanje postoji li neko sredstvo kojim bi željela da upravlja, kao iz topa odgovara: „Spejs-šatl, naravno.”
(blic.rs)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
