Od Gospića, preko Smiljana, do Jadovna danas živi desetak srpskih porodica, za razliku od prije posljednjeg rata, kada je tu bilo više od 50 odsto srpskog stanovništva, a gospićko-smiljanski jerej Dragan Mihajlović u Smiljan dolazi kada dođu turisti, koji bi, osim rodne kuće Nikole Tesle, htjeli da vide i unutrašnjost crkve u kojoj je njegov otac, prota Milutin Tesla službovao, a svjetski poznati naučnik kršten.
Malo ko bi da obiđe i masovnu grobnicu, na pravoslavnom groblju, u kojoj je sahranjeno 530 Srba iz Smiljana i okoline, koje su ustaše ubile za vrijeme Drugog svjetskog rata.
U toj masovnoj grobnici nalazi se i 11 rođaka Nikole Tesle.
Jerej Mihajlović kaže da je do rata devedesetih godina grobnica bila obilježena, ali je za vrijeme rata ploča razbijena.
I ne samo ta ploča.
U zgradi nekadašnje Kaznionice u Gospiću, odakle su u proljeće 1941. godine Srbi odvođeni u logor Jadovno, danas su smješteni sud, zatvor i dijelom civilne službe.
To mjesto, simbol stradanja, na trgu je koji se danas zove Trg Alojzija Stepinca, a ispred su spomenici Stepincu i Franji Tuđmanu.
Jadovno je danas Nacionalni park Jadovno.
U Jadovnu, u Lici, na Velebitu, u maju 1941. godine, formiran je jedan od sedam logora u kompleksu logora Gospić - Jadovno - Pag, u kojima su logoraši boravili samo privremeno, dok ne dođu na red da budu likvidirani u nekoj od mnogih kraških jama i usjeka, kojima to područje obiluje.
Zatočenici su bili uglavnom Srbi, ali i Jevreji i protivnici ideologije NDH, a za tri mjeseca stradalo tu je stradalo ukupno 40.000 ljudi.
"Na ovom mjestu je formiran logor polovinom maja 1941. godine, da bi 24. juna dosegao svoje konačne granice. Prema izjavi malog broja preživjelih, svakodnevno su prepodne i popodne iz pravca Gospića, pješke dovođene kolone zatočenike u dvoredima, vezanih ruku sa jednim kanapom ili lancem između njih. Oni koji bi na tom putu, dugom 20 kilometara od Kaznionice u Gospiću, bili malaksali, izmučeni, bili bi ubijani u jednoj od usputnih jama, kao što je Šaranova jama, jama pod Grginim bregom...", podsjeća za Tanjug predsjednik Udruženja Jadovno 1941. Dušan Bastašić.
Prema njegovim riječima, drugi zatočenici bi bili dopremani u logor, koji nije bio radni, već "likvidacioni centar".
"Ovdje se ništa nije radilo, ovdje se samo čekalo na likvidaciju", kazao je Bastašić.
U logoru je polovinom avgusta, zbog italijanske reokupacije, poslednjih 1.500 zatočenika, od kojih 1.200 Srba i 300 Jevreja, likvidirano, zakopano i tu im je i danas masovna grobnica.
"Ta tijela nikada nisu ekshumirana, propisno sahranjena. Na ovom mjestu se nije dolazilo nakon 1945. godine i Jadovno je, do poslednjih par godina, ispalo samo jedna jama - Šaranova jama, a jama Jadovno ne postoji", kaže Bastašić.
Prvi likvidacioni centar formiran je upravo u selu Jadovno, jer su, kaže Bastašić, tu likvidacije mogle da budu brze, a računalo se i sa dobrom željezničkom infrastrukturom, koju Gospić ima.
Pitanje je je li slučajno što je baš na tom području rođen i ideolog ustaštva Ante Starčević, kao i što se tridesetih godina prošlog veka tu desio i Brušanski ustanak protiv jedne žandarmerijske stanice, odnosno oružana akcija, koju su organizovali pripadnici organizacije Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), kojoj je na čelu bio Ante Pavelić.
Koliko je taj logor bio dobro čuvan govori i podatak da su samo tri muškarca uspjela da pobjegnu iz njega.
"Samo jedan od njih je preživeo Drugi svjetski rat i samo je jedan Srbin uspeo da odavde bude pušten", kazao je Bastašić.
Nedaleko od logora u Jadovnu, na nekih 40 - 50 metara, nalazila se jedna od 32 kraške jame, u kojima su ubijane žrtve.
"Za tu jamu zanimljivo je reći da je Branko Cetina, jedan od trojice koji je uspeo da pobjegne odavde, svjedočio kako bi tokom noći slušao negdje iz blizine glas koji dopire iz dubine zemlje i koji je na hebrejskom, kako je kasnije saznao od jednog prijatelja Jevrejina, govorio ''Bože, spasi me''", ispričao je Bastašić, koji je inače i potomak nastradalih u logoru na Jadovnu.
Prema njegovim riječima, šezdesetih godina prošlog vijeka ta jama je pokrivena betonskom pločom, na kojoj je izgrađen spomenik, ali je on srušen u ratu devedesetih.
"Jadovno je mesto koncetracionog logora u Drugom svjetskom ratu za koje se lokacija do 2010. godine nije znala, a preteča je logora u Jasenovcu. U vrijeme dok su se ovde vršili ti strašni zločini, Jasenovac nije ni planiran", kazao je Bastašić.
Nakon italijanske reokupacije logora na Jadovnu, svega negde oko 2.000 zatvorenika, koje ustaše nisu stigle da ubiju, transportovano je u Jasenovac i postali su prvi jasenovački logoraši, a kako je naveo Bastašić, mali broj njih je dočekao kraj 1941. godine.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.