Jesen u Herceg Novom. Čuvenom rivom kojom je prije stotinak godina tutnjala kompozicija legendarnog "ćire" samo poneki prolaznik koji udiše mirise mora. Skoro tajanstveni i pobožni mir narušava jedino udar talasa o obalu ili krik nekog usamljenog galeba.
Šetaču pored mora, naviklom na ljetnu vrevu i galamu, čini se da je došao u neki grad iz snova, gdje se sporo diše i lagano hoda, a samo je mašti i mislima puštano na volju da se razliju uvalama bokokotorskog zaliva i Boke, nevjeste Jadrana.
I onda i šetače i usnuli grad iz snoviđenja probudi jeka crkvenih zvona. Ta zvona manastira Savine, koji gospodari na uzvisini zvone nekako milozvučno i ravnomjerno kao da šalju vječite poruke i mornarima na pučini i ljudima u ovom gradu okačenom na okolna brda.
Vjeruje se da ovaj drevni manastir i grad oko njega vijekovima od ljudskog zla i prirodnih nedaća čuva čudesna ikona savinske Bogorodice. Ova ikona Majke božije, okovana zlatom i srebrom, spasla je jednom i manastir Savinu od uništenja. Mletačka vojska je naumila da ovaj pravoslavni manastir sravni do temelja.
"Mlečani iznenada odluče da sruše srpsku svetinju. Popodne dođu nadomak topovskih đuladi manastiru na galijama s namjerom da noću sravne manastir sa zemljom. Iguman pozva narod, uze ikonu Majke božije i do kasno u noć litijama obilažahu oko crkve. Pred ponoć se otvori nevrijeme, grom pogodi jednu mletačku lađu koja eksplodira. Mlečani s drugom pobjegoše. Tako je presveta Bogorodica spasla manastir", priča monah Kozma.
Tako je ova pravoslavna svetinja odoljela naletu zla. Dozvolu za gradnju crkve morala je da da venecijanska vlada, a blagosov crnogorski vladika Njegoš. Graditelji su temelje u ljutom kršu zakopali, zapisano je u arhivama 16. januara 1777, a osvetio je arhimandrit Makarije Dabović 1799. godine.
U manastirskom dvorištu je i najstarija bogomolja u hercegnovskom kraju. Prema zapisu koji se nalazi u crkvi podignuta je 1030. godine.
Na brijegu iznad Savine je crkva koju je po predanju podigao Sveti Sava pa je i manastir dobio ime Savina. Crkva je posebna po tome što joj je zvonik na preslicu, kako to ovdje kažu, sa jednim oknom i jednim zvonom kako je i tradicija ovog podneblja. Oko kamenog hrama je groblje na kojem počivaju mnoge znamenite ličnosti bokokotorskog zaliva. Odavde se kao sa ispruženog dlana otvara veličanstven pogled na manastir Savinu i morsku pučinu. Zanimljivo je da se u ovoj crkvi krstio i Emir Kusturica, gdje je na krštenju dobio ime Nemanja.
Iguman
Na starom groblju između dvije crkve, pod stablom stoljetnog bora, počiva iguman manastir Savina arhimandrit Justin Tasić. Upamćen je kao dugogodišnji iguman manastira Visoki Dečani i Đurđevi Stupovi, a Hercegnovljani ga se sjećaju kao velikog besjednika, "dušu od čovjeka" kako su govorili, kojeg je posebno voljela i cijenila svetosavska omladina.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.