Broj katolika u Bosni i Hercegovini manji je nego prije stotinu godina, ljudi sve više iz ove zemlje odlaze. Tako, između ostalog, stoji u izjavi s 20. godišnjeg susreta sveštenika Vrhbosanske nadbiskupije, koji je 23. septembra održan u Svešteničkom domu u Sarajevo, piše "Novi list".
Susretima je predsjedao nadbiskup metropolit vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić, a sudjelovalo je 127 sveštenika iz svih župa u Bosni i Hercegovini.
Podatak da je broj katolika u BiH manji nego prije stotinu godina u decembru prošle godine iznio je i biskup Franjo Komarica, navodeći konkretne brojke prema kojima je 1913. godine u susjednoj zemlji živjelo 458.999 katolika, dok ih je 2013. godine popisano oko 440 thiljada. Već iduće, 2014. godine taj broj smanjio se za dvanaest hiljda. Sveštenici su sa svojih 20. godišnjih susreta takođe upozorili da ne postoji nacionalna strategija opstanka Hrvata i katolika na cijelom području Bosne i Hercegovine te ustvrdili da su »pojedinim stranim, ali i domaćim političkim opcijama Hrvati i katolici u Bosni i Hercegovini smetnja«. Predmetnom izjavom javnosti upućenom sa svešteničkih susreta Vrhbosanska nadbiskupija ne ulazi u dublje uzroke raseljavanja Hrvata s područja Bosne i Hercegovine, niti analizira »zasluge« politike Republike Hrvatske iz devedesetih godina za činjenicu da se broj Hrvata u susjednoj zemlji smanjuje iz godine u godinu. Takođe, u izjavi se ne propituje kakvu ulogu u iseljavanju Hrvata iz BiH ima činjenica da je Hrvatska postala dio Evropske unije, što hrvatskim državljanima i državljankama – a Hrvati/katolici iz BiH to jesu – omogućuje da bolji život potraže u Evropskoj uniji.
Humano preseljenje
Za analizu aktualnog stanja o prisutnosti Hrvata, odnosno njihovom raseljavanju iz BiH najprije je potrebno utvrditi početne koordinate, koje daje državni popis stanovništva iz 1991. godine, kad je u Bosni i Hercegovini živjelo 4,36 miliona stanovnika. Od tog broja 17,32 odsto (755.8 hiljada) odnosilo se na Hrvate/katolike. Prvo ozbiljnije poslijeratno istraživanje o iseljavanju Hrvata/katolika u BiH napravio je don Tomo Vukšić, nazvavši ga Demografsko stanje i procesi katolika u Bosni i Hercegovini od 1996. do 2010. godine. Ovo istraživanje zanimljivo je jer govori o procesu raseljavanja u postratnim godinama. Vukšić bilježi da je u vrijeme rata bilo raseljeno, odnosno protjerano čak 466 hiljada Hrvata/katolika, ali kod ovog broja valja imati na umu da se nerijetko radilo o takozvanim unutrašnjim migracijama, dok aktualni proces raseljavanja podrazumijeva odlazak Hrvata/katolika u druge zemlje. Poređenja radi, valja napomenuti da je u ratnim godinama raseljeno i protjerano 647 hiljada Srba, 842 hiljade Bošnjaka i 156 hiljada »ostalih«. U zaključnoj godini Vukšićevog istraživanja (2010. godina), autor bilježi da je prema podacima Biskupskih ordinarijata (župnih ureda) na kraju 2010. godine u BiH bilo 443.013 katolika te napominje da ovom broju »treba dodati još oko 40.000 do 60.000 Hrvata, koji ili nisu katolici ili nisu u kontaktu sa župnim uredima.«
– Broj Hrvata u 2010. godini opravdano se može zaokružiti na oko 500 hiljada, što na pretpostavljeni broj stanovnika iznosi oko 13 odsto od ukupnoga stanovništva, konstatuje u svom istraživanju Vukšić. U »zaključnom razmišljanju« istraživanja kao osnovne razloge demografskoga stagniranja Hrvata u BiH Vukšić navodi »neriješeno pitanje unutrašnjeg uređenja BiH (političko i nacionalno pitanje), neuspio povratak protjeranih i raseljenih, vrlo negativan prirodni priraštaj Hrvata koji su ostali u BiH te novo iseljavanje Hrvata. I Vukšić, dakle, propušta upozoriti na politiku »humanog preseljenja«, koja je bila jedna od odrednica politike prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini, a koja je podrazumijevala izgradnju cijelih naselja u slabije naseljenim dijelovima Hrvatske, odnosno u dijelovima zemlje iz kojih su izbjegli/protjerani hrvatski Srbi, a gdje su naseljeni bosanskohercegovački Hrvati.
Paničan bijeg
Ukratko, Crkva u Bosni i Hercegovini konstatiuje činjenicu da je vjernika katoličke vjeroispovijesti, odnosno Hrvata u BiH sve manje, ali malo ko iz crkvenih redova se usuđuje upustiti u objektivnu analizu takvog stanja. Razloge tome valja tražiti u činjenici da je Crkva u BiH podupirala - katkad prešutno, a katkad javno – politiku Republike Hrvatske iz devedesetih godina prošlog vijeka, politiku koja je Hrvate iz BiH nerijetko podrazumijevala kao monetu za potkusurivanje. Novi val iseljavanja Hrvata iz BiH, koji je naročito izražen u tekućoj, 2015. godini, nije uslovljen politikom, niti akcijama »pojedinih stranih, ali i domaćih političkih opcija« kojima su »Hrvati i katolici u Bosni i Hercegovini smetnja«, kako to sugeriše u uvodu citirana izjava sa redovnog godišnjeg okupljanja sveštenika. Hrvati iz BiH danas u stotinama i hiljadama napuštaju svoju domovinu u borbi za golu egzistenciju. Činjenica da im je kao hrvatskim državljanima, a time i državljanima Evropske unije omogućen legalan odlazak u zemlje Zapadne Evrope zasigurno će doprinijeti i daljnjem iseljavanju. Takav rasplet situacije još u septembru 2014. godine najavio je bosanski fratar Drago Bojić.
– Hiljade nezaposlenih i socijalno ugroženih koji posjeduju hrvatske dokumente panično se pokušavaju domoći bilo kakvog posla u inozemstvu i izvući iz siromaštva i socijalne bijede. Još uvijek je najčešće riječ o pojedinačnim i privremenim odlascima, ali nije rijetkost da i cijele familije napuštaju Bosnu i Hercegovinu. Niko nema preciznih statističkih podataka o tome, ali broj bosansko-hercegovačkih Hrvata se u posljednjih godinu nezaustavljivo smanjuje. Nastavi li se ovakav trend, a ništa ne govori u prilog tome da neće, bosansko-hercegovački Hrvati će uskoro u brojčanom smislu biti svedeni na manjinu, upozoravao je Bojić u tekstu objavljenom u sarajevskom nedjeljniku Dani, dodajući da »samo zahvaljujući strogim zakonima Evropske Unije i kontroli tržišta rada, inferiornoj obrazovanosti i stručnosti bosansko-hercegovačkih Hrvata, pa i nepoznavanju jezika (pogotovo njemačkog), broj odlazaka nije tako dramatičan kao što bi inače bio«.
Slabljenje pozicije
Bojić je jedan od rijetkih katoličkih sveštenika, odnosno franjevaca u BiH koji ne propušta upozoriti da je polagani nestanak Hrvata/katolika iz BiH »prije svega posljedica hrvatske politike posljednjih decenija«.
– Nakon što u ratu nije posve dovršeno humano preseljenje bosanskih Hrvata, onako kako je ono zamišljeno i kreirano iz Zagreba i Gruda, hrvatska politika u Republici Hrvatskoj i u BiH svih ovih dvadeset poratnih godina nastavila je raditi na tome da se taj proces završi u miru. Najprije tako što je u potpunosti odustala od ljudi i krajeva u Republici Srpskoj, ali i tako što je stalno slabila političku poziciju bosanskih Hrvata u mjestima i gradovima u kojima su ostali, pogotovo tamo gdje su bili u manjini, demonizirajući bosanske muslimane i propagirajući nemogućnost suživota s njima (što je odgovaralo i odgovara bošnjačkom nacionalizmu), kako bi ubrzala proces njihova odlaska, zapisao je Bojić.
Tek u svjetlu činjenica koje navodi ovaj fratar, kažnjavan zbog intervjua u kojima je oštro kritikovao određene političke i druge pojave u krilu Crkve u Bosni i Hercegovini, moguće je realno analizirati konstantan odljev hrvatskog/katoličkog življa iz susjedne zemlje.
Međutim, ni najobjektivnije analize zasigurno neće zaustaviti trend iseljavanja Hrvata/katolika iz susjedne zemlje. Na njega, kako stvari stoje, danas može uticati samo promjena ekonomskih prilika u BiH, koja bi Hrvate/katolike, ali i građane i građanke drugih nacionalnosti i vjeroispovijesti, uvjerila da bolji život mogu očekivati i u svojoj zemlji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.