Ex -Yu

Kako su Crnogorci htjeli da se obračunaju s NATO flotom?

Kako su Crnogorci htjeli da se obračunaju s NATO flotom?
Foto: Ilustracija | Kako su Crnogorci htjeli da se obračunaju s NATO flotu?

Prošlo je nekih 19 godina otkad je izbjegnuta najveća bitka na Jadranskom moru u novijoj istoriji.

Prema pisanju crnogorskih "Vijesti", tada najmoćnija jedinica jugoslavenske ratne mornarice - 18. flotila raketnih brodova - planirala je da isplovi i napadne NATO snage koje su 24. marta 1999. godine započele napad na SR Jugoslaviju, tada federaciju svedenu na Srbiju i Crnu Goru.

Novinari "Vijesti" dobili su dokument pod nazivom "Zapovest za odbranu br. 2" od zapovjednika 18. flotile, viceadmirala Jovana Grbavca.

Grbavac je u to vrijeme bio na čelu jedinice u kojoj je zapovijedao najmoćnijim jugoslavenskim plovilima. Riječ je o dvije raketne fregate tipa Kotor, raketnu fregatu tipa Koni, četiri raketne topovnjače tipa 401 i dva stara raketna čamca klase "Osa". 

Iako je to bila najmoćnija jedinica ratne mornarice tadašnje Jugoslavije, pred njima je bilo šezdesetak NATO brodova, tri podmornice i oko 280 aviona te još šezdesetak borbenih helikoptera na tim brodovima.

Plan, sadržan u naredbi bio je gotovo luđački hrabar. Dva raketna čamca trebalo je da isplove iz Boke i nedaleko od obale uključe autopilote te se zapute prema NATO floti. Posada bi se nakon uključivanja autopilota prebacila na prateće glisere i tako izbjegla sigurnu smrt. 

"Raketni čamci bi u tankovima imali goriva za oko sat vremena vožnje, a u punoj brzini protivniku bi izgledali kao da provode manevar raketnog napada. Stoga bi se pažnja protivnika usmjerila na te stare i za nas manje bitne brodove, a za to vrijeme bi naše prave snage s kojima smo željeli da izvršimo raketni udar po NATO plovilima, završile razvoj i postavile se u poziciju za napad", ispričao je Grbavac "Vijestima".

Do napada na kraju nije došlo jer Grbavčevi nadređeni na kraju nisu odobrili takav plan. Čak i da je diverzija potpuno uspjela, jugoslovenski brodovi teško bi došli u odgovarajuću poziciju za napad.

"Morali bismo ploviti punom brzinom najmanje sat vremena do napada. Velika vjerovatnoća otkrivanja i uništenja naše podmornice prije izlaska na pozicije plotuna i mala tehnička pouzdanost podmornice, osnova su odluke da ne pošaljemo P-831 na zadatak", kazao je Grbavac.

(Express.hr)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije