Odbrana okrivljenih za ubistvo francuskog mladića Brisa Tatona razvlačenjem žalbenog postupka nastoji da slučaj prolongira do oktobra kako bi izdejstvovala ponovno preispitivanje presude, kada na snagu stupa novi Zakonik o krivičnom postupku, saznaje “Blic” u diplomatskim krugovima.
"Blic” ekskluzivno u nastavcima prenosi nepoznate detalje iz sudskog procesa protiv ubica navijača iz Francuske.
Nove odredbe tako će odbrani omogućiti da direktno Vrhovnom kasacionom sudu uputi zahtjev za zaštitu zakonitosti za ponavljanje postupka i da tako zaobiđe Republičko javno tužilaštvo koje bi ovaj zahtjev odbilo.
“Blic”, ekskluzivno, prenosi dijelove presude po kojoj je unaprijed smišljen i detaljno organizovan napad, kao i brutalno ubistvo, dokazan na osnovu izjava svjedoka, materijalnih dokaza, uz pomoć nalaza i mišljenja vještaka, pa do najsuptilnijih forenzičkih metoda i DNK analiza.
Centar Beograda, Obilićev venac. Dana 17. septembra 2009, oko 17 časova. Svjedoci tokom suđenja opisuju: - Napad brz, brutalan!
Tokom postupka utvrđeno: Mladi Francuzi sjedili su mirno u bašti kafića, bez navijačkih obilježja. Nisu bili ni bučni. Dolazili su svakodnevno dva-tri dana prije utakmice Partizan - Tuluz. Zaposleni su mislili da su turisti u obilasku Beograda.
Bašta kafića. Svjedok: U jednom momentu, začuo se topovski udar. Pored svjedoka A1 sjede dvojica mladića. Čuje: ”Brate, ajmo! Počelo je!” Deset do 15 mladića opkoljavaju momke koji sjede. Čuje: Lomljava stakla... Prvo što vidi: “Momku koji sjedi nabijaju baklju u lice”.
Drugi svjedok Filip Sebe uspio je da pobjegne huliganima, spasavaju ga prolaznici, sakrivaju u gepeku automobila.
On govori: “Bakljom mi pali kosu. Pokušavam da ugasim vatru, peče! Dobija udarce... Kaže: Bježim, jure me njih četiri-pet...
Taton nije uspio da pobjegne.
Udarci, gaženje...
Sud je na osnovu utvrđenih činjenica pouzdano zaključio: Taton je sjedio u bašti “Ajriš paba”. Zadobio je snažan udarac od kojeg je ispao iz bašte lokala, pao na tri do četiri metra od stepeništa. Tu je ostao da leži, zaklanjajući rukom lice, štiteći se od udaraca napadača, a drugom se podupirao i pokušao da ustane. Nije mogao. Udarali su ga bejzbol palicama. Rukama. Šutirali u glavu, tijelo. Gađali inventarom kafića.
Vukli su ga po platou Obilićevog venca dok je bio u ležećem položaju. Vukli i gurali dok se nalazio na nogama, na šta ukazuju brazde na đonu patika. Zatim - odguravaju ga. Snažno guraju na šipke ograde platoa i stepeništa, zatim ga i namerno bacili preko ograde stepeništa.
Činjenice potvrđuju čak i odbrane okrivljenih, a jedan od njih Vladimir Bošković navodi:
- Milan Tarlać, pre nego što je došao kod mene da prespava rekao je da su nekog Francuza navijači Partizana bacili sa zgrade ili garaže.
Molio za život
Taton je studirao prava. Bio je sportista od malih nogu. Kada je počeo da radi, prestao je da igra fudbal i bavio se trčanjem. Nije bio incidentna ličnost. Nikada nije imao problema sa policijom. Čuo je da je Partizan odlična ekipa, a želio je i da turistički obiđe srpsku prijestonicu. Zato je krenuo dva dana ranije prije utakmice.
Bio je član udruženja koje se bori protiv određenih bolesti. U rodni Tuluz je trebalo da se vrati “u subotu jer je sutradan, kao atletičar, trebalo da trči maraton”.
Na sudu utvrđene činjenice govore: Huligani se ne obaziru što Taton dok leži na platou i vrišti od bolova, zapomaže, moli ih da ga ne tuku, što su očigledno čuli jer su to i naveli u svojim odbranama, a što samo govori o njegovom strahu, bolu i o tome koliko ga je surovo premlatilo više osoba.
Oni su pritom neosjetljivi za njegove patnje, bolove, neosjetljivi su što ih moli da prestanu da ga tuku, što plače, jauče, urla i govori “stop”. I nastavljaju i pored toga, svi da ga tuku, a bez ikakvog povoda, radi samoisticanja.
Njihova bezobzirnost se ogleda u brojnim povredama koje su mu nanijete premlaćivanjem, a posebno u njegovom bacanju sa visine od 4,28 metara sa ograde stepeništa, što posmatra nekoliko desetina ljudi, i iako je očigledno povrijeđen. Sve je za posljedicu imalo njegovu smrt.
Bris Taton (28) brutalno je prebijen 17. septembra 2009. u centru Beograda. Od posljedica batinanja preminuo je 12 dana kasnije u bolnici
Organizatori zločina Đorđe Prelić (u Španiji čeka izručenje) i Dejan Puzigaća, kao i 12 huligana osuđeni su ukupno na 240 godina zatvora
Slučaj Taton je u Višem sudu u Beogradu zbog žalbi advokata odbrane.
"Grobarska" SMS komunikacija
Sud je imao i sve SMS-ove i listinge telefonskih razgovora koje su okrivljeni huligani razmjenjivali međusobno prije i poslije napada na Tatona. Njihove razgovore je registrovalo nekoliko baznih stanica u centru grada, što je i jedan od dokaza kako su se huligani kretali.
- Dejan Puzigaća (sve je počelo od njega) je poslao 17. septembra 2009. u ranim jutarnjim satima SMS Ivanu Grkoviću:
“Ajde, grobari, budite se. Vreme je za ustajanje, tu su neki Francuzi, namirisao ih je moj ortak”.
- Ivan Grković (10.31 sat) Jovanu Karbiću: „Budite spremni, Francuzi su po gradu, obavesti Belića, Miću i Takija“
- Jovan Karbić (12.41) Stefanu Veličkoviću, Milanu Tarlaću, Milanu Vujoviću: “Budite spremni danas, Francuzi su po gradu, tako mi je Ivan rekao, ne znam nikakve detalje više”.
- Stefan Veličković Jovanu Karbiću: “Ja sam trenutno u centru grada u Knezu i nikoga nisam video za sada”.