RAB, ZAGREB - Gotovo tri desetljeća otkako je s njega na kopno otplovio posljednji politički zatvorenik, Goli otok, taj svojevrsni simbol političke represije iz vremena komunizma i Titove Jugoslavije, za nešto više od mjesec vratiće nas, barem na trenutak, u neka davna vremena koja u mnogima od nas i dalje bude nostalgiju.
Krajem jula i početkom avgusta nekoliko nevladinih udruga iz Zagreba i Hrvatske na Golom otoku organiziraju neku vrstu volonterske ekpedicije, ili kako su to sami nazvali, "povijesni i kulturološki međunarodni kamp - 'Pejsaž sjećanja'".
A Goli otok, u punoj svojoj ljepoti i mističnosti, čistoći nedirnute prirode, nudi svaku vrstu izazova čak i za one neodlučne. Evociranje uspomena iz bivšeg režima i jednog sistema za kojim mnogi od nas danas žale, pateći se u svim svojim nepravdama novoga doba.
"Osim tog kampa, u ta dva tjedna paralelno ćemo organizirati radionice koje će tematizirati različite aspekte povijesti Golog otoka. Imaćemo uistinu relevantne predavače, ali smo spremili i rute gdje ćemo dočekivati novinare i prebacivati ih na otok", priča Eugen Jakovčić, jedan od suorganizatora iz NVO "Dokumenta" iz Zagreba.
I zaista, kud bolje prilike za kolege novinare da s lica mjesta, obale netaknutog mora, zidina ruševnih kazamata i strmina zapuštenih kamenoloma, okupani zrakama jarkog primorskog sunca slikovito prenesu utiske zaostavštine jednog vremena o kojem mlađe generacije malo ili gotovo ništa ne znaju.
"Cijeli projekt, koji je podržan i od strane Evropske komisije, provodi se u šest država, a bavi se kulturom sjećanja i mapiranjem različitih vrsta otpora u različitim režimima. A sve što je ostalo na Golom otoku danas je razneseno, sve je u fazi propadanja, a mi želimo da to sačuvamo", pojašnjava Dea Marić iz "Dokumente", neposredno zadužena za organizaciju.
Mnogi volenteri, akivisti i NVO ukazuju da trenutna slika Golog otoka ne upućuje na to da su tamo bili zatvarani politički zatvorenici i disedenti, protivnici komunističkog režima koji su hapšeni ponajviše zbog verbalnog delikta, izgovorene riječi koja se ne bi dopala nekome od desetina šefova komunističkog aparata.
"Volonterskim kampom mi simbolično želimo da uredimo makar komadić perivoja ispred Upravne zgrade na otoku koji je inače prepun zgrada", dodaje Marićeva.
Ona je potvrdila da postoji inicijativa za nešto što nam se sve vrijeme motalo po glavi - mogućnost stavljanja Golog otoka u njegov puni historijski kontekst.
"U ovom trenutku u Hrvatskoj se odvijaju konsultacije da se u nekom obimu sam prostor Golog otoka zaštiti kao kulturno područje", navodi Marićeva.
O ovom komadiću krševite zemlje, izdvojene od kopna, u prošlosti su se prepričavale razne anegdote, čak i vicevi koji dopiru i u novije doba o tome "kako je šteta što Tito svojevremeno nije sagradio tri Gola otoka da u njih potrpa sve koji nam danas onemogućavaju život dostojan čovjeka".
Inače, kako piše u historijskim knjigama, Goli otok je stoljećima uglavnom služio za ispašu ovaca, no nakon sukoba Tita i Staljina 1948. (kada je zaprijetila sovjetska invazija na bivšu Jugoslaviju) tadašnje vlasti osnovale su na njemu politički logor, u koji su slale ljude bez ikakvog suđenja.
Zatvorenici, protivnici tadašnjeg komunističkog režima, "obrađivani" su tako što su surovo maltretirani i prisiljavani na teški fizički rad u kamenolomu i rudnicima boksita, ljeti pri visokim temperaturama, a zimi na hladnoj buri.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.