Balkanska istraživačka mreža (BIRN) održala je i ove godine školu Balkanske stipendije za novinarsku izuzetnost koja je okupila mlade novinare iz cijelog regiona.
Tema ovogodišnje škole Balkanske stipendije za novinarsku izuzetnost (http://fellowship.birn.eu.com/en/page/home) bila je "Generacije", i kao rezultat istraživačkog rada nastalo je deset priča koje prate živote (ne)običnih ljudi i svakodnevnih izazova sa kojima se suočavaju.
Portal "Nezavisnih novina" objavljuje treću priču, "Policajci koji rade kao zaštitari osumnjičeni za nasilje i korupciju".
Honorarno angažirani u poslovima privatnog obezbjeđenja noćnih klubova, policajci u Srbiji često se nalaze na meti optužbi za prebijanje gostiju i umiješanost u naplatu reketa od vlasnika lokala.
Ulica Laze Telečkog u Novom Sadu
Bio je 26. mart ove godine kada je Boško Šekerović, dvadesettrogodišnji oficir prekookeanskog broda, kolima pokupio nekoliko prijatelja u Beogradu i povezao ih na večernji izlazak u Novi Sad.
Šekerović je s prijateljima otišao u Ulicu Laze Telečkog, u dio grada poznat po velikom broju noćnih klubova i barova prepunih mladih ljudi koji igraju i pjevaju. Iz svakog lokala odzvanjaju zvuci domaće narodne muzike i stranih pop hitova.
Dva sata nakon ponoći, dok je Šekerović sa prijateljem razgovarao ispred jednog bara, krupniji muškarac ga je u prolazu grubo zakačio ramenom i oborio. Obezbjeđenje iz nekoliko okolnih klubova je odmah pritrčalo i napalo Šekerovića i njegove prijatelje.
“Njih petnaestorica su tukli nas trojicu. Nekoliko puta sam gubio svijest”, kaže Šekerović, kojem su u tuči slomljeni nos i zub, a imao je i veliki podliv na oku.
Njegov prijatelj i kolega Jovan Jovičić je također povrijeđen. Noge su mu bile toliko izubijane da nekoliko dana nije bio u stanju hodati.
“To je bilo čisto divljaštvo. Jedan te drži dok te petorica tuku”, opisao je Jovičić nekoliko mjeseci kasnije scenu koja mu je i dalje živa u sjećanju. “Jedan od napadača je ušao u klub i vratio se sa teleskopskim pendrekom, sličnim onima koje koristi policija.”
Šekerović i njegovi prijatelji uspjeli su pobjeći kada im je djevojka koja radi u baru dala ključeve toaleta. Tu su se zaključali i pozvali policiju.
Policija, međutim, te noći nije bila angažirana samo na spašavanju ovih momaka. Među napadačima je bio bar jedan policajac honorarno angažiran kao radnik obezbjeđenja, prema krivičnoj prijavi koju je policija podnijela na osnovu videosnimka.
Zastrašujuće iskustvo ovog mladog čovjeka ukazuje na problem koji je prilično raširen u Srbiji i drugim balkanskim zemljama. Mlađi policajci van radnog vremena često rade kao zaštitari u noćnim klubovima i barovima – gdje ponekad nekažnjeno učestvuju u krivičnim djelima nasilničkog ponašanja i naplati reketa od vlasnika lokala.
Problemi novosadske policije
Prema Zakonu o policiji Republike Srbije iz 2005. godine, policajcima nije dozvoljeno da se bave “poslovima koji su nespojivi sa službenom dužnošću”. Zakon, međutim, ne precizira da li se to odnosi i na rad u privatnom obezbjeđenju.
Među vlasnicima barova vlada velika potražnja za privatnim obezbjeđenjem još od devedesetih godina, kada je u ratnom haosu izazvanom raspadom Jugoslavije kriminal počeo bujati. Policajci su bili spremni da privatnicima ponude usluge obezbjeđenja, jer država – osiromašena ratovima, zapadnim sankcijama i lošom ekonomskom politikom – nije bila u stanju ponuditi im pristojne plate.
U poređenju sa zemljama Evropske unije, Srbija je veoma siromašna, pa takvi poslovi sa strane mogu značajno doprinijeti mjesečnoj plati običnog policajca, koja se kreće od 400 do 500 eura.
Problem ovakvog angažiranja policajaca naročito je izražen u Novom Sadu, drugom po veličini gradu u Srbiji, gdje poznavaoci lokalnih prilika kažu da u novootvorene klubove u Ulici Laze Telečkog dolaze gosti koji su sve skloniji nasilju.
Prema izjavi jednog od policajaca srednjeg ranga novosadske kriminalističke policije, prije samo dvije godine u toj ulici imali su po jednu ili dvije teške tuče godišnje.
“Posljednje dvije godine dešavaju se jednom mjesečno, a u njima učestvuju i mlađi lokalni policajci”, kaže on, dodajući da je broj incidenata koji se ne prijavljuju policiji svakako znatno veći.
Kao i ostali sagovornici iz policije, ovaj policajac je pristao govoriti za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN) pod uslovom da ne bude objavljeno njegovo ime.
Policajce koji rade kao obezbjeđenje na vratima noćnih klubova u Laze Telečkog nije moguće razlikovati od ostalih zaštitara. Niko od njih ne nosi uniforme ili druge prepoznatljive oznake.
“Polovina radnika obezbjeđenja u Laze Telečkog su policajci – pripadnici policije, žandarmerije, interventne i drugih jedinica”, izjavio je jedan policajac na visokom položaju u novosadskoj Upravi kriminalističke policije.
Snimak sigurnosne kamere prikazuje jednog takvog policajca, mišićavog dvadesetosmogodišnjaka koji je, prema navodima policajaca što rade na ovom slučaju, učestvovao u napadu na Boška Šekerovića i njegove prijatelje.
“Na videosnimku se vidi da ih tuku njih petnaestorica”, izjavio je jedan policajac srednjeg ranga. “Policajac u početku nije učestvovao u tuči. Umiješao se kada je tuča uveliko trajala.”
Poslije svega, “umjesto da prijavi slučaj, on je šutio”, dodaje ovaj policajac. “A onda smo pronašli videosnimak.”
Prema informacijama koje nam je dostavilo Osnovno javno tužilaštvo u Novom Sadu, u toku je postupak preduzimanja dokaznih radnji za napad i nanošenje tjelesnih povreda Šekeroviću i njegovim prijateljima, za što su, prema krivičnoj prijavi policije, osumnjičeni policijski službenik sa videosnimka i još četiri osobe.
BIRN u ovom članku ne navodi imena policijskog službenika i ostalih osumnjičenih povezanih sa ovim incidentom jer tužilaštvo još nije podiglo optužnicu.
Gvozden Grgur, advokat spomenutog policijskog službenika i još četvorice osumnjičenih, tvrdi da su svi nevini. On kaže da policajac nije bio na mjestu događaja i da nije radio kao pripadnik privatnog obezbjeđenja. Grgur također kaže da nije vidio nikakav videosnimak.
Ne tako sretna Nova godina
Problem policajaca koji vode dvostruki profesionalni život naročito je primjetan u Novom Sadu, ali svakako nije ograničen samo na ovaj grad.
U Nišu, na jugu Srbije, u ranim jutarnjim satima 10. januara ove godine, jedan pripadnik Žandarmerije, paravojne policijske formacije, angažiran kao radnik obezbjeđenja u jednom kafiću, bez povoda je napao i povrijedio troje ljudi, saopćila je lokalna policija.
Pripadnik Žandarmerije je suspendiran i osumnjičen za nasilničko ponašanje i čeka ga interna disciplinska procedura, navodi se u odgovoru policije.
Žandarm koji se tereti za ovaj incident nije bio dostupan za komentar. Prema podacima tužilaštva, ovaj postupak je u fazi dokaznih radnji.
U Bosni, dvadesetsedmogodišnji Goran Mišić je doček Nove 2014. godine proveo u bolnici nakon što je pretučen u noćnom klubu “Tamaris” u Banjoj Luci, glavnom gradu Republike Srpske.
Instruktor fitnesa Goran Mišić oporavlja se posle prebijanja u banjalučkom noćnom klubu
Prema navodima iz policijske istrage, Goran Mišić, fitness trener, stajao je pored stepeništa kluba kada su ga napali ljudi iz obezbjeđenja, među kojima je bio i jedan pripadnik Specijalne jedinice policije Republike Srpske.
“Napadali su me nekoliko puta te večeri i slomljen mi je vrat”, prisjeća se Mišić u jednom kafiću u Banjoj Luci.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) u pisanom odgovoru tvrdi da su još trojica pripadnika specijalne policije bila prisutna za vrijeme napada. Suspendirani su i protiv njih je pokrenut unutrašnji postupak, ali Unutrašnja kontrola MUP-a RS-a nije uspjela dokazati da su oni bili angažirani kao fizičko obezbjeđenje tog kluba.
U odgovoru također navode da je pripadnicima policije “strogo zabranjeno” da rade kao privatno obezbjeđenje, ali da je “takve aktivnosti teško dokazati jer vlasnici ugostiteljskih objekata najčešće štite lica koja su angažirali”.
Policija je protiv navodnog napadača podnijela krivičnu prijavu za nanošenje teških tjelesnih povreda i slučaj je predat tužilaštvu. BIRN nije uspio stupiti u kontakt sa umiješanim policajcem radi dobijanja izjave o ovim optužbama.
Nema policije – nema posla
Učešće brojnih policajaca u privatnom obezbjeđenju znači da su oni često uključeni u sumnjive poslove pružanja zaštite i reketiranja.
Jedan bivši policijski službenik koji se bavio unutrašnjom kontrolom u Srbiji tvrdi da su u ove poslove često umiješani i lokalni komandiri policije. Često upravo oni, dok obavljaju svoje službene dužnosti, uspostavljaju prvi kontakt sa vlasnicima lokala, nakon čega vrše pritisak na njih da angažiraju policajce kao privatno obezbjeđenje, kaže on.
Ukoliko vlasnik odbije, može da očekuje česte policijske racije ili posjete lokalnih pozornika koji će mu naređivati da isključi muziku. Neizbježno, posao trpi.
“Ne možete držati noćni klub u Novom Sadu ako ne angažirate policiju”, kaže Svetlana Gajinović, koja tvrdi da je njen bar u ovom gradu bio na meti stalnih policijskih upada početkom ove godine.
“Dolazili su bukvalno svakog vikenda i pretresali bez ikakvog naloga”, kaže ona.
Svetlana Gajinović, bivša vlasnica bara u Novom Sadu
Dok je sjedila u svojoj dnevnoj sobi i pravila kratke pauze tokom razgovora kako bi sabrala misli i obuzdala bijes, Svetlana Gajinović objašnjava da je konačno pristala angažirati jednog policajca kao obezbjeđenje.
“On bi samo sjedio sa strane i pio piće”, kaže ona. “Nije od onih pripadnika obezbjeđenja koji vode računa da sve bude u redu. Za to morate angažirati posebno obezbjeđenje.”
Policajac je u Svetlaninom baru proveo samo nekoliko večeri prije nego što je ona konačno odlučila da lokal zatvori. Nije imala ni 30 eura, koliko mu je trebala platiti.
Čak i oni policajci koji samo žele ostvariti dodatni prihod, na kraju ovako završe u okruženju prepunom ljudi iz kriminalnog miljea.
“Problem je u tome što su policajci i kriminalci na istoj strani. Devedeset posto onih koji u noćnim klubovima rade na vratima kao obezbjeđenje ima kriminalnu prošlost”, kaže Nenad Ljubišić, novosadski policajac koji vodi profesionalno udruženje za promoviranje visokih policijskih standarda.
Policijska uprava u Novom Sadu je odbila naše zahtjeve za intervju kao i to da nam dostavi pisane odgovore u vezi sa optužbama protiv njenih pripadnika koje su opisane u ovom članku.
Policajci, pare i pištolji
Pružajući zaštitarske usluge, policajci mogu honorarno dodatno zaraditi od 10 do 50 eura za noć, kažu sagovornici iz policije. Baveći se ovim poslom sa strane, mjesečno mogu zaraditi bar još jednu platu, pri tome dolazeći u situaciju očevidnog sukoba interesa.
Policajci koji rade u obezbjeđenju obično su fizički spremni i obučeni mladi ljudi, pripadnici jedinica koje se angažiraju u posebno opasnim situacijama koje nalažu primjenu sile.
Vlasnicima barova i klubova angažiranje takvih policajaca donosi značajne pogodnosti. Oni imaju pristup podacima ako se vrše neke interne provjere i mogu biti od koristi kada treba zaobići lokalne propise, kao što su propisi o radnom vremenu klubova. Osim toga, zakonom im je dozvoljeno da nose oružje, čak i kada nisu na dužnosti.
“Žalosno je da neko za 20 ili 30 eura može da kupi policajca, dobije pištolj i policijsku značku”, kaže Ljubišić.
Ironija je u tome što prisustvo velikog broja naoružanih policajaca koji nisu na dužnosti nimalo ne doprinosi većoj bezbjednosti, već, naprotiv, čini takva mjesta manje sigurnim.
Jedne noći u oktobru prošle godine, Miodrag Ristić, pripadnik interventne jedinice policije u ranim tridesetim godinama, izvadio je pištolj iz torbice, opalio, i svog prijatelja i kolegu iz interventne Aleksandra Simića slučajno pogodio ispred novosadskog “Tapas bara”, gdje je Simić radio kao zaštitar.
“Brate, ubio sam te”, vikao je Ristić i udarao pesnicama u zid u očajanju zbog onoga što je učinio, navodi se u svjedočenjima očevidaca koje je policija saslušala. Uzeo je pištolj i pokušao sebi oduzeti život, ali su ga u tome spriječili ljudi koji su se zatekli u blizini.
U aprilu ove godine Ristića je Viši sud u Novom Sadu osudio na devet godina zatvora, ali je Apelacioni sud vratio predmet na ponovno suđenje.
Plavi zid šutnje
Mada je svima dobro poznato da njihove kolege van radnog vremena rade “na crno” kao zaštitari, policajci i policijski inspektori se žale da nailaze na brojne prepreke kada pokušavaju riješiti ovaj problem.
Ako u klubu zateknu policajca, on će uvijek reći da je samo svratio na piće i da je gost kao i ostali u lokalu.
Njihove kolege policajci im također pomažu da prikriju činjenicu da van dužnosti pružaju usluge privatnog obezbjeđenja. Policajci koji patroliraju ulicama ne žele otkrivati imena kolega koji rade na vratima noćnih klubova.
“Umjesto da nam pomognu, oni opstruiraju naš rad”, kaže jedan policajac srednjeg ranga iz Novog Sada, sliježući ramenima jer je bespomoćan u rješavanju ovog problema.
Praksa prikrivanja nezakonitih radnji kolega policajaca poznata je i kao “plavi zid šutnje”.
Ali to nije jedini zid šutnje koji okružuje ovaj problem. BIRN je zatražio intervjue od više od deset vlasnika lokala u Ulici Laze Telečkog u vezi sa angažiranjem policajaca da rade u obezbjeđenju. Čak i poslije uvjeravanja da će njihov identitet biti skriven, svi su odbili govoriti za BIRN.
Drugi radnici obezbjeđenja također ostaju nijemi i odbijaju kazati policiji da li neko od njihovih kolega radi na vratima kluba i da li je učinio neko krivično djelo.
Jedan bivši policijski službenik koji se bavio unutrašnjom kontrolom kaže da je najveća prepreka na putu uspješnog gonjenja i kažnjavanja njegovih nekadašnjih kolega koji prebijaju ljude dok rade kao zaštitari – strah samih žrtava. U mnogim slučajevima oštećeni su bili spremni ispričati sve što se dogodilo, ali ne i da tu priču ponove na sudu.
“Prije nego što se suoče sa svojim napadačima (na sudu), njih bilo ko može kontaktirati, pokušati da utiče na njih ili da im prijeti”, kaže on. “Pri pomisli da se na sudu trebaju susresti sa napadačem licem u lice, žrtve gube hrabrost i odustaju. I to se dešava u 99 posto ovakvih slučajeva.”
Plate i vještine
Ovaj bivši policijski službenik vjeruje da jedini način da odmetnuti policajci budu sankcionirani jeste sprovođenje ozbiljnih i dugotrajnih operativnih obrada, temeljnih istraga uz primjenu i drugih mjera, kao što je prisluškivanje.
Težište rada većine u unutrašnjoj kontroli, međutim, bilo je postizanje statistike u rješavanju velikog broja lakših predstavki umjesto jedne ozbiljne i temeljne istrage koju ne mogu da riješe, objašnjava on.
Angažiranje policajaca na dodatnim poslovima doprinosi smanjenju povjerenja građana u službe koje bi ih trebale štititi. Istraživanje Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) iz 2013. godine pokazuje da 31 posto građana Srbije vjeruje policiji.
Nasuprot tome, prema podacima jednog istraživanja iz 2010. godine, 64 posto građana Evropske unije ima povjerenje u svoje policajce.
Neki eksperti vjeruju da jedan od načina da se problem honorarnog rada i korupcije riješi jeste da se povećaju plate policajcima i policijskim službenicima kako bi bili manje izloženi iskušenjima dodatnog rada.
“Država treba osigurati pristojne plate... Pristojna plata je jedno od najvažnijih sredstava za suzbijanje korupcije”, izjavio je Odd Berner Malme, bivši visoki policijski službenik iz Norveške koji je radio kao savjetnik OSCE-a u procesu reforme policije u Srbiji.
Stručnjak za etiku u javnim službama Aleksandar Fatić vjeruje da bi rješavanju ovog problema doprinijeli propisi koji bi policajcima van dužnosti zabranili nošenje oružja.
Fatić i drugi eksperti također ukazuju na nedostatke u obuci budućih policajaca, napominjući da ona nije dovoljno rigorozna u pogledu etičkih standarda i discipline.
Prošle godine pojavila se fotografija na kojoj policijski kadeti poziraju kao lokalni gangsteri sa pištoljima uperenim u kameru dok sjede na stepeništu ispred centra za obuku rukovanja oružjem.
Kadeti srpske policije na slici koja je dospjela u javnost putem društvenih mreža.
Zvaničnici već godinama najavljuju donošenje podzakonskog akta na Zakon o policiji iz 2005. godine kojim bi precizirali zabranu policajcima da pružaju usluge privatnog obezbjeđenja.
Sada, međutim, kažu da će vlada predložiti novi Zakon o unutrašnjim poslovima u kome će biti navedeni svi poslovi kojima se policajci neće smjeti baviti.
“To je bolje nego podzakonskim aktima regulirati tu materiju, jer zakon je zakon, potpuno decidiran i tu nema mjesta tumačenju”, izjavio je Milorad Todorović, državni sekretar Ministarstva unutrašnjih poslova. Rekao je da će vlada pokušati osigurati usvajanje ovog zakona do kraja godine.
Stručnjaci također predlažu da se policajcima zabrani da se bave privatnim obezbjeđenjem tokom određenog vremenskog perioda nakon napuštanja policije. Sada se događa da aktivni policajci daju otkaze i osnivaju privatne firme za pružanje usluga bezbjednosti, u kojima onda angažiraju svoje bivše kolege koji su još u uniformama.
“U mnogim zemljama ovaj problem je riješen na drastičan način – kao, naprimjer, u Belgiji, gdje bivši policajci pet godina nemaju pravo raditi u privatnoj firmi za obezbjeđenje”, komentira Dušan Davidović, kriminolog i saradnik Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja.
Mada je ovaj problem široko poznat, nijedan policajac u Srbiji još nije kažnjen zbog honorarnog rada u privatnom obezbjeđenju, izjavio je početkom ove godine bivši šef odjeljenja za unutrašnju kontrolu.
Zlatko Nikolić, uvaženi kriminolog iz Beograda, smatra da je vrijeme da vlast ozbiljno pristupi rješavanju opisanog problema. Male plate, kako kaže, nisu opravdanje za policajce da prihvataju dodatne poslove.
“To se tolerira zato što ovi siroti ljudi nisu dovoljno plaćeni”, kaže on. “Ali šta će onda ljekari? Treba li onda ministri da rade kao menadžeri noćnih klubova?”
Stroga kontrola obezbjeđenja u Bruxellesu
Belgijski zakon o privatnom obezbjeđenju iz 1990. godine smatra se jednim od najstrožijih u Evropi i mogao bi poslužiti kao model za Srbiju i druge države na Balkanu koje žele zavesti red u ovom sektoru.
“Svima smo veoma jasno stavili do znanja da firme koje se bave privatnim obezbjeđenjem ne mogu angažirati aktivne pripadnike policije”, kaže Lodewijk De Witte, guverner flamanskog okruga Brabant, koji je učestvovao u izradi zakona kao visoki funkcioner belgijskog Ministarstva unutrašnjih poslova.
U belgijskom zakonu primijenjen je pristup koji rizik od sukoba interesa svodi na najmanju moguću mjeru. Prema ovom zakonu, policajcima je zabranjeno da rade u privatnom obezbjeđenju pet godina nakon prestanka rada u policiji. De Witte kaže da je to bilo veoma važno jer je posao policije da sprovodi zakon i primjenjuje ga na sve segmente društva, uključujući i privatne kompanije za obezbjeđenje.
“Zato nam je bilo potrebno strogo razdvajanje ovih institucija”, izjavio je.
“Da to nismo regulirali, nema sumnje da bi privatne kompanije pokušavale angažirati policajce... govoreći im ‘evo, sljedećeg mjeseca možeš da pređeš da radiš kod nas i dobit ćeš veću platu od one koju sada primaš u policiji’.”
Tina Weber, istraživač iz Britanije koja je 2002. godine učestvovala u izradi studije na temu propisa o privatnom obezbjeđenju u zemljama Evropske unije, kaže da je u belgijskom zakonu posebno naglašena “zaštita građana od bilo kakvih mogućih zloupotreba ovlaštenja od strane privatnih agencija za obezbjeđenje i samih pripadnika obezbjeđenja”.
“Belgija također ima najrestriktivnije uslove u pogledu kriminalne prošlosti kandidata i dokazivanja njihovog ‘dobrog karaktera’”, navela je Tina Weber putem elektronske pošte. “Uvedeni su strogi propisi u pogledu početne i produžene obuke pripadnika obezbjeđenja i nošenja oružja.”
Piše: Dragana Pećo – Novi Sad, Banja Luka i Leuven
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.