TREBINJE - Trebinjsko naselje Krš je neiskorišten turistički potencijal iako je jedna od najčešće fotografisanih, ali i u umjetničkim slikama najčešće ovjekovječenih objekata stara kuća u tom kraju.
Ona je posljednjih decenija potpuno propala, a kada bi bila renovirana i restaurirana mogla bi biti prava atrakcija za turiste.
"Tu kuću svi pamtimo u oronulom stanju jer je dovedena u fazu propadanja mnogo prije minulog rata, iako ne samo da je na mnogim fotografijama i na platnima širom svijeta, nego se nalazi čak i na prvim kolorisanim razglednicama Trebinja iz austrougarskog perioda", objašnjava Radivoje Benderać, bivši direktor Turističke organizacije Trebinja.
On kaže da je, u svim njegovim turističkim razmišljanjima i projektima o Kršu, upravo ova kuća bila "marker" i autentičnost, ne samo turskog perioda, nego i starog života takozvane Gornje Čaršije.
Iako je Krš sada samo stambeno naselje, ovdje je nekada, na relativno malom prostoru, bilo pet kafana i poslastičarnica, gdje su i inventar i ponuda odavali utisak arhaičnosti, ali i topline ambijenta. Autentičnost se odavno ugušila u modernim neonskim osvjetljenjima i poplavi mesinga i blještavila.
Osim toga, ovdje su nekada cvjetali stari zanati i zanatlije poput limara, kojih je bilo nekoliko, kovača, obućara, pekara, sarača, krojača, ali i terzija, koji su, izrađujući narodne nošnje, sjećaju se stari Trebinjci, vezli zlatnim koncem po čohi prava umjetnička djela.
Ljeti su veće grupe stranaca obilazile naselje Krš, kupovali vezove i jeli tople somune iz Ćerimagića pekare, ali bi i kasnije, nestankom starih zanata i zatvaranjem ovih malih radionica, kao po pravilu, u Turističkoj organizaciji tražili obavezno i vodiča za ovo naselje.
"Stranci bi tražili da ih neko provede i kroz Krš, tim prije što je ovaj dio grada u blizini samoga centra i uvijek bi se oduševili", kaže Benderać.
Grupe turista, prema njegovim riječima, najčešće su stizale iz Dubrovnika i Herceg Novog.
Bivši direktor Turističke organizacije navodi da Krš nikada nije bio klasična mahala, jer je imao svoju specifičnu sociološku i kulturološku matricu, ali su ga mahalom zvali stariji Trebinjci.
Zašto se ovaj turistički projekat nikada do kraja nije realizovao, u formi mahale ili neke druge atrakcije, danas je teško reći.
"Mnogi ovdašnji stanovnici raselili su se po svijetu. Naselje Krš može da se oživi i učini ponovo atraktivnim, ali kao da niko neće iz nemara da preduzme prvi korak", kazao je jedan Trebinjac koji se sjeća vremena kada su turisti stizali sa raznih strana.
Kada je riječ o eventualnoj aktuelizaciji Krša, kako kaže Benderać, trebalo bi vidjeti kako su prošle ostale mahale po BiH.
"Moj uvid govori o tome da su turistički eksponirane samo one koje su zadržale stare zanatske djelatnosti, dok se sve one druge gube u vremenu i anonimnosti", dodaje on.
Iako penzionisan, Benderać kao dugogodišnji turistički radnik smatra da je najprije potrebno uraditi kompletan dokumentacioni akt o graditeljskom nasljeđu i arhitektonskim profilima Krša, kako bi se sačuvala njegova izvorna linija, kao i dobiti imovinskopravne informacije o Kršu kao urbanoj zoni. Ovo bi, kako ističe, bila osnova, dok bi druga akta došla sama po sebi.
Terzija Ljubo
Iako se turistički radnici uglavnom sjećaju detalja da su turisti najviše fotografisali ovaj dio Trebinja, zna se da su ih u Krš privlačile i stare radionice, ali i načini na koje se u njima trgovalo. Ovdje su se mogli cjenkati, a najzanimljivija je bila trgovina sa terzijom, Crnogorcem Ljubom Ivanovićem.
Kada bi Ljubi dozlogrdilo cjenkanje, rekao bi samo: "Ajde, čoče, uzmi ili ostavi!", istrčavši iz radnje i ostavljajući zbunjenog stranca. On sam otišao bi da se smiri domaćom lozovom rakijom u obližnjoj kafanici.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.