SARAJEVO- Sarajevska Sahat-kula, visoka oko 30 metara, vijekovima je jedan od simbola Sarajeva.
Nekad važan segment života Sarajlija, jer im je pokazivala vrijeme kada je do sata bilo teško doći, danas je strancima koji dođu posjetiti Sarajevo atraktivna, a Sarajlijima tek objekat pored kojeg prođu i često i ne pogledaju u sat.
Sat na ovoj kuli je, kako nam kažu, vjerovatno jedini javni sat u svijetu koji mjeri lunarno, a la turca vrijeme, po kojem se određuje vrijeme namaza (islamskih dnevnih molitvi) i prema kojem se smjena dana i noći dešava u vrijeme akšama (zalaska sunca), kada sat pokazuje 12 sati.
Kako se dužina dana tokom godine skoro svakodnevno mijenja, satni mehanizam je potrebno stalno podešavati, a to je dužnost muvekita. U dvorištu Begove džamije nalazi se svojevrsna opservatorija (muvekithana), u kojoj se nekad, na osnovu preciznih tehnika i instrumenata, određivalo tačno vrijeme.
Amra Čusto, viši stručni saradnik Zavoda za zaštitu kulturnog i historijskog nasljeđa KS, kazala je da nema preciznih podataka kad je Sahat-kula izgrađena, te da misli da čak ni Gazi Husrev-begova vakufnama ne pominje direktno ovu Sahat-kulu.
"Ali drugi historijski izvori, drugi putopisi pominju. Mislim da sam pronašla podatak da se pouzdano može reći da se spominje u drugoj polovini 17. stoljeća", kazala je Čusto.
Sahat-kulu je dao sagraditi Gazi Husrev-beg, najveći sarajevski i jedan od najvećih bosanskih vakifa iz osmanskog doba. Tačan podatak o vremenu njene gradnje nije poznat, ali prvi pisani trag o kuli datira iz prve polovine 17. vijeka, a zabilježen je u jednom djelu turskog geografa Čatib Čelebije.
U pohodu princa Eugena Savijskog Sahat-kula je zapaljena, a renovirana je 1762. godine. Poslije austrougarske okupacije dozidan je gornji dio kule, a do tada je na kuli bio samo jedan otvor prema dvorištu Begove džamije, koji se i danas vidi.
Čusto ističe da je kula u nekoliko navrata bila oštećivana, ali da je uvijek uspješno obnavljana.
Satni mehanizam koji je i danas na kuli su 1875. iz Londona donijeli sarajevski trgovci Hašimaga Glođo i Mehaga Kapetanović, a kazaljke i brojeve na sva četiri brojčanika pozlatio je Abdulah Kasumagić, poznati sarajevski sajdžija i nekadašnji muvekit.
Čusto objašnjava da je stari satni mehanizam završio u Bijeloj džamiji na Vratniku (Stari grad), te da je pored te džamije bila drvena sahat-kula.
"Mislim da je ta sahat-kula bila na mjestu gdje je kasnije izgrađena kasarna 'Jajce' i pošto je sahat-kula bila drvena, izložena vjetru i vremenskim nepogodama, vjerovanto su je kasnije nekad srušili, a taj satni mehanizma vjerovato je završio u nekoj drugoj vratničkoj džamiji", kaže Čusto.
Ona govori da su 1967. godine rađene neke sanacije na Sahat-kuli.
Mensur Zlatar, muvekit i zanatlija, o Sahat-kuli brine već 50 godina. Kaže nam da sad podučava u Gazi Husrev-begovom vakufu jednog mladića da preuzme posao.
Ističe da to nije tradicija njegove porodice, da se muvekit koji brine o kuli određivao iz reda imama.
"Naša radnja je odmah tu okrenuta ka Sahat-kuli. To je nekad bilo drugačije. Nije tako glatko išlo preračunavanje vremena. A bilo je važno i poznavanje astronomskih vještina. Moj sin ponekad mene zamijeni. Inače, sat mora održavati neko ko je tu pored kule stalno, živi i radi, pa da može pogledati sat, da održava kulu", priča Zlatar.
Tvrdi da je sada njegova funkcija simbolična jer ima izuzetno precizan sat na mobitelu, na radio-aparatu.
"Tačno u svako doba znam kad je srednjoevropsko vrijeme i imam takvim (islamski, odnosno hidžretski kalendar) i na meni je samo da preračunam, a to je lako", objašnjava nam Zlatar.
Priča da, kad je pravljena Sahat-kula polovinom 17. vijeka, onda je muvekit, čovjek koji se brinuo o tome, ustanovljavao vrijeme.
"Nije imao struje, radija. Danas više ljudi ima svoj avion nego što je u to vrijeme imalo sat, a ko je i imao sat nisu bili precizni kao ovi, pa onda izgubi preciznost, pa je onda ponovo ustanovljavao vrijeme", kaže Zlatar.
U mjesecu ramazanu je svojevremeno bilo najvažnije da Sahat-kula tačno otkuca akšam, tada mujezin na Begovoj džamiji pali kandilje, a sve ostale džamije, gledajući u Begovu, pale svoje kandilje.
Međutim, u posljednjih nekoliko godina s Vratnika se oglašava top kada je vrijeme iftara, tako da sada Begova džamija ne čeka na kulu.
Zlatar kaže da kula i dan-danas privlači pažnju i izaziva čuđenje kod turista zbog svog drugačijeg računanja vremena.
Prvi muvekit je bio Salih efendija Hadžihuseinović i tu službu vršio je 30 godina.
Zlatar dodaje kako sat navija u prosjeku jednom sedmično, te da u kuli ima 76 stepenica i da noge zabole i mlađe dok se popnu.
Međutim, tvrdi da njega noge ne bole, jer se navikao penjati često.
Priča nam da Turistička zajednica vrši pritisak na Gazi Husrev-begov vakuf da omogući turistima posjetu kuli.
"Kula je dosta oštećena, uzak je prostor i nije baš pogodna za turističke obilaske. To bi bio težak posao i za turističke vodiče, a u kuli u isto vrijeme može biti samo dvoje", kaže Zlatar.
Inače, Sahat-kula u Sarajevu je nacionalni spomenik i pod zaštitom je Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.