Gradovi

Trebević je dnevni boravak Sarajlija

Trebević je dnevni boravak Sarajlija
Trebević je dnevni boravak Sarajlija

Trebević je prostor katarze za nas Sarajlije. To bi trebalo da bude prostor pomirenja, gdje se sreću interesi ovog razdvojenog grada i na njegovoj obnovi bi trebalo svi da radimo, kaže u razgovoru za "Nezavisne" Amir Zec Vuk, jedan od najpriznatijih bh. arhitekata.

On i njegov studio "Zec" nominirani su za nagradu Evropske unije za savremenu arhitekturu "Mies van der Rohe 2017", a za projekat hotela "Pino Nature" na Trebeviću, planini u blizini Sarajeva.

Ovo je samo još jedno priznanje u nizu za koje ovaj arhitekta ističe da je satisfakcija, ali da nije imperativ.

Posljednjih godina Vukov studio "Zec" radio je arhitektonske projekte za veliki broj hotela, restorana, kafea u BiH, ali i šire.

O projektu "Pino Nature" na Trebeviću Vuk kaže da je izgled objekta odredilo mjesto. Priča kako Trebević nikad nije bio nastanjen nekim objektima, te da je tu bio "Šumar", "Vidikovac", kao i nekoliko planinarskih domova. Objašnjava da mu je sama lokacija koja je u dolini u kojoj su veliki i visoki borovi dozvolila da taj objekat napravi u većim gabaritima, a da ostane u dosluhu s okolinom.

"Drago mi je da je taj objekat izvukao ponovo Sarajlije na ono što njima i pripada, a to je taj Trebević, to je planina usred grada. To je dnevni boravak Sarajlija i to često govorim jer svi smo mi rasli i odrastali i naša prva izletišta, prva ljubljenja, da budem iskren, su bila na Trebeviću. Trebević su u stvari naša pluća kroz koja dolazi i jedinstvenost ovog grada. Inače, to je karakteristika Sarajeva. Prednost BiH je njena veza urbanog sa prirodom koju mi nedovoljno potenciramo", smatra Zec Vuk.

Ističe kako ga je za projekat "Pino Nature" ponukala lokacija, da je to za njega bio izazov.

"Ja sam dosta radio i na Bjelašnici i na Jahorini, a planina je nekako uvijek i jasna u svom traženju, u svom vizualnom izgledu i ti zašiljeni krovovi podsjećaju na borove, na pino koji je okolo odavno smješten i koji je simbol toga. Arhitektura naših planinskih objekata je slična, jak krov, on pripada nebu, ta baza pripada zemlji, a naš život prolazi između neba i zemlje", objašnjava arhitekta Zec Vuk.

Naglašava da je Sarajevu potrebna žičara koja će omogućiti nevjerovatan pogled na grad, a posebno je istakao prirodne vidikovce koje Sarajevo ima i koje treba koristiti.

"Svaki grad treba imati vidikovac. Pariz je napravio Ajfelov toranj da bi omogućio pogled na Pariz, a Sarajevo tu mogućnost ima prirodno i to treba iskoristiti. Treba raditi na projektu 'vidikovac nad vidikovcem'. To je nešto prirodno što Sarajevo ima i onda vidiš šta je Sarajevo i da je ono, što reče Ivo Andrić, jedan ozbiljan grad", mišljenja je Zec Vuk.

Smatra da se Trebević ne smije prebrzo graditi, nego da to treba biti javno, jer je on spas za Sarajlije i zimi i ljeti.

Naglašava da se u BiH sporo realizuju projekti, te da je kod nas sve "lako ćemo, sutra ćemo".

Ističe da se veliki broj gradova na Balkanu mora dobro potruditi da dotakne prirodu.

"Možda jedino u Ljubljani. Vi u Sarajevu za šest eura možete taksijem doći na planinu i da budete u totalnoj prirodi", kaže Vuk Zec.

U razgovoru nam je otkrio i zašto voli krov na četiri vode i kaže da je on specifičan za područje BiH i Dalmacije, i da ga ima još samo u tim krajevima jer prema Sloveniji i Hrvatskoj nestaje.

"To je specifikum ovoga prostora. To možda dolazi iz te orijentalne kuće. U Hercegovini je to najčešće, posebno četverovodni kamenom pokriveni krov. Strmiji su krovovi oko Travnika, prema Jajcu i Bihaću. Krovovi su uvijek jedna kapa na kući. Što je kapa na glavi čovjeka, dajući mu karakter  tako i krov na kući daje nešto toj kući. A piramidalni oblik, znamo da je on iz nekog ezoteričnog razmišljanja o kući. Kažu da se pod piramidom bolje odvijaju ti neki energetski tokovi i on je uvijek zdrav odnos na kući", ističe Zec Vuk.

Tvrdi da smo tek dolaskom modernog društva, odnosno modernizacije počeli koristiti tavane, što se dotad nije praktikovalo i tad naše kuće gube fizionomiju četverovodnog krova.

"A četverovodni krov ne samo što je zdraviji, nego vam napravi provjetravanje iznad glave. To je znak zdrave kuće. Tvrdim da se izuzetno moderna, savremena i kvalitetna kuća može napraviti sa krovom na četiri vode", objašnjava Vuk Zec.

Ističe da je čerpić, materijal od kojeg su se nekad na ovim našim prostorima pravile kuće, najzdraviji materijal.

"Noćio sam i rado bih često spavao u takvoj kući. To je materijal koji vam dopušta da dišete. Čerpić je na suncu sušena glina, ojačana unutra sijenom. Zrak koji dolazi do vas u takvoj kući je pročišćen i filtriran, taj zid diše. Mi danas živimo u plastičnim kesama, zatvoreni, s novim fasadama, crnim paučinama, a to je zato što ne diše fasada. Takva kuća od čerpića jedina može da apsorbuje zvukove", rekao je Zec Vuk.

Kaže da ne može govoriti koji mu je najdraži projekat, te da mu je najdraži onaj za koji se sprema. Prisjeća se da je prva njegova nagrada bila "Borbina" za zlataru koja je bila "biser" i naglašava da bi volio raditi u Čaršiji, na sitnoj strukturi.

"Ima posla na Baščaršiji  evo, Morića han koji je izuzetna građevina ali zapuštena, pa izgleda kao da vam se krezub čovjek smije. U Granadi su Španci sačuvali to nasljeđe od Maura i napravili hamame, hotele, mogli bismo i mi, već imamo. Meni Čaršija nekad izgleda ko tavan pun lijepih stvari, koje je neko zaboravio. Od Baščaršije bi se mogla napraviti hiljadu i jedna noć, jer ona treba da je takva i jeste takva. Ona je amblem i iz nje kreneš dalje i sve ti je blizu, za dva sata možeš biti na moru, biti na planini", kaže Zec Vuk.

Najljepša kuća u Sarajevu za arhitekta Amira Zeca Vuka je Svrzina kuća. To je orijentalna kuća napravljena s kraja 16. stoljeća, koja kazuje da smo živjeli na veoma visokom nivou.

"To je raskošna kuća, puna dualnosti muškoženske, u svakoj kući imate prostor u koji puštate goste i prostor u koji ne puštate. Svaka kuća ima svoj izlog i svoju intimu. To je zanimljiva tipologija kuće i ona bi, po meni, trebalo više da se cijeni i da se o njoj uči. Ta kuća nosi stukturu sevdaha iz koje se može napraviti čitava jedna škola", kaže Zec Vuk.

Ističe da je u Sarajevu potrebno uraditi ambijentalnu zaštitu, neke ulice jednostavno urediti, sačuvati, poput Alifakovca, da opština od sebe to pokaldrmi, da oboji fasade, da pozove arhitekte, pa kaže da ponešto urade.

"Moraš uvijek nešto dati  da bi dobio. To može postati atraktivan prostor. Alifakovac je pomalo zaboravljen, suviše je blizu Baščaršiji, a i dovoljno daleko, tako da bi bio idealan odnos onoga što Sarajevo traži i postaje turistički zanimljivo", priča Zec Vuk.

Kaže da mnogo radi po regionu, ali i u BiH, te da priprema neke projekte za hotele i stanove.

"Arhitekta sam koji 'valja' i sitno i malo. Neka kapa, kao česma zimi, da se ne zaledi. To je princip života, neka se nešto radi, malo će donijeti veliko, a veliko malo. Nije život ravna linija", kazao je Zec Vuk.

Ističe da bi volio da ga zovu da pravi vrtiće, ali toga nema, te da država i općine moraju pokrenuti projekte.

"Nekad su se radili veliki urbanistički projekti. U Sarajevu se pravio urbanistički plan o gradu na Betaniji u kojem bi živjelo 60.000 stanovnika, 'Zelena Zenica' 80.000, Novi Beograd 100.000, Novi Split, takođe, onda dobijete konkurs, a danas se radi kućica onako, kućica ovako", kaže Zec Vuk i dodaje da je nadimak Zec dobio u školi zbog toga što je uvijek bio brz, te da i danas brzo priča.

Autentična arhitektura svuda interesantna

Amir  Zec Vuk kaže da gradovi, kao i ljudi, rastu i da treba da rastu, te da se u gradu arhitekta uvijek piše po ispisanom.

"Zadaća nas arhitekata je da znamo da s nama ne počinje i ne završava jedan grad i da mi pletemo ono što je neko već počeo plesti i nastavljamo tamo. Vrlo je značajno to prepoznati i da, kad radiš, pametno dotakneš novo vrijeme, a ne zaboraviš tradiciju. Imate divne primjere u svijetu. I ovdje ima pokušaja da se nešto napravi i lokalno i regionalno, i znamo da je autentična arhitektura svuda interesantna, a ova nova uniformisana i uvijek ista počinje svima biti dosadna. Smatram da globalno uvijek iziskuje lokalno jer kad dođete u Sarajevo, ne tražite jastoge i prstace, nego tražite nešto što je autentično u hrani, a tako i u arhitekturi", kaže Zec Vuk.

Naglašava da gradovi ne mogu odoljeti savremenim trendovima, ali da je potrebno unijeti u to neku autentičnost "jer bez toga smo svi isti i onda prestajemo biti interesantni".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije