Adil Osmanović, ministar civilnih poslova i zamjenik predsjednika SDA, glavni je stranački posrednik u pregovorima sa "odmetnutom četvorkom" poslanika, čiji bi odlazak ozbiljno poljuljao same temelje stranke.
U intervjuu za "Nezavisne" Osmanović govori o odnosima s njima, kao i unutar same SDA, ali i o statusu bosanskog jezika u RS, koje je od značajnog obrazovnog postalo jedno od ključnih političkih pitanja danas u BiH.
NN: Vi ste glavni pregovarač u ime stranke sa četiri "odmetnuta" poslanika od kojih pojedinci, činjenica je, uživaju veliki ugled u sredinama iz kojih dolaze. Da li su oni definitivno izgubljeni za SDA?
Osmanović: Naravno da nisu. Trojica od četvorice su ozbiljniji, stariji kadrovi SDA, koji su i osnivali stranku. Ni Šemsudin Mehmedović, ni Salko Sokolović, ni Sadik Ahmetović nisu bili ni u jednoj drugoj stranci, a Senad Šepić je, također, kao mlad kadar ušao u SDA, tako da oni znaju šta je SDA, šta su oni unutar SDA, znaju politiku SDA.
NN: No, njihovi zahtjevi su demokratizacija stranke, smjene i kažnjavanje svih koji su učestvovali, kako oni navode, u fingiranom kongresu i namještanju rezultata. Da li je realno očekivati da Izetbegović pristane na takvo što, da se o tim navodima uopće i raspravlja?
Osmanović: Njihovi zahtjevi su već duže postavljeni, a nakon održavanja kongresa SDA, o tome da se poprave neke stvari koje su se dešavale na kongresu. Stav rukovodstva SDA je da treba da razgovaramo, tim prije jer je SDA uvijek radila na demokratizaciji, na demokratskim procesima. Javnost zna da je SDA uvijek prednjačila u tome; ni na jednom kongresu SDA nije imala samo jednog kandidata za predsjednika, zamjenika i potpredsjednike, a na našim kongresima je uvijek bio značajan broj delegata, do 1.000. Mi smo i prije toga razmišljali da li da uvedemo pravilo "jedan čovjek, jedan glas" ili da na kongresu bude prisutno možda oko 5.000 delegata
NN: Upravo je jedan od zahtjeva "četvorke" uvođenje pravila "jedan čovjek, jedan glas"?
Osmanović: Kroz razgovore koje smo obavili sa Mehmedovićem i Ahmetovićem pokušali smo da usaglasimo da to bude neka sredina, da ne bude ni "jedan čovjek, jedan glas", nego kongres od nekih 4.000 delegata, što bi podrazumijevalo sve izabrane zvaničnike u zakonodavnim tijelima na svim razinama, kao i sve predsjednike opštinskih organizacija i mjesnih ogranaka.
NN: Šta ukoliko se na kraju ipak desi scenarij po kojem bi oni osnovali svoj klub najkasnije početkom naredne godine? Time bi SDA ostala sa tek šest poslanika u Parlamentu, a većina više ne bi postojala?
Osmanović: Naravno da bi to dovelo do mogućih komplikacija kada je u pitanju parlamentarna većina, ali poznajući te poslanike, cijenim da oni neće povući takav potez. Znaju oni šta je SDA, znaju njen kapacitet, demokratski i svaki drugi. Oni svojim inicijativama pokušavaju da doprinesu nastavku demokratskih procesa u stranci, ali ne mislim da će definitivno napustiti Klub i glasati protiv nekih stvari za koje je SDA i koje su dobre za državu.
NN: Sutra (danas, op.a) je na dnevnom redu sjednice Vijeća ministara i Vaša Informacija o kršenju ustavnog prava Bošnjaka na slobodno korištenje i upotrebu bosanskog jezika u RS. Šta ona, zapravo, sadrži?
Osmanović: Informaciju su uradila ministarstva civilnih poslova i ljudskih prava i izbjeglica. Od svih relevantnih obrazovnih institucija zatražili smo kvalitetne informacije da bismo mogli napraviti dobar izvještaj. Nažalost, od Ministarstva prosvjete i kulture RS nismo dobili ništa, mada smo od njih u tri navrata informaciju zatražili pismeno. Sama ta činjenica govori da su oni, u stvari, svjesni težine problema i nemaju argumenata da odgovore zašto se na prostoru entiteta RS jednom konstitutivnom narodu, u ovom slučaju Bošnjacima, povratnicima, zabranjuje njihovo ustavno pravo, pravo na jezik?
Sačinili smo, dakle, informaciju na osnovu odluka Ustavnog suda BiH, Konvencije UN-a o pravima djeteta i izvještaja ombudsmena BiH.
NN: Da li je pitanje legitimne upotrebe i priznanja bosanskog jezika u RS strateško za bošnjački narod i politiku? Kako uopće doći do međunacionalnog konsenzusa po tom pitanju?
Osmanović: Zaista ne mogu da shvatim ni Vladu RS, ni političke stranke koje su na vlasti u RS, što zabranjuju bosanski jezik u školama. Za mene je civilizacijska sramota da jednom narodu zabranjujete pravo na upotrebu njegovog jezika. Teško mi je kao čovjeku, kao građaninu, prihvatiti da se neko može na takav način ponašati i biti spreman to braniti. Da takvih zabrana ima bilo gdje na prostoru FBiH, ili gdje SDA obnaša vlast, ja bih bio taj koji bi danonoćno dizao glas i tražio da se to pitanje riješi! Jer, ponavljam, to je bruka, civilizacijska sramota, pri čemu se, u ovom slučaju, krši i Konvencija o pravima djeteta.
NN: I, je li moguće postići politički dogovor, jer je ovo postalo prevashodno političko pitanje?
Osmanović: Naravno da je moguće, on se mora postići, jer ovo sada je politikanstvo. Vidite, prije mene je ministar civilnih poslova bio Sredoje Nović iz SNSD-a. Kao i danas, i tada, u njegovo vrijeme je na veb-sajtu Ministarstva bilo pitanje da li želite da čitate na srpskom, hrvatskom ili bosanskom jeziku. Dakle, riječ je o dvoličnom ponašanju kadrova SNSD-a koji sjede ovdje u Sarajevu i obnašaju vlast u Banjaluci.
NN: Ipak, mnogi u BiH su sve skloniji ocjenama da vodeće partije u BiH, među koje svakako spada i SDA, namjerno drže tenzije na ovakvim i sličnim pitanjima kako bi se što manje postavljala pitanja o boljem životu, većim platama i novim radnim mjestima?
Osmanović: Mislim da je to neka ustaljena fraza. Nikada SDA nije imala potrebe da drži zategnute nacionalne odnose, diže tenzije, pogotovo se SDA na pitanju kršenja prava djeteta ne bi upuštala u bilo šta slično, kako bi dobila neke jeftine političke poene. Svi koji to zabranjuju na takav način moraju se dobro zapitati kako i šta demokratski svijet misli o njima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.