Decentralizacija obrazovnog sistema prouzrokovala je probleme, te bez prenosa bar dijela nadležnosti na viši nivo teško se mogu napraviti značajniji koraci u reformi obrazovanja jer sada stvari često zavise i od političke volje pojedinaca, ističe Damir Mašić, ministar obrazovanja i nauke FBiH, koji je dobio nagradu "Nezavisnih" za najboljeg ministra u Vladi FBiH.
Govoreći o diskriminaciji djece i fenomenu "dvije škole pod jednim krovom", naglasio je da je očito u pojedinim sredinama politička volja iznad prava djece.
"Ovom pitanju smo posvetili dosta pažnje i ponudili prijedlog rješenja. Međutim, nadležna kantonalna ministarstva nisu se oglašavala ni iskazivala volju da rješavaju problem na terenu. Ministarstva obrazovanja u HNK i SBK, gdje je ovaj fenomen sveprisutan, oglušila su se na poziv i ponuđeni model ujedinjenja. Očito da je u pojedinim sredinama politička volja iznad prava djece. Da stanje nije bolje ni u RS, svjedoče neriješeni obrazovni problemi djece povratnika u Konjević Polju i Vrbanjcima", kazao je Mašić.
NN: Jeste li zadovoljni obrazovnim sistemom u FBiH?
MAŠIĆ: Nisam zadovoljan obrazovnim sistemom u cijeloj BiH. Decentralizacija obrazovnog sistema prouzrokovala je probleme koje potvrđuju konkretni primjeri. Recimo, zakonom je propisana obaveza uvođenja predškolskog obrazovanja, ali ono još nije obavezno. Od kantona do kantona imamo različite uslove obrazovanja koji zavise od njihove finansijske mogućnosti. Učenici i studenti u jednoj sredini imaju savremeno opremljene kabinete i opremu, educirano nastavno osoblje, dok su u drugim sredinama ti uslovi ispod minimuma. Obrazovnom sistemu u cijeloj BiH neophodna je cjelovita reforma koja treba biti znatno brža, efikasnija i usmjerena ka pravom cilju: jednaka prava i stvaranje kvalitetnijih i ujednačenijih uslova obrazovanja za svu djecu. Bez prenosa makar dijela nadležnosti na viši nivo teško se mogu napraviti značajniji koraci jer u trenutnom uređenju krucijalne stvari često zavise ne samo od finansijskih mogućnosti, nego političkih volja i raspoloženja pojedinaca.
NN: Koliko smo daleko od jedinstvenog nastavnog plana i programa?
MAŠIĆ: On bi trebalo da bude jedna od polaznih osnova reforme obrazovnog sistema svake države. Analizom procenta zastupljenosti zajedničkog jezgra u nastavnom planu i programu u BiH utvrđen je visok procenat zastupljenosti zajedničkih sadržaja, oko 80 odsto. Znači, u praksi nema nekih velikih problema pri prelasku učenika iz jednog u drugi razred, iz jedne škole u drugu u kojoj se realizuje nastava po drugom nastavnom planu i programu. Ipak, neophodno je napraviti plan približavanja nastavnih planova i programa na nivou BiH. Neophodno je intenzivnije raditi na razvoju postojećeg zajedničkog jezgra koji bi odgovarao koncepciji devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja. U tom procesu značajna je uloga Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH, a ključnu ulogu moraju imati i Ministarstvo civilnih poslova BiH i Konferencija ministara obrazovanja u BiH. Od njih se očekuje da ponude jedinstveno rješenje.
Zakonom propisana obaveza uvođenja predškolskog obrazovanja, ali ono još nije obavezno
NN: Za opremanje đaka treba dosta novca. Šta učiniti da đačke torbe budu lakše i posebno da udžbenici "važe" generacijama?
MAŠIĆ: Donijeli smo nove procedure kojim se za jedan predmet odobrava samo jedan udžbenik. Pored veće kvalitete udžbenika, time je bitno smanjena cijena udžbenika i omogućeno nasljeđivanje udžbenika. Nova procedura je primijenjena na 9. razred osnovne škole i više smo nego zadovoljni rezultatima. Inače, spisak odobrenih udžbenika se objavljuje najmanje 30 dana prije početka školske godine te bi nastavnici trebalo da budu žurniji u objavi odabranih udžbenika i da vode računa da pored udžbenika, koji je jedino obavezno nastavno sredstvo, djecu ne opterećuju dodatnim učilima.
NN: Funkcioniše li dobro Koordinacija ministara obrazovanja u FBiH?
MAŠIĆ: I više sam nego zadovoljan rezultatima rada Koordinacije, što za Konferenciju ministara obrazovanja u BiH ne mogu kazati jer su u protekle tri godine održane samo tri sjednice, što je u najmanju ruku sramotno. Koordinacija je pokrenula reformske projekte bez kojih bi obrazovni sistem u FBiH bio unazađen. Neki od njih su proces ujednačavanja, rasterećivanja i modernizacije Okvirnog nastavnog plana i programa za osnovnu školu, uvođenje eksterne mature, izrada jedinstvenih standarda, nabavka besplatnih udžbenika, podrška u rekonstrukciji školskih objekata. Nismo u mogućnosti naložiti kantonalnim ministrima poduzimanje mjera, ali im se stavljamo na raspolaganje. Za dvije i po godine održali smo 21 sjednicu.
NN: Kakvo je stanje u FBiH kada je u pitanju uvođenje nacionalne grupe predmeta za učenike koji nisu većina u određenom području?
MAŠIĆ: Po informacijama od kantonalnih ministarstava, nastava je uvedena u Kantonu 10, i to Drvaru, gdje je u potpunosti implementirana za učenike povratnike srpske nacionalnosti, te u Glamoču, gdje je uveden bosanski jezik za djecu povratnike bošnjačke nacionalnosti. U Unsko-sanskom kantonu nastava iz srpskog jezika i vjeronauke (pravoslavne) se organizuje u Bosanskom Petrovcu, te školama Harmani I i Harmani II u Bihaću. Zapravo, gdje god je iskazana želja roditelja i djece za nacionalnom grupom predmeta, to je ispoštovano.
Problem neškolovanja
NN: Koliko je djece napustilo školu ili je ne pohađa i šta su uzroci?
MAŠIĆ: Stopa pohađanja osnovnog obrazovanja u FBiH iznosi 97,2 odsto, što znači da 2,8 odsto djece ne pohađa osnovnu školu. Stopa je na istom nivou kao u regionu, ali još nije dostigla nivo kao u državama EU. Kao posebno ugrožene grupe identificirani su Romi (31 odsto djece Roma ne pohađa osnovnu školu), djeca iz porodica u stanju socijalne potrebe, posebno u ruralnim sredinama, i djeca s posebnim potrebama. Među ostalim razlozima su nepovoljne porodične prilike (odnosi u porodici, socijalni status), nedostatak podrške roditelja, udaljenost od škole, zasnivanje bračne ili vanbračne zajednice, loše društvo, nedovoljan uspjeh u učenju i vladanju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.