Intervju

Davor Čordaš: Hiljade kuća nisu obnovljene zbog politike

Davor Čordaš: Hiljade kuća nisu obnovljene zbog politike
Davor Čordaš: Hiljade kuća nisu obnovljene zbog politike

Regionalni program stambenog zbrinjavanja je podbacio jer je umjesto 5.400 ljudi u BiH broj spao na trećinu, a zbrinuto je tek nekoliko desetina, rekao je Davor Čordaš, ministar za izbjeglice i raseljena lica RS.

"Ono što je meni iznimno drago je što sam pomogao da se zbrine barem 50 obitelji, ali u mojoj glavi se vrti brojka od 600 (objekata). Zato ne mogu biti radostan jer ne ispunjavamo ono za šta smo dobili šansu. Najveće je razočaranje što imamo nekoliko desetaka obnovljenih objekata, a spominjali smo tisuće", istakao je Čordaš u intervjuu za "Nezavisne".

NN: Za BiH je bilo planirano sto miliona evra za Regionalni program stambenog zbrinjavanja. Gdje smo danas?

ČORDAŠ: Program je na razini Hrvatske, Crne Gore, Srbije i BiH i počeo je prije četiri godine velikom međunarodnom donatorskom konferencijom. Sudjelovali su EU, zemlje članice EU i SAD i oni su najveći donatori. Kao što to obično bude kod nas, nažalost, od odlično zamišljene ideje realizacija ide vrlo loše. Od 5.400 stambenih jedinica, od čega 4.200 u RS, koliko je bile predviđeno da se izgradi u BiH, sada govorimo o 1.868 ukupno, od čega 1.050 u RS. I opet izgleda da smo se negdje preračunali jer na ovaj način kako se cijeli projekat vodi mislim da to ide pogrešno.

NN: Gdje su problemi, ko je odgovoran za te zastoje? Donatori ili mi?

ČORDAŠ: Ima problema i na strani donatora, jer se stalno izmišljaju neki novi uvjeti i procedure, ali ja uvijek pođem od nas. Jer, ima tu sigurno i politike. Zna se tko su ministri u FBiH i Brčko distriktu, a u RS je druga politička opcija na razini BiH, tako da je sad od nas petoro tri Bošnjaka, jedan Srbin i jedan Hrvat. Znate, kad imate ljude bez igdje ičega, koji 20 godina čekaju i nadaju se, nemamo pravo stalno izmišljati nove uvjete i procedure. Sad se traži da nemaju imovinu u Hrvatskoj i Srbiji, što u praksi znači da se provjeravaju Hrvati i Srbi, dok se Bošnjaci uglavnom ni ne provjeravaju.

NN: Kako to da se ne provjeravaju?

ČORDAŠ: Sustav je takav da se imovina provjerava samo u Hrvatskoj i Srbiji, a upravo su od tamo protjerani uglavnom Srbi ili Hrvati. U BiH se formalno provjerava, ali u praksi se samo u Hrvatskoj i Srbiji traže potvrde da vam tamo nadležni uredi službeno dostave da ta i ta osoba nema imovinu, ali ne samo on već i njegovi članovi obitelji. Pa vi sad zamislite, ako je on 1991. bio prijavljen sa svojom obitelji, sada njegova djeca imaju 40 i više godina i logično je da imaju nešto svoje. A njih se onda skida s liste. A uz to dodajte građevinske dozvole, procedure, a prije rata u mnogim selima niste ni imali građevinske dozvole za kuće. Po mom mišljenju, način upravljanja projektom je potpuno pogrešan. Izbačena je komisija za izbjeglice, koju je imenovalo Predsjedništvo BiH, pod izgovorom da se ona ne sastaje. Mi, nadležni ministri smo članovi te komisije. Pa hajmo onda reći jedni drugima da nećemo da se sastajemo, a ne da se izbacuje komisija, koja ima devet članova, po tri iz svakog naroda, koji zajedno odlučuju o projektima za pripadnike sva tri naroda. To je preuzelo Ministarstvo za izbjeglice i ljudska prava, koje je uvelo nekakav tim za implementaciju, nekakve pompezne projekt menadžere i slično. Ali ni to tijelo se ne sastaje. A veći problem je da to tijelo nije ni kompetentno jer komisiju je imenovalo Predsjedništvo. I umjesto da pomažemo ljudima, mi se bavimo procedurama i formiranjima nekakvih upravnih odbora.

NN: Ima li tu pronevjere sredstava?

ČORDAŠ: Ne, da ne bi ljudi mislili da se događaju neke neregularnosti, novac je sve vrijeme u Europskoj razvojnoj banci u Parizu. Mi od toga ne vidimo ni marke, taj novac se direktno koristi za plaćanje izvođača i slično. Meni se čini da ovdje ima i političke pozadine, jer da je ostala komisija predstavnici sva tri naroda bi odlučivali gdje je prioritet za koji narod u odnosu na pristigle zahtjeve.

NN: Koliko ljudi stvarno može očekivati da će riješiti stambeno pitanje?

ČORDAŠ: Ja bih volio kad bi to mogao biti taj broj od 1.860 za 5.400 ljudi u BiH, ali taj broj je sigurno nedostižan. Ja da sam na mjestu donatora ja više ne bih držao ta sredstva i pitao bih možete li vi ili ne možete to implementirati.

NN: Može li se reći da je projekat propao?

ČORDAŠ: Ne bih koristio tako tešku riječ, ali je podbacio sigurno. Jer, ako smo sad spali na trećinu od prvobitnog broja, to već mnogo govori. Pa mi smo 20 kuća za Srbe izgradili bukvalno na mišiće. Sad jedva idemo sa 30, a trebalo je da imamo 600. Znači, od 600 mi radimo 50 i onda pričamo da nešto radimo. Ono što je meni iznimno drago je što sam pomogao da se zbrine barem tih 50 obitelji, ali u mojoj glavi se vrti brojka od 600. Zato ne mogu biti radostan jer ne ispunjavamo ono za šta smo dobili šansu. Najveće je razočaranje što imamo nekoliko desetaka obnovljenih, a spominjali smo tisuće. Što se tiče Hrvata, još nijedna kuća u Regionalnom programu nije obnovljena.

NN: Može li se na kraju reći da su se kola slomila na onim najslabijim?

ČORDAŠ: Još ne bih rekao da su se slomila, ali se lome jer naši dragi prijatelji u Sarajevu više vole da se hvale hrpom papira nego ljudima zbrinutim na terenu. Mi smo s tim ljudima svakodnevno na terenu i vidimo da u nama vide jedinu šansu i nadu. Mi im jedino možemo reći da ćemo kao Jedinica za implementiranje projekta sve završiti što bude projektirano. To možemo garantirati jer imamo ljude obučene koji su to spremni odmah uraditi. Ali da to dođe do nas, sve više liči na Sizifov posao. U FBiH iz dijela projekta BH1 nijedna kuća nije urađena, ni za Srbe ni za Hrvate. I zato kažem da ne možemo biti ravnodušni da tu nema utjecaja politike. A žrtve su ljudi koji su i socijalno i emotivno najosjetljivije kategorije u zemlji.

Birokratija sprečava zatvaranje kolektivnih centara

NN: Postoje li drugi projekti Ministarstva?

ČORDAŠ: Naravno. Uz naše redovne programe, koje ćemo završiti u godini, imamo nekoliko projekata koji nažalost stoje. Posebno mi je žao što su nam otežali način implementiranja projekta CEB 2, kreditna sredstva od oko 18 miliona eura za RS. NS RS je odobrila prošle godine kredit, Ministarstvo finansija je sve uradilo što je trebalo. Rezultat je da se mi već godinu dana vrtimo ukrug u papirologiji, a riječ je o raspuštanju kolektivnih i alternativnih centara. Mi smo tim ljudima najavili da će to krenuti, ali evo, tu smo gdje smo. To je apsurd.

NN: Koliko je u RS ostalo tih centara koji još nisu riješeni?

ČORDAŠ: Imamo još 163 obitelji u kolektivnim centrima, od čega je najviše u Doboju, gdje nije klasični kolektivni centar i gdje uvjeti nisu nešto posebno teški. Najteže je u Kladarima, jer se tu radi o ljudima kojima je potrebna tuđa njega i pomoć.

Neće biti otkupa stanova iz Regionalnog programa

NN: Kakva je situacija s Regionalnim programom u regionu?

ČORDAŠ: Srbija je najviše napredovala i najviše su iskoristili sredstava. Hrvatska je zapela sa svojim projektima jer su radili uglavnom stanove za socijalno stanovanje za ljude koji su izgubili stanarsko pravo. I oni se sad na neki način osjećaju prevarenima jer su očekivali da će dobiti stanove. Dosad je izgrađeno tridesetak stanova, od kojih je samo pet pristalo da usele, ostali ne žele. Ostali žele da otkupe stanove, ali ne mogu. Isti problem će vjerojatno biti i kod nas za ovih 450. Mi se nadamo da će ljudi to ipak na kraju prihvatiti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije