Svi pokazatelji, ali i ocjene naučnika iz ove regije, ali i šire, pokazuju da ekonomije, odnosno države ove regije, trebaju novi, savremeni ekonomski sistem, koji će omogućiti veći rast, zaposlenost te rješavanje drugih pitanja, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Tihomir Domazet, ugledni hrvatski profesor i ekonomski stručnjak.
Domazet, koji će u petak u Banjaluci biti gost okruglog stola kojeg organizuje Udruženje "Misli dobro", kaže kako u postojećim sistemima ne da nema ekonomskor rasta, već da dolazi do pada.
NN: Zagovarate napuštanje dosadašnjeg ekonomskog sistema. Zašto?
DOMAZET: Kada se analizira ekonomska uspješnost država jugoistočne Evrope, koja prema metodološkom pristupu akademika Vladimira Stipetića i mene obuhvaća 11 jedinica ove regije, proizlazi da rasta bruto domaćeg proizvoda u periodu 2008 - 2017. gotovo da nije bilo, odnosno BDP je samo 0,8 odsto viši u odnosu na godinu prije početka krize (2008). Međutim, pored BDP-a, postoji još jedan pokazatelj o rastu i uspješnosti neke ekonomije, a to je bruto nacionalni dohodak (BND), koji je jednako važan kao BDP, za neke analize i značajniji, koji se, nažalost, kod nas malo koristi u analizama. BND, kojeg izračunava i prezentira Svjetska banka primjenom Atlas metode, a pojednostavljeno, dobije se kada se od BDP-a oduzme ono što se plaća inozemstvu (npr. kamate) i doda ono što se primi iz inozemstva. Prema tom pokazatelju, ekonomskog rasta ne da nije bilo, nego je u 2016. niži za 13,8 odsto. Očito je puno faktora koji su utjecali na ovako nepovoljna kretanja, kao što su provedba politike pod utjecajem Washingtonskog konsenzusa suprotne mogućnostima globalizacije i suprotno nacionalnim interesima, pogrešan prijelaz na novi ekonomski sistem (npr. privatizacija), neadekvatna ekonomska politika, nametnuta politika štednje, nesnalaženje ekonomija i država u globalizaciji i provođenje deindustrijalizacije, povezano s time je tzv. nizozemska bolest, koja dovodi do deindustrijalizacije i posljedično tome ograničenja ekonomskog rasta, prelijevanje svjetske krize, ali i porasta korupcije, nedovoljno uvažavanje ekonomske nauke te pritom prevladavajući uticaj politike, da se navedu neki od uroka, no još je gora činjenica da prave analize nadležnih organa nije bilo. Međutim, navedeni pokazatelji i ocjene naučnika iz ove regije, ali i šire, dovoljni su za zaključak da ekonomije, odnosno države ove regije trebaju novi, suvremeni ekonomski sistem, koji će omogućiti veći rast, zaposlenost te rješavanje drugih pitanja.
NN: Nudili ste svoj ekonomski model rasta, razvoja i pune zaposlenosti. Šta on podrazumijeva i može li se pored Hrvatske primijeniti i na ostale zemlje u regionu?
DOMAZET: Nadovezujući se na prethodno iznesene ocjene, kao i prezentirani podaci upućuju na zaključak da dosadašnji programi promjena društveno-ekonomskog sistema, koji su nosili različite nazive kao što su tranzicija, transformacija, konvergencija ili reforma, a koji su imali za cilj ekonomski i ukupan društveni napredak, kod država i/ili ekonomija jugoistočne Europe uglavnom nisu dali očekivane rezultate. To, dakle, znači da ekonomije ove regije trebaju novi model rasta koji će riješiti dosadašnje probleme, uključujući i one koje imaju kakav-takva rast, jer će se uskoro suočiti s problemima koje donosi nova tehnologija i novi globalni trendovi. Novi ekonomski model rasta treba napustiti postojeći, gdje je osnova ekonomskom rastu bio (samo) kapital i rad, što je također dijelom uzrok dosadašnjih problema, koje sam prethodno naveo, a novi model rasta primarno uvažava znanje i novu tehnologiju, jer će ubuduće ekonomije, države i nacije rasti i razvijati se što više budu temeljile rast i razvoj na znanju i tehnologiji. Još je jedna važna poruka koju treba posebno razumjeti. Naime, gotovo svi naši fakulteti (iz ove regije) te velika većina kolege naučnika koristi naučna i empirijska istraživanja razvijenih ekonomija i njihovih nobelovaca i drugih istraživača. Međutim, iz ove regije sve su male otvorene ekonomije, a one nisu male zbog svoje veličine, nego zato što ne utječu na globalna ekonomska i druga kretanja. Suprotno tome, na te ekonomije utječu velike, odnosno razvijene ekonomije. Da ne duljim, moj fokus naučnog (i empirijskog) istraživanja jesu male otvorene ekonomije, zbog svojih specifičnosti, tako da za te ekonomije, znači sve iz ove regije, izgradim naučno i empirijski utemeljen model, koji je primjeren našim prilikama, što je bitan uvjet za daljnji rast i razvoj.
NN: Kako gledate na razvoj situacije u "Agrokoru"? Idu li stvari u dobrom smjeru?
DOMAZET: Želim vas i vaše čitatelje upoznati da sam prije više godina objasnio problem duga privatnog sektora i stav moderne ekonomije. Naime, u razdoblju 2000 - 2008, odnosno razdoblju koje je prethodilo krizi, rast duga privatnog sektora (nefinancijska poduzeća i kućanstava) svih država u EU rastao je znatno brže od rasta BDP. Na primjer, u Hrvatskoj je nominalni rast BDP-a u razdoblju 2000 - 2008. iznosio 109,0 odsto, a rast duga privatnog sektora 343,7 odsto. U Hrvatskoj je potom bio realni pad BDP-a kumulativno 12,4 odsto (2009 - 2014), a dug privatnog sektora je dosegnuo oko 140 odsto BDP-a (dug "Agrokora" iznosio je oko sedam odsto BDP-a). Zapravo treba objasniti, u vezi ove krize na brzi rast duga privatnog sektora pri čemu je dug gotovo sav novac koji je kreiran od strane banaka, gdje banke kreiraju novac koji premašuje potrebni novac i odvlači imovinu iz privatnog u financijski sektor. Kad je oduzimanje imovine neizbježna posljedica frakcijske rezerve bankarstva, financijska kriza ugrađena je u takav monetarni sistem i on se ne može reformirati, već ga treba u cijelosti promijeniti - to je (još jedan) bitan razlog zašto treba promijeniti ekonomski sistem.
Što se tiče samog "Agrokora", ako je točan podatak da su obveze veće od imovine za oko dvije milijarde eura (revizija se ogradila od brojnih podataka), onda treba zaključiti da je takav poslovni model doživio neuspjeh - to je neka vrsta Ponzi financiranja. No, "Agrokor" nije uzrok krize nego posljedica. Nažalost, nitko do sada nije napravio analizu uzroka. Umjesto toga, prišlo se restrukturiranju, a iz dosadašnjih aktivnosti proizlazi kako je ocijenjeno da je uzrok svih problema - vlasništvo. Dakle, proteklih 25 godina svi su hvalospjevi davani privatnom vlasništvu, a ipak je "Agrokor" doživio kolaps. U čemu je problem?
"Agrokor" je trebao poslužiti barem za dva zaključka. Dosadašnji poslovni model, koji je doživio krah, trebalo je zamijeniti novim, svjetski suvremenim.
NN: Da li je država svojim uplitanjem napravila dobar potez?
DOMAZET: Angažman države u ekonomiju mora imati cilj i rezultate, recimo očuvanje radnih mjesta, veći ekonomski rast, koristi za druge dijelove ekonomije, manji porezi, korist za stanovništvo itd. Konkretno kod "Agrokora" država je trebala ili morala pokazati spremnost da zaštiti državne, prirodne i interese stanovništva (ne samo Hrvatske) kod poljoprivrede, a to su "Belje", "Vupik". PIK Vinkovci i kod prehrane: "Jamnica", "Ledo", "Kiseljak", "Zvijezda", "Frikom", PIK Vrbovec, "Dijamant". Uostalom, nije nikakva tajna da je "Agrokor" tu učinio najveći napredak. Nadalje, to je trebalo, dakle poljoprivredu i prehranu, oblikovati novim poslovnim modelima, koje sam prije spomenuo, i gdje je vlasništvo u drugom planu. Ponavljam, to sam javno predlagao prije nego je "Agokor" došao u problem i prije nego je donesen Lex specialis. Država je bila dosta blagonaklona o omogućavanju prijenosa imovine (na primjer, zemljište) privatnom vlasniku, a kako sada očekivati od novih vlasnika da će brinuti o tome i o novom razvoju.
NN: Da li, po Vašem mišljenju, država treba jače da se uključi u kontrolu tržišta ili da radi na njegovoj liberalizaciji?
DOMAZET: Želim vam simplificirano ukazati da potpunog liberalizma u ekonomiji zapravo nigdje nema kao niti totalnog državnog. Dakle, niti je sve liberalno u SAD, niti u Sjevernoj Koreji nema nikakvog tržišta. Važno je vlasništvo, ali i tko kontrolira vlasništvo. Pravo je umijeće i sposobnost oblikovati takav ekonomski sistem i odgovarajuću ekonomsku politiku koja će davati rezultate, u obliku rasta, pune zaposlenosti, slobode i blagodati stanovništva i drugo. Ocjenjuje se da je danas privatni sektor, gotovo u cijeloj regiji pa i šire, zapostavljen te je prema ovoj inicijativi (a ima ih i drugdje) došao do zaključka da treba nešto učiniti. To je u teoriji poznato pod razvojnim rješenjem putem makropolitike ili alternativo na mikronivou, dakle ovdje je inicijativa s makronivoa i to je hvalevrijedno. Pritom se može uočiti da i ova alternativa nije protiv države, jer želi državu efikasnu, u funkciji rasta, suvremene primjene inovacija i novih tehnologija, što uglavnom dosada nije bila. Ne može biti najvažnije da se naplati porez, iako i kod nenaplate dijela poreza stvara se nelojalna konkurencija. Očekujem da možemo iznaći rješenje interaktivnim pristupom - privatni, odnosno realni sektor učinit će sve u svojem razvoju i daljnjoj primjeni nove tehnologije na korist krajnjih korisnika, a država treba samo biti u toj funkciji. Naravno, ovo je 21. vijek i traže se nova, evolutivna rješenja, a ne vraćanje 50 ili 70 godina natrag. To je razlog za oblikovanje novog, efikasnog i održivog ekonomskog sistema i napuštanja postojećeg. Na primjer, na globalnom nivou, za vrijeme primjene Keynesijanske ekonomike u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata (1945 - 1971), bilo više dramatičnih događaja kao što su nuklearne prijetnje između SSSR i SAD, raspad Britanskog carstva, raspad zapadnog kolonijalizma; bili su i drugi veliki događaji: podjela Indije i Pakistana, Korejski rat, Suez, kubanska kriza, incident u zaljevu Tonkin i potom Vijetnamski rat; bilo je uzbudljivo razdoblje, čak i iz revolucionarne perspektive: Kina, Alžir, Vijetnam, Kuba, građanska prava SAD, zatim događaji u Mađarskoj, Čehoslovačkoj i tako dalje - no najvažniji je zaključak da u tom razdoblju nije bilo većih ekonomskih kriza.
Kriza - Velika recesija, (nastala u SAD 2007) još traje. Treba dodati da je Jugoslavija, dakle sve njene republike, u periodu od kraja pedesetih do kraja sedamdesetih godina prošlog vijeka imala jednu od najvećih stopa ekonomskog rasta na svijetu (iza Japana), jer je skladno povezala gorenavedene faktore.
Jedno od polazišta nove ekonomike, za koju se zalažem, je ocjena da domaća mainstream ekonomika (i empirija), nisu otkrili da, na primjer, između Rusije, odnosno njenog ekonomskog sistema (Centralna banka Rusije vlasnica je Sberbanke, koja posluje u ovoj regiji), Švicarske (Centralna banka Švicarske je u 45%-tnom privatnom vlasništvu, a njen je cilj stjecanje profita i povezana je sa slučajem "švicarac") i FED-a (Centralna banka SAD, prije krize imala je imovinu u iznosu 850 milijardi dolara) ima više sličnosti i zajedničko im je na koji način postižu ciljeve u globalizaciji, a njihove su mjere imale direktnog ili indirektnog utjecaja na ekonomska i financijska kretanja u ovoj regiji.
Naravno, uloga ekonomike kao nauke i drugih disciplina danas je mnogo značajnija i veća, te se ekonomisti trebaju upravo sada dokazati -znanjem u konkretnim prilikama.
NN: Region je u problemu s radnom snagom koja odlazi na zapadno tržište. Može li se to zaustaviti?
DOMAZET: Pred našim očima odvijaju se četiri razorna svjetska trenda i to ubrzanje tehnoloških promjena, globalna povezanost, urbanizacija i starenje stanovništva.
Uloga je nauke da ukaže, objasni i upravlja tim procesima, koje je osobito važno za male i otvorene države/ekonomije da izbjegnu izloženim ekonomskim opasnostima golemih utjecaja velikih i moćnih, što je jedan od ciljeva ove studije. Sva društva ove regije, uz najveću odgovornost njihovih vlada, ali i drugih faktora, moraju prepoznati ove trendove i goleme utjecaje na domaće prilike, društva, ekonomije i svaka pojedinačno iznaći konkretno, premda mogu biti vrlo slična, rješenja. Spomenuti demografski problem zapravo nije novi već se dugo stvara, a i taj je posljedica, a ne uzrok. Želim jasno iznijeti stav da ovome nema alternative, jer je uloga nauke veća no ikada, jer upravo sada mora pokazati što zna. Umjesto da iznosim svoje knjige, analize i studije, želim da uputim Rimsku poruku svima: Hic Rhodus, hic salta! (Pokaži ovdje što znaš i umiješ). Dodat ću vama i čitateljima još jednu poruku iz mojih analiza, čvršće regionalno povezivanje, ove regije, jedna je od brana od negativnih utjecaja izvana.
NN: S obzirom na to da ste se pokazali kao dobar prognozer prilika, šta možemo očekivati i u čemu se nadati u narednih nekoliko godina kada je ekonomski napredak u pitanju?
DOMAZET: Dat ću vam zanimljiv odgovor protupitanjem, kojeg kasnije možemo detaljnije elaborirati. Ekonomije poput Kine i Južne Koreje imaju stope rasta za razdoblje 1986 - 2017. godine iznose golemih, zadivljujućih 10,4 odsto, odnosno 5,5 odsto prosječno godišnje, dok ova regija za isto razdoblje ima rast ispod 0,8 odsto. Znate li od koga je Kina naučila ili uzela makroekonomski model (1977)? Možemo li mi osloboditi svoja znanja i sposobnosti da damo odgovarajuća rješenja. Mislim da možemo i moramo i dati dodatna objašnjenja na okruglom stolu. Naravno, da to bude stimulans novim idejama, da uskoro okupimo još širi krug - neka to bude novi način i novi početak.
NN: U petak ste gost u Banjaluci na okruglom stolu koji organizuje Udruženje "Misli dobro". Kakva su Vaša očekivanja od tog skupa, šta ćete prezentovati učesnicima?
DOMAZET: Mogu vam otkriti da već duže radim, odnosno zaokupljen sam idejom teorijski (i potom empirijski) oblikovati novu ekonomiku i teoriju rasta, što ćemo dijelom zajednički prezentirati Goran Radivojac, dr. Aleksandar Džombić, Saša Trivić, a potom svojim znanjem i aktivnostima će pomoći prof. Dragan Mikerević i njegov simpozij - ako netko zaključi da je BiH centar naučnog inoviranja i inicijator novih, suvremenih rješenja za ekonomije ove regije, bit će mi drago da je u pravu te da se i drugi tome pridruže.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.