Srebrenici treba vratiti nadležnost da upravlja svojim prirodnim resursima, rekao je Ćamil Duraković, načelnik opštine Srebrenica.
"Sve što imamo od prirodnih resursa je centralizirano i upravlja se iz Banjaluke s nekim površnim odnosom, gdje oni nemaju uvida, jer da bi neki inspektor iz Banjaluke došao, treba da putuje pet sati. Generalno, lokalne zajednice u RS su apsolutno razvlašćene", smatra Duraković.
NN: Kako se danas živi u Srebrenici?
DURAKOVIĆ: Po svoj ovoj ratnoj istoriji, Srebrenica, nažalost, simbolizira jednu veliku tugu, stradanje. Teško je živjeti u takvom ambijentu jer ste non-stop u javnom fokusu. I ovaj juli nam je ostavio posljedice koje nismo mi prouzrokovali, a s kojima se sada moramo nositi. Sve to iz prošlosti nas nazaduje, i kad sve to prođe, kad dođe to zatišje, onda ostanemo mi ovdje sami i pokušavamo opet sjesti zajedno i kreirati neki bolji ambijent. Ovo stanovništva što je ostalo ovdje - i bošnjačkog i srpskog i drugih - nosi se s tim teretom svih ostalih dana u godini. I pored svega toga, naša obaveza je da funkcionišemo i kao lokalna zajednica i kao prostor gdje svi zajedno želimo kreirati bolji ambijent.
NN: Kakvim resursima raspolažete u opštini i možete li ih nekako aktivirati da popravite ekonomski položaj stanovništva?
DURAKOVIĆ: Mi smo prije rata bili četvrta opština u BiH po bogatstvu. Tako da mi ne treba da pričamo o tome kako Srebrenicu izgraditi, nego kako je osloboditi politike i sistemskih blokada i da nam se vrate mehanizami koji su nam oduzeti kao lokalnoj zajednici, a to je upravljanje prirodnim resursima. Sve što imamo od ovlasti je da izdajemo rodne listove, građevinske dozvole i slično. Sve što imamo od prirodnih resursa je centralizirano i upravlja se iz Banjaluke s nekim površnim odnosom, gdje oni nemaju uvida, jer da bi neki inspektor iz Banjaluke došao, treba da putuje pet sati. Generalno, lokalne zajednice u RS su apsolutno razvlašćene.
NN: I Banjaluka i Sarajevo, deklarativno, ističu da pomažu Srebrenici. Šta je od toga, dakle, konkretno realizovano u praksi?
DURAKOVIĆ: Realizovane su, uglavnom, neke sporedne stvari. Mi smo u protekle tri godine privukli nekoliko velikih investitora za koje nam niko nije pomogao. Oni su došli jer ih vežu emocije, a ne zato što su našli neki posebni ekonomski interes ili dobili neki poseban stimulans. Što se tiče Banjaluke, jedino što se desilo je ono što nam je obećao predsjednik Dodik. Međutim, kad je u pitanju odnos, recimo, s Ministarstvom za građevinarstvo, apsolutno nije došlo ni do kakvih pomaka, kad je Banja Guber u pitanju, recimo. Onda "Šume". Nevjerovatno je da "Šume" imaju dugovanja prema opštini koja su enormna, a Srebrenica prebogata šumom. A i ono što se isplati je po reprogramu na četiri godine. A tolika se šuma siječe i izvozi, a da ne govorimo o šteti od provaljenih puteva, klizišta i slično. Ne treba da nama daju resurse, nego da mi budemo faktor u ugovorima, da kažemo to je interes opštine i da imamo uvid u eksploataciju. Mi ne znamo koliko se rude izvlači, koliko se šume posiječe. Ja sam to često govorio - šta Banjaluka hoće s nama? Ako smo joj teret, hajde da pronađemo status za ovu opštinu da bude po mjeri svih, da ne bude eksplicitna odgovornost ni Banjaluke ni Sarajeva.
NN: A Sarajevo? I oni vas često spominju, ali ne vidim puno efekta...
DURAKOVIĆ: Oni ni u šta nisu sigurni. Mi smo ovdje ničija zemlja. Niti nas Banjaluka tretira kao svoju, niti Sarajevo jer smo teritorijalno u RS. Federalna vlada nema nikakve obaveze prema nama, nismo njihovi.
NN: Šta je s vašim rudnicima?
DURAKOVIĆ: Oni rade, ali to su privatizovana preduzeća gdje imate te neke koncesione ugovore s Vladom RS, a ne s opštinom, u kojima mi apsolutno nismo relevantan faktor, niti nas iko tu nešto pita. A bilo je nekoliko puta da Vlada od nas traži mišljenje, mi dostavimo, a oni urade suprotno. Ne uvažavaju nas kao ravnopravnog partnera. Nama Guber banju ne daju već 20 godina. Banjaluka ne da da se banja stavi u funkciju. Imali smo i investitora, sredstva, projekte. Doslovce je Vlada RS blokirala sve, čak i ono što smo mi učinili u tom procesu. Poništili su naša građevinska rješenja i sve što smo uradili. I sad, fol, oni brane prirodna bogatstva Srebrenice. Od koga? Od nas brane koji tu živimo? Tu je ono gdje mi očekujemo iskren odnos. Dobro je što je Dodik bio. Super je što smo posjetili Memorijalni centar i što smo učinili tri-četiri konkretne stvari. Hajde da nastavimo da ozbiljne investicije zajedno realizujemo.
NN: Ima li bar pomaka u vezi s potopljenim zemljištem za hidrocentralu?
DURAKOVIĆ: Tu prvi put poslije 20 godina imamo neku ozbiljnu priču. Samo se bojim da to opet ne uđe u neku političko-diplomatsku priču na relaciji BiH - Srbija, da se formira neka ekspertska grupa koja će raditi sedam-osam godina. Prije rata je bilo jednostavno: površina potopljenog zemljišta puta cijena kilovat-časa i zna se koliko je. Nema tu neke posebne mudrosti. Kakvi eksperti? Obično kad nešto neće da se riješi, imenuje se komisija. Naš možda najveći problem u ovom trenutku je umanjenje sredstava od indirektnih poreza prošle godine. Ja ne znam koji um može osmisliti to? Imate opštinu koja ima 527 kvadratnih km. Od nas imaju možda dvije ili tri veće opštine u RS. Prije rata tu je živjelo 37.000 ljudi, sada ima oko devet hiljada. Imate, recimo, selo Petriča 63 kilometra od Srebrenice, selo Luka 56 km, selo Šubin 50 km. Prije rata u Luci je bilo 150 domaćinstava. Sad imate deset, a troje djece ide u školu. Isto morate očistiti put, prevesti djecu u školu. Obaveze su iste, a broj stanovnika je manji. Imamo zakonsku obavezu da školujemo djecu, a ne daju nam naše pare da to platimo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.