Intervju

Franjo Komarica: Snagom vjere i duha u bolje sutra

Franjo Komarica: Snagom vjere i duha u bolje sutra
Franjo Komarica: Snagom vjere i duha u bolje sutra

"Suvremeni čovjek, kako ga na dramatičan način predstavljaju današnji mislioci, neizostavno treba sigurnost i jasnoću kako bi uspješno liječio raznovrsne rane svoje krhkosti i nadvladao strahove glede svoje sadašnjosti i budućnosti."

Na to je upozorio u uskrsnom intervjuu za "Nezavisne novine" biskup banjalučki Franjo Komarica.

Govoreći o temeljnim vrijednostima najvećeg kršćanskog - katoličkog praznika, Komarica je podsjetio na njegovu suštinu. Takođe, ukazao je na zablude i samoobmane savremenog čovjeka, te sve izraženiju potrebu da svaku stvar posmatra tako da može s njom manipulisati.

NN: S kakvim osjećanjima se Vi pripremate za predstojeći Uskrs i sa kakvom porukom se obraćate vjernicima povodom najvećeg kršćanskog - katoličkog praznika?

KOMARICA: Prvenstveno mislim na duhovnu pripremu jer nam je ona i najpotrebnija za duhovni rast i sigurno koračanje ovom zemaljskom suznom dolinom prema sretnoj vječnosti, koju nam je omogućio uskrsli Krist. U tom duhu se i sâm trudim naći vremena i za vlastitu sabranost u molitvi, osobito u liturgijskim slavljima. Ono što i sam vjerujem i o čemu sam osvjedočen i smatram svojom dužnošću i drugima oko sebe posvjedočiti - i riječima i konkretnim djelima, jeste da se moramo zalagati za Božju istinu, pravdu, čovjekovo dostojanstvo, život čovjeka kao bogolikog stvorenja, slobodu, međusobno poštivanje i pravedni mir među ljudima i narodima, ravnopravnost među ljudima i narodima. U tom smislu potičem i vjernike svoje tijekom rata i poraća decimirane biskupije, podsjećajući ih da i Krist i Crkva i njihovi sugrađani imaju pravo od nas kršćana katolika očekivati da budemo vjerodostojni u svojoj djelotvornoj vjeri i u svojoj neuništivoj kršćanskoj nadi.

NN: Kao vjernici eminentno bi trebalo da budemo i ljudi s nadom. Ipak, mislite li da građani BiH imaju uslove i opravdanja da se nadaju boljoj budućnosti?

KOMARICA: Teško mi je govoriti o "građanima BiH". Ukoliko mislite na istinske kršćanske vjernike - katolike ili pravoslavce - od njih očekujem da svoju nadu u bolju budućnost temelje u svojoj živoj vjeri u trojedinog Boga, našeg stvoritelja i spasitelja. Istinski kršćanin nužno planira svoju budućnost s Bogom u kojega vjeruje kao svog najvjernijeg prijatelja, najpouzdanijeg vođu i najistinitijeg učitelja. Snagom vjere i duha takav će se istinski i odlučno truditi da uz Božju pomoć, koja mu je zagarantirana i u tzv. bezizlaznim životnim situacijama nađe izlaz i ne gubi nadu u bolje sutra.

NN: Ukoliko pogledamo situaciju na opštem planu, vidjećemo da je mnogo nesreća i odsustva temeljnih ljudskih vrijednosti. Kako Vi, kao duhovni autoritet mnogima, gledate na krizu čovjeka danas?

KOMARICA: Čini mi se da je i inače današnji svijet, osobito u ovom našem europskom okruženju, zahvaćen nekom vrstom izbezumljenosti jer svoje mnoge, ako ne i sve energije upotrebljava poglavito za to da sebe uništi. Kakvoga li apsurda! Suvremeni čovjek je zaista izložen opasnosti da promatra svaku stvar tako da može s njome manipulirati. Čak ide tako daleko da se i sam svrstava među stvari kojima se može i smije manipulirati. Ova dramatična činjenica je ne samo veliki izazov, nego i velika opasnost našega vremena po budućnost ljudskog roda. Suvremeni čovjek, kako ga na dramatičan način predstavljaju današnji mislioci, neizostavno treba sigurnost i jasnoću, kako bi uspješno liječio raznovrsne rane svoje krhkosti i nadvladao strahove glede svoje sadašnjosti i budućnosti. To se osobito odnosi na mlađu generaciju koja se nalazi u "proljetnom", dakle još nedozrelom razdoblju svoga života. Bez perspektive istinskih, velikih, nadvremenskih vrijednosti, kad se nema utemeljenja, mladi čovjek lako dolazi u opasnost da pokuša pobjeći iz sadašnjice - bilo u surogate života ili, pak, u nihilizam, dezorijentaciju, bezvoljnost, apatiju, neodgovornost - a što će nužno rezultirati njegovom nespremnošću za sutrašnjicu i izazove.

NN: Mnogo puta ste govorili da je poljuljana dosljednost i ugrožena porodica. Jesu li i ovo posljedice?

KOMARICA: Suvremena obitelj je doista dramatično ugrožena jer je i brak kao milenijska tekovina europske civilizacije - kao institucija ugrožen. I brak i obitelj rastaču ne samo neke suvremene utjecajne ideologije, nego i političke strukture i društvene institucije širom našeg kontinenta. Takva rušilačka lavina zahvaća sve pogubnije i naše krajeve i ovdašnju populaciju. Relativiziranjem, kako braka - tako i obitelji, otežava se obiteljima ne samo ostvarivanje njezine vrijednosti i dostojanstva, nego i ispunjenje njezine prevažne zadaće i poslanja u stvaranju i osposobljavanju novih članova jednog društva, jedne države. Ako obitelj ne bude u stanju u dovoljnoj mjeri izvršiti svoju nenadomjestivu zadaću u rađanju i osposobljavanju za odgovoran i plodan život novih generacija, bit će još više dezorijentacije, straha, zbunjenosti i pribjegavanja zakonu sile, te za očuvanje svoga uskogrudnog, zakržljalog ega. Zdrave i snažne obitelji su nužna podloga za zdravo i perspektivno društvo, narod i državu. Svakako je potrebno da se svi odgovorni pojedinci, koji predstavljaju službene odgovorne institucije u državi i u našem društvu, uključujući i vjerske zajednice, iskreno potrude oko ustanovljenja što objektivnije "dijagnoze" ove izuzetno ozbiljne problematike i da onda odlučno krenu u primjenu odgovarajuće "terapije" prije nego što stanje postane još dramatičnije.

NN: Glavni grad Bosne i Hercegovine posjetiće uskoro i papa Franjo. S koliko odgovornosti bi tome trebalo da pristupe svi koji čine rukovodstvo u državi, u kontekstu važnosti i poruka koje će obići svijet?

KOMARICA: Njegov dolazak je ne samo katolicima, nego svim dobronamjernim našim sugrađanima, pa tako i političarima, veliki i dragocjeni poklon. Svatko od nas, pa tako i naši političari, pokazat će svoje pravo lice vis-a-vis toga poklona. Što se tiče članova Katoličke crkve u našoj zemlji, njima bi rukovodstvo države i entiteta ovom prigodom, kao znak dobre volje, moglo udijeliti barem malo svoje "sadake", kad već neće da uvaže njihova legitimna prava, pa barem nešto od onoga na što su se obvezali u Zakonu o slobodi vjere i pravnom položaja crkava i vjerskih zajednica iz 2004. godine ili u međudržavnom ugovoru između BiH i Svete stolice od prije sedam godina. Neka se konačno i katolicima prognanicima, koji se uporno žele vratiti u svoje župe, počne dijeliti barem dio od osigurane materijalne pomoći, kako su već davno dobili mnogi povratnici - pripadnici druga dva konstitutivna naroda u našoj zemlji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije