Namik Hadžalić zajednički je koordinator novog UN-ovog projekta "Dijalog za budućnost: promocija suživota i različitosti u BiH", koji provode agencije UNESCO, UNICEF i UNDP, a podržava Predsjedništvo BiH, što dovoljno govori o njegovom značaju.
U intervjuu za "Nezavisne" on naglašava da je u BiH izrasla čitava generacija mladih koja gotovo da nije imala priliku da upozna druge i drugačije.
"Mladi ne treba da ostaju u svojim sredinama, već naprotiv, treba da putuju po BiH i na osnovu ličnih iskustava formiraju mišljenja", ističe Hadžalić.
NN: U vremenu u kojem nas drže pod stalnim tenzijama i plaše recidivima prošlosti, kakav treba da bude značaj UN-ovog projekta "Dijalog za budućnost: promocija suživota i različitosti u BiH"?
HADŽALIĆ: Upravo zbog takve situacije važnost projekta je veća. Kako i sam naziv projekta govori, dijalog je neophodan kako bismo smanjili strahove i kretali se prema naprijed. Kažem smanjili, jer je naša realnost, nažalost, takva da niko na ovim prostorima ne može zaboraviti prošlost, ali u isto vrijeme moramo praviti prostor u kojem ćemo osigurati da se ta prošlost ne ponavlja. U BiH je u posljednjih 20 godina izrasla cijela generacija mladih koja je malo ili nikako imala priliku da upozna druge i drugačije. Ovaj projekat omogućava prvenstveno mladima da dolaze u dodir sa drugima i drugačijima, te da u sigurnom prostoru diskutuju o problemima i strahovima, ali s ciljem njihovog otklanjanja i stvaranja bolje budućnosti za sve nas.
NN: Čini mi se da bi jedan pomalo već zaboravljeni stari muzički video-klip, u kojem se na trenutak vidi sami centar Sarajeva sa svim svojim kulturnim bogatstvom četiri velike svjetske konfesije, na najbolji mogući način mogao da utjelovi projekat koji ste pokrenuli. Da li bi to mogla da bude i suština poruke o izgradnji povjerenja i promoviranju suživota?
HADŽALIĆ: Jednim dijelom sigurno da, međutim, kroz ovaj projekat mi ne potenciramo koje bi te razlike među nama trebalo uvažavati. Nažalost, u našem društvu smo sveli razlike na religijski aspekt i vrtimo se u krug kao da je to najveći problem društva. Razlike su svugdje među nama, kao i ta slika koju ste vi opisali, od socijalnih, ekonomskih, rodnih pa do etničkih, ideoloških, itd. Treba da naučimo kako da te različitosti među nama uvažavamo, a taj proces zahtijeva dosta vremena. Nametanje bilo čega je pogrešno, ali je promovisanje pozitivnih primjera i vijesti jako bitno u tom cijelom procesu.
NN: Kako, zapravo, generacijama koje dolaze dovoljno naglasiti značaj bogatstva različitosti u društvu i državi u kojoj su rođeni?
HADŽALIĆ: Jedan od načina je njihovo konstantno upoznavanje jednih s drugima i održavanje veza. Virtualni svijet u kojem mladi danas jako puno vremena provode s jedne strane olakšava tu komunikaciju, ali s druge strane i otežava, jer je podložan zloupotrebi bez nekih posljedica za one koji šire mržnju i dezavuišu. Direktni kontakt mladih i upoznavanje sa drugim i drugačijim je prilika da oni uključe svoje emocije i počnu sami raspoznavati dobro od lošeg. Mi smo, nažalost, u BiH zbog fizičkih razdvojenosti i monoetnički formiranih sredina došli u situaciju da se drugi i drugačiji dehumaniziraju, tj. da one druge ne gledamo kao ljudska bića. Stoga mladi ne treba da ostaju u svojim izoliranim sredinama, već naprotiv, treba da putuju Bosnom i Hercegovinom i na osnovu ličnih iskustava formiraju svoja mišljenja.
NN: Vaš projekat zajednički provode UNESCO, UNDP i UNICEF, uz podršku Predsjedništva BiH, dakle kolektivnog šefa izvršne vlasti. Da li i to dovoljno govori o ambiciji i očekivanjima od samog projekta?
HADŽALIĆ: To je vrlo bitna činjenica koja ovom projektu daje poseban značaj. Sam projekat je nastao na inicijativu Predsjedništva BiH. Zanimljivo je da je projekat osmišljen za vrijeme prethodnog saziva Predsjedništva BiH, a sa istim entuzijazmom je podržan i od novog saziva Predsjedništva. Bitno je da državnici u Bosni i Hercegovini sazrijevaju i prave atmosferu dijaloga između sebe, što se automatski reflektuje i na odnose među građanima.
NN: Vjerujete li da ovakav i slični projekti mogu barem malo zaustaviti trend koji je uzeo opasnog zamaha, a to je da mladi u BiH masovno žele ići vani u potrazi za boljim obrazovanjem i općenito životom?
HADŽALIĆ: Sjetit ćete se da kada je BiH ukinut vizni režim za zemlje zapadne Evrope i tada je bilo strahova da će se pola države iseliti. To se, naravno, nije desilo i dosta onih koji su i otišli u proteklih nekoliko godina se vratilo. Ja bih rekao da su to očekivani migracioni trendovi za zemlje u tranziciji, a mi u BiH imamo sreću slobode kretanja. S druge strane, ovakav i slični projekti su neophodni za BiH jer izgradnja mira je kontinuirani proces. Da bismo obezbijedili dugotrajni mir i oslobodili se raznih stigmi, treba dosta napora, strpljenja, pričanja i slušanja, a vremena najviše.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.