Ne smijemo imati problem sa drugim, jer niko od nas nije birao ni mjesto ni vrijeme svog rođenja, poruka je jeromonaha Teofila Dimitrića, nastojatelja manastira Osovica kod Srpca.
U božićnom intervjuu za "Nezavisne" on govori o duhovnoj i materijalnoj dimenziji praznika i onom što je neophodno svakoj porodici, svakom društvu i svakom narodu. Šalje poruku mira, istinske i iskrene ljubavi, podsjeća na važnost vraćanja duhovnim vrijednostima, ali i porodici kao najvažnijoj ćeliji društva.
NN: Sa kakvim osjećanjima dočekujete ovaj Božić i na koje biste praznične poruke podsjetili sve hrišćane?
Dimitrić: Svake godine dočekujemo Božić sa istom radošću očekujući blagodat Božiju koja se izliva na sav narod. Božić, odnosno rođenje Hrista u cijelom ljudskom rodu ima posebnu ulogu, jer jedino novo jeste dolazak Hrista na ovaj svijet kao i Njegova propovijed, stradanje i vaskrsenje. Znajući sve te fakte i istinu, svake godine se iznova radujemo prazniku rođenja bogočovjeka Hrista.
NN: Na šta pravoslavni vjernici tokom pripreme za Božić treba više pažnje da obrate kako bi dostojanstveno dočekali praznik rođenja Hristovog?
Dimitrić: Pravoslavni hrišćani pripremaju se prije svega postom i molitvom, zatim svetom tajnom pokajanja krunisanom pričešćem. Samo onaj ko se zaista iskreno i istinski potrudi, tom Bog otkrije velike i divne tajne i taj može da ima osjećaj za vječnost i za prisustvo bića Božijeg.
NN: Šta biste Vi poručili u ovo praznično vrijeme narodima u BiH koji nisu pravoslavne vjeroispovijesti?
Dimitrić: To je poruka anđela koji je toga dana kad se Hristos rodio u pećini u Vitlejemu zapjevao pjesmu "Slava na visini Bogu, a na zemlji mir i dobra volja". Ono što je neophodno svakoj porodici, svakom društvu i svakom narodu je mir i dobra volja. To je ono što zaslužuje svaki čovjek. Mir može da proizlazi jedino iz iskrene i istinske ljubavi koja nije što bude i prođe, već je nešto što traje kao vječna dimenzija. Jedina prava i istinska ljubav je kad smo spremni da se žrtvujemo za drugoga. U šta taj drugi vjeruje i kako ispovijeda svoju vjeru je nešto što je Bog dao. Niko od nas nije birao ni mjesto ni vrijeme svog rođenja. Mi ne smijemo imati problem sa drugim. Ljepota je u različitosti, a Dostojevski kaže da će ljepota spasiti svijet.
NN: Jesmo li se kao društvo više okrenuli materijalnim stvarima kad je u pitanju način proslavljanja Božića i koji je pravi put da više pažnje posvetimo onim duhovnim vrijednostima?
Dimitrić: Postoji taj problem da su ljudi stavili akcenat samo na materijalnu stranu praznika, odnosno posmatraju Božić kao dan kada treba da se napravi malo obilniji ručak i da se poklone neki darovi. Na prvom mjestu treba da bude duhovna dimenzija praznika, odnosno ono za što je došao Hristos na ovaj svijet. Ako ćemo se okrenuti samo materijalnom, onda praznik gubi svoj smisao.
NN: Koja je Vaša poruka onim ljudima koji bolesni, obespravljeni i usamljeni dočekuju ovaj Božić?
Dimitrić: Čovjek treba da zna da nije sam i da je Bog s njim i da ima nekog ko ga istinski voli, a to je Bog koji voli svakog od nas. Ljubav je najveća hrišćanska vrlina i sve što se događa, događa se iz ljubavi. Oni koje smo mi ljudi nažalost ostavili usamljene uvijek treba da imaju utjehu u Bogu, koji je vječan, i da znaju da je ta "ostavljenost" privremena, jer da je ovo početak i kraj, ovaj život bi bio teški besmisao.
NN: Božić je sinonim za porodični praznik. Jesu li se u našem društvu članovi porodice previše udaljili jedni od drugih i kako ih vratiti na pravi put?
Dimitrić: Danas živimo u vremenu koje je užurbano i kad je teško ići u korak sa svim dostignućima. Ljudi se često izgube. Nemaju vremena za najbliže. Ali ako imamo osjećaj za vječne nebeske vrijednosti, mi ćemo u svakom periodu naći vremena za svoje bližnje. Samo vraćajući se vječnim nebeskim vrijednostima možemo da se vratimo i "maloj crkvi", odnosno porodici, koja je najvažnija ćelija društva. Kada nam je porodica zdrava, onda nam je zdravo i društvo i onda nema iskušenja koja se ne mogu prebroditi.
NN: Studirali ste u Rusiji. Koliko se praznična atmosfera i osjećaj ruskog čovjeka prema prazniku rođenja Hristovog razlikuju od ovdašnjeg?
Dimitrić: Sve zavisi od toga koliko je čovjek vjerujući, koliko se trudi, radi na svom spasenju i koliko želi da bude u zajednici sa Bogom koji je čovjeku dao apsolutnu slobodu da ima pravo izbora. Ako je takav čovjek, nije važno da li je on Rus, Srbin ili pravoslavni Japanac ili Finac. On ima osjećaj zašto je Hristos došao i trudeći se da pokaže da mu je taj osjećaj mnogo važan, onda shodno tome i proslavlja Božić. U Rusiji u kojoj se u zadnje vrijeme događa jedan poseban duhovni preporod, akcenat je na bogosluženju. Postoje stvari proslavljanja praznika van bogosluženja i taj dio treba da bude dostojanstven, kao što bi rekao jedan narodni pjesnik "kako valja, carski i trebuje".
NN: Koliko je običaj korištenja pirotehnike i pucanje iz vatrenog oružja u skladu sa hrišćanskim vjerovanjem i načinom proslavljanja najradosnijeg praznika?
Dimitrić: To nema nikakvu duhovnu vezu sa praznovanjem praznika. Naši sveštenici neprestano apeluju pred praznike da se sve manje ljudi bave time, a sve više duhovnom stranom praznika. Mi vidimo da taj običaj sve više i više jenjava i zasigurno će s vremenom nestati kao što ga nije ni bilo ranije kad su ljudi možda na dostojanstveniji način proslavljali praznike i vjerske i one porodične.
NN: Na kraju, šta možete poželjeti svim hrišćanima koji slave Božić po julijanskom kalendaru?
Dimitrić: Svim pravoslavnim vjernicima, ali i ljudima dobre volje želim srećan i blagosloven praznik i da im Hristos u godini koja dolazi podari izobilje nebeskih i zemaljskih blagoslova.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.