Intervju

Kovač: Upućeni smo jedni na druge

Kovač: Upućeni smo jedni na druge
Foto: N.N. | Kovač: Upućeni smo jedni na druge
Dejan Šajinović

BANJALUKA - Priključenje EU neće biti moguće ako se prethodno ne riješe svi bilateralni problemi, rekao je Miro Kovač, predsjednik Odbora za spoljne poslove Sabora i bivši ministar spoljnih poslova Hrvatske.

"Kriterije za pristupanje definiraju zemlje članice EU, a ne zemlje kandidatkinje. To je tako bilo, to će po logici stvari tako i ostati", tvrdi on.

NN: Kako komentarišete novu Strategiju EU prema zapadnom Balkanu?

KOVAČ: Najvažnije je da unutar BiH, ma koliko god bili kompleksni odnosi između političkih stranaka, konstitutivnih naroda, entiteta i središnjih vlasti, postoji konsenzus o cilju priključenja "europskoj obitelji". Namjerno koristim izraz "obitelj". A da bi se države tzv. zapadnog Balkana uopće mogle priključiti "europskoj obitelji" treba ispunjavati tri osnovna kriterija, tako je zapisano u strategiji Europske komisije. Prvo, u njima se treba provoditi vladavina prava, one moraju biti funkcionirajuće tržišne ekonomije i ne smiju imati bilateralnih konflikata sa susjedima. Trenutno, nijedna od zemalja tzv. zapadnog Balkana, prema mišljenju Europske komisije, pa ni zemalja članica EU, ne ispunjava u potpunosti nijedan od navedenih osnovnih kriterija. Stoga je u slučaju BiH ključno da se nastavi proces približavanja mogućnosti članstva. Pohvalno je da su odgovori na famozni upitnik Europske komisije konačno isporučeni. Treba prvenstveno održati politički konsenzus na tom planu. I, naravno, svakodnevnim mukotrpnim radom usvajati standarde i vrijednosti EU. U tom kontekstu držim pozitivnim da je Milorad Dodik povodom posjeta Žan-Kloda Junkera boravio službeno u Sarajevu. U Hrvatskoj će BiH na tom planu imati dobronamjernog susjeda i prijatelja. Nije to nikakva izlizana fraza. O tomu svjedoči i bilateralni sporazum o europskom partnerstvu koji je prošle godine potpisan.

NN: Kako Hrvatska vidi odnose sa BiH i gdje su, po Vašem mišljenju, najveći izazovi?

KOVAČ: Odnosi Hrvatske sa BiH imaju tri dimenzije. Prvo, BiH nam je susjedna država s kojom smo narodnosno, prometno i ekonomski snažno povezani. Upućeni smo jedni na druge, koliko god to nekima odgovaralo ili ne odgovaralo. Drugo, Hrvatska je potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma i dužna je, kao i BiH i Srbija, "u cijelosti poštovati i promicati ispunjenje obveza" koje se tiču provođenja bosanskohercegovačkog Ustava. I treće, imamo ustavnu obvezu da se "dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama", znači i Hrvatima u BiH koji su zajedno s Bošnjacima i Srbima ustavotvoran faktor, jamči "osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske". Prošle je godine, nakon sedam godina pauze, održana zajednička sjednica hrvatske vlade i Vijeća ministara BiH. To sam, uostalom, još bio predložio u siječnju 2016. dok sam bio član hrvatske vlade. Treba jačati dijalog i rješavati bilateralne probleme. Bez dijaloga nema ni mogućnosti pomaka u našim odnosima. Rekao sam to i prigodom nedavnoga posjeta Aleksandra Vučića Hrvatskoj, koji je u dijelu naše javnosti izazvao kritike. Iskreno, za nijedan od problema na relaciji Hrvatska - BiH ne smatram da ga se ne može brzo riješiti. Puno toga se nepotrebno konstruira. Moje je polazište u pravilu pozitivno.

NN: Može li negodovanje u vezi s pelješkim mostom ugroziti naše odnose?

KOVAČ: To je odličan primjer konstruiranog problema. Pelješki most će se graditi na hrvatskom državnom teritoriju, postoji ugovor o državnoj granici koji se od 1999. godine primjenjuje. Karakteristike pelješkog mosta odavno su usklađene s bosanskohercegovačkom stranom. Sve je, dakle, jasno. Dovođenje u pitanje projekta pelješkog mosta, pa i primjene ugovora o državnoj granici pucanj je u prazno i gubitak energije. Naglasio sam to i za svoga prošlotjednog posjeta BiH zajedno s kolegama iz Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora.

NN: Kada je Hrvatska ulazila u EU, mnogi u BiH su negodovali kada je Slovenija blokirala Hrvatsku radi bilateralnih pitanja. Može li se s BiH desiti slična stvar, da Hrvatska blokira BiH na njenom evropskom putu zbog neriješenih međusobnih odnosa?

KOVAČ: Priključenje EU neće biti moguće ako se prethodno ne riješe svi bilateralni problemi, to se ne odnosi samo na BiH, nego na sve zemlje tzv. zapadnog Balkana. Kriterije za pristupanje definiraju zemlje članice EU, a ne zemlje kandidatkinje. To je tako bilo, to će po logici stvari tako i ostati.

NN: Kako Hrvatska vidi položaj hrvatskog naroda u BiH i kako ocjenjujete težnje vaše sestrinske stranke HDZ BiH u pogledu izmjene Izbornog zakona? I šta ako do tih izmjena ne dođe?

KOVAČ: Hrvati su zajedno s Bošnjacima i Srbima državotvoran narod u BiH. Slijedom toga mora uistinu biti i ravnopravan. To trenutno nije slučaj. Stoga Hrvatski narodni sabor BiH uživa našu punu potporu za napore u ostvarivanju jednakopravnosti Hrvata u cijeloj BiH. Pitanje izmjena Izbornog zakona spada u sferu vladavine prava. Ako Ustavni sud, kao Ustavom BiH predviđeno tijelo, donese odluku koja je obvezujuća i konačna, onda se ona mora i provesti. Tako je to u pravnoj državi. Ustav se mora provoditi. I za to se Hrvatska kao potpisnica Dejtonskog sprazuma mora zalagati. Mi to i činimo, to je naša obveza. Na kraju krajeva, bez izmjena Izbornog zakona neće se u potpunosti moći implementirati izborni rezultati i neće se moći fomirati cjelokupna izvršna vlast. I neće moći biti napretka na planu približavanja EU. Zato je i predsjednik Europske komisije Žan-Klod Junker prije nekoliko dana javno pozvao članove Parlamentarne skupštine BiH da do svibnja pronađu rješenje za izmjene Izbornog zakona.

NN: Kako ocjenjujete položaj Srba u Hrvatskoj i da li Hrvatska radi dovoljno na afirmaciji položaja srpskog naroda u Hrvatskoj?

KOVAČ: Na položaj Srba u Hrvatskoj u zadnja tri desetljeća naviše je utjecala politika iz Srbije, koja je u jednoj fazi uključivala i rat protiv Hrvatske. Bez obzira na ljudske žrtve i materijalnu štetu, koju je kao žrtva tog rata pretrpjela, Hrvatska je pripadnicima srpske manjine osigurala tri fiksna mjesta u Hrvatskom saboru, i to neovisno o sporazumu Hrvatske i Srbije o zaštiti njezinih nacionalnih manjina iz 2004. godine. Za razliku od Srba u Hrvatskoj, Hrvati u Srbiji još nemaju zajamčena mjesta u Narodnoj skupštini iako je to predviđeno spomenutim hrvatsko-srpskim sporazumom. Hrvatska je izgradila i obnovila desetke tisuća stambenih jedinica, i to uglavnom novcem iz hrvatskog državnog proračuna. Mnogi su se Srbi vratili u Hrvatsku, mnogi su ostali u Srbiji. Međutim, važno je osigurati temeljna ljudska prava, što uključuje i pravo na povratak na svoje ognjište. To očekujemo i od vlasti u entitetu RS. Bio sam prije nekoliko dana u Banjaluci, na poziv Europske akademije Banjalučke biskupije, i sudjelovao na okruglom stolu posvećenom položaju i perspektivama Hrvata katolika u RS. Čuo sam od sudionika okruglog stola procjenu da je broj Hrvata na području današnjeg entiteta RS desetkovan u odnosu na stanje prije rata u BiH. Nadljudski angažman biskupa Franje Komarice na planu opstanka i povratka Hrvata treba zaista pohvaliti i snažno podržati. Razgovarao sam o položaju Hrvata za svoga posjeta Banjaluci i s dopredsjednikom entiteta RS Josipom Jerkovićem i ministrom Davorom Čordašem. Nezamisliva mi je europska budućnost BiH kao funkcionalne pravne države bez ostvarenja jednakopravnosti Hrvata na cijelom državnom teritoriju, niti bez omogućavanja njihovog povratka i obnove njihovih domova.

Komentare na ovu vijest mogu postaviti samo prijavljeni čitaoci.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Molimo vas da vaša iskustva i zapažanja prilikom korištenja aplikacije za komentarisanje podijelite sa nama.

Pošaljite komentar

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije