Ako je Srbija mogla da riješi problem Kosova, niko ne može da me ubijedi da je dogovor o slučaju "Sejdić i Finci" teži.
Rekao je ovo u intervjuu za "Nezavisne" Miroslav Lajčak, ministar spoljnih poslova Slovačke, bivši direktor za istočno susjedstvo u Evropskoj službi za spoljne poslove i bivši visoki predstavnik u BiH.
"Samo je pitanje spremnosti i odgovornosti političara u BiH da preuzmu na sebe teške odluke", rekao je Lajčak.
NN: Spoljnopolitički odbor Evropskog parlamenta usvojio je Izvještaj o napretku BiH, u kojem se traže dublje ustavne promjene. Kako gledate na to?
LAJČAK: Ja sam izvještaj doživio kao potvrdu interesovanja EU prema evropskoj budućnosti BiH i to je pozitivna stvar. Što se tiče ustavne reforme, nije to ništa novo - to je na dnevnom redu već godinama. BiH će morati da mijenja svoj ustav. Pitanje je kada i na koji način. Ključno je da te promjene treba da budu odluka bh. političkih partija.
NN: Mnogo ste vremena proveli u BiH i vjerovatno Vam je poznato da kad god se spomene ustavna reforma, ovdje se kopaju politički rovovi.
LAJČAK: Nažalost, jeste tako i zato nema pomaka. Sve dok na probleme budete gledali sa gledišta jednog entiteta ili jedne grupe na račun drugih, biće tako. Znate, u toj igri niko ne može nikog da nadigra i zato takva logika ne vodi nikud. Ali ja bih na vaše pitanje odgovorio s druge strane: Da li ste sretni s ovakvim stanjem kakvo je sada? Ako niste, uradite nešto.
NN: Koliko te neminovne ustavne reforme treba da budu duboke? Treba li one da promijene sadašnju strukturu BiH?
LAJČAK: Niko iz vana neće odlučivati koliko duboke one treba da budu. Čak i kad bi neko mislio da odluči, ne bi mogao. To nema šanse da se desi. BiH ima svoje institucije koje imaju legitimitet da rade taj posao. Niko od vas ne treba, niti da se nada, niti da se plaši da će neko sa strane doći i staviti na sto neki novi ustav. To je nerealno. Ali je činjenica da je svaka zemlja koja je ušla u EU morala djelimično mijenjati svoj ustav!
NN: Ne pokazuje li primjer Belgije da zemlja može da bude u EU kao izrazito decentralizovana?
LAJČAK: Naravno da može da bude decentralizovana. Ali Belgija je funkcionalna zemlja. Ona nema problem govora različitim glasovima u inostranstvu. Možete vi da budete decentralizovana zemlja, ali morate da imate unutrašnji mehanizam da možete da funkcionišete u EU i govorite jednim glasom. Niko u Belgiji ne osporava premijera ili ministra vanjskih poslova. To je razlika. U BiH kad član Predsjedništva BiH nešto kaže, drugi kaže to nije usaglašen stav. Ili, ministar vanjskih poslova nešto uradi, a neko u Predsjedništvu kaže da on za to nema nadležnost.
Ako želite zemlju zaustavljenu u vremenu i prostoru, onda vam je Dejton dobar
NN: Sad je toga manje. Takvih nesporazuma je bilo više u prošlom mandatu.
LAJČAK: Možda manje, ali ima još.
NN: U izvještaju se spominje i potreba većeg angažovanja EU u BiH?
LAJČAK: Teško mogu da zamislim šta još više EU može da radi u BiH. Mislim da je EU preuzela veliki dio odgovornosti koju bi inače trebalo da nosi BiH. Međutim, nema nikakve šanse za napredak bez aktivnog učešća bh. strane. Nažalost, BiH je zaustavljena na evropskom putu, ali za to sigurno nije odgovorna EU. To je rezultat nedovoljne političke volje u BiH.
NN: Zaključci Savjeta EU iz marta 2011. su jedni od najvažnijih dosad donesenih, a jako malo je ostvareno, a već je 2014. godina...
LAJČAK: Pa dobro, ali ko je za to odgovoran?
NN: Samo konstatujem. Tamo su spominjane i sankcije prema bh. političarima. Jesu li one još jedna od opcija?
LAJČAK: Ne znam zašto su svi novinari u BiH opsjednuti sankcijama? Stvarno, ne sjećam se da sam ikad dao intervju da me neki novinar nije pitao o sankcijama! Vaši lideri ne krše ljudska prava ili evropske standarde, oni samo ne drže obećanje o evropskoj perspektivi BiH. Ne možete zemlju dovesti u EU tako što ćete kazniti njene političare.
NN: Sama činjenica da je taj prijedlog Ketrin Ešton ugrađen u zaključke ipak govori da je dio EU razmišljao da sankcije budu primijenjene.
LAJČAK: Jeste, naravno da je bilo govora o tome da u slučaju nekog grubog kršenja evropskih normi EU ima na raspolaganju mogućnost sankcija. Ali treba shvatiti da niko ne traži od BiH da ispuni išta više od onog na šta se sama obavezala. Ti zaključci iz marta 2011. godine još važe. Najvažnije što se traži jeste da se nađe odgovor na pitanje "Sejdić i Finci" i da se donese mehanizam unutrašnje koordinacije, tako da zemlja može da govori jednim glasom prema EU.
NN: Jedan od zaključaka je bila mogućnost izmještanja OHR-a iz BiH. Da li se od toga odustalo ili i taj zaključak još važi?
LAJČAK: Mislim da bi bilo bolje da ne govorimo sada o OHR-u jer su stavovi o tome i u BiH i u međunarodnoj zajednici dosta podijeljeni. Previše smo vremena potrošili baveći se OHR-om. Problem BiH se ne zove OHR.
NN: Slučaj "Sejdić i Finci" je gotovo beznačajan u poređenju s ekonomskim i političkim reformama koje ćemo morati sprovesti na putu ka EU. Pokazuje li nemogućnost da se riješi ovo pitanje nezrelost BiH da kasnije uspješno izađe na kraj s ovim daleko izazovnijim reformama?
LAJČAK: Ne. To pokazuje nešto drugo: da BiH živi u dvije paralelne realnosti. Ona ima svoju dejtonsku i svoju evropsku realnost. Dejtonski ustav je zaustavio rat i stvorio današnju državu, ali po nizu svojih stavova jednostavno ne ispunjava evropske standarde. Dejtonski ustav je apsolutno u redu za zemlju koja ne želi da se ikud kreće. Ako želite zemlju zaustavljenu u vremenu i prostoru, onda vam je dobar dejtonski ustav. Svaka zemlja u vašem okruženju ide prema EU i to je deklarativni cilj i BiH. Ona je ušla u OEBS, u Savjet Evrope, i to znači da mora da se prilagođava evropskim vrijednostima. Dejtonski ustav to ne može. Sejdić i Finci su na jednom elementu Ustava dokazali da je to tako. A takvih sličnih elemenata u dejtonskom ustavu ima još cijela gomila. Zato je moje pitanje: Jesu li vaši lideri ozbiljni u vezi s evropskim integracijama? Ako jesu, onda moraju nešto da naprave od dejtonskog ustava - ili da donesu potpuno novi, ili da ovaj promijene. Ili će biti još ovakvih presuda pa ćemo Ustav morati mijenjati kroz odluke Evropskog suda. Je li to vama logično? Ili živite u dejtonskom vremenu, ili evropskom.
NN: Na koji način onda treba posmatrati hrvatsko pitanje i njihov strah da ih drugi narodi preglasavaju? Je li to "dejtonsko razmišljanje"?
LAJČAK: To je realnost BiH. Taj dejtonski ustav kaže da postoje tri konstitutivna naroda. Naravno, hrvatski je najranjiviji i najmalobrojniji. Oni se osjećaju najugroženije i zato se bore da ne izgube svoj status.
NN: Da li je onda prava suština to što se neko osjeća ugroženo i što mu neko prijeti? Da li je nepovjerenje među nama ključ svih problema?
LAJČAK: Apsolutno. To nije ugroženost u bezbjednosnom smislu, ali jeste ugroženost u nekom etničkom i političkom smislu. U BiH postoji taj strah da će me ostali nadigrati. Zato se u sve debate ulazi samo sa perspektivom vlastitog naroda, a gotovo niko ne razmišlja o cjelini.
Ne možete zemlju dovesti u EU tako što ćete kazniti njene političare
NN: Može li se povući paralela između nepovjerenja prema centralnim vlastima u Sarajevu i nepovjerenja država članica EU prema Briselu? BiH i EU jesu dvije različite stvari, ali postoji li načelna sličnost?
LAJČAK: Apsolutno ne. U EU tako nešto se nikad nije desilo. Ono zbog čega ja stvarno volim i cijenim EU je - iako se često sprdaju s nama da je evropska birokratija glomazna i spora - da uporno tražimo rješenje koje je prihvatljivo za sve. U EU ako neko kaže da mu nešto ne odgovara, onda ga svi pitaju: "OK, šta ti predlažeš?" U BiH je popularno sve odbiti, ali u EU kad odbijemo nešto onda ponudimo rješenje, pa kažemo: "Ne odgovara mi ovo rješenje zbog toga i toga, ja predlažem to i to". Ako smo svi ozbiljni, onda jedni drugima izlazimo u susret i tražimo rješenje.
NN: Da li to onda znači da će i BiH biti možda nešto sporija kad jednog dana nađemo rješenje i mehanizam?
LAJČAK: Neka bude spora, ali nek nađe rješenje.
NN: Srbijanski premijer Ivica Dačić je rekao da je početak pregovora najvažniji datum za Srbiju od Drugog svjetskog rata. Da li je?
LAJČAK: Ne bih sad mogao to ocijeniti, ali to je srećan, prelijep dan jer je evropska perspektiva postala realnost i Srbija je na putu bez povratka ka EU.
NN: Čini mi se da se u Srbiji desio preokret prema EU kad su građani svim partijama odlučno poručili da žele u EU i da ih ništa drugo ne zanima. Je li takav pritisak na političare neophodan i u BiH?
LAJČAK: Da. Taj preokret koji se desio u Srbiji, i nekoliko godina prije u Hrvatskoj, je doveo do toga da je EU tamo postala stvarni prioritet. U BiH to nije stvarni prioritet, to je deklarativni prioritet - svi o tome govore, ali odluke koje se donose ne idu u tom pravcu. Srbija je odlučila da je to stvarni prioritet i sve ostalo treba da ide ka tom prioritetu, uključujući i sporazum sa Kosovom. I vidite li rezultat? Srbija je sada na pravom putu koji neminovno vodi ka članstvu u EU. Mogli su oni da žive u prošlosti, traže izgovore i da se stalno vrte ukrug. Odlučili su da stvarno rade ono što je najbolje za njihovu zemlju. Ako su oni mogli da riješe problem Kosova, niko ne može da me ubijedi da je dogovor o slučaju "Sejdić i Finci" teži. Samo je pitanje spremnosti i odgovornosti političara u BiH da preuzmu na sebe teške odluke.
Održana riječ
NN: Kako ocjenjujete novu vladu u Srbiji i sve što su dosad uradili?
LAJČAK: Oni su ušli u cijeli taj proces uz praktično nula povjerenja. Nisu imali nikakav kredit. Oni nisu imali taj luksuz kao njihovi prethodnici da su mogli da koriste povjerenje koje su imali odranije. Morali su da ubijede sve u EU isključivo rezultatima. Ja ih veoma cijenim što su na sebe preuzeli stvarno teške, mučne i bolne odluke i što su ih sproveli.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.