Intervju

Lesli Vudvard: Obični heroji jači od nacionalizma i ekstremizma

Lesli Vudvard: Obični heroji jači od nacionalizma i ekstremizma
Foto: N.N. | Lesli Vudvard: Obični heroji jači od nacionalizma i ekstremizma

​Radeći filmove o običnim herojima iz rata u BiH pokazali smo koliko su njihove poruke jače od podjela i kako one mogu poslužiti da se stavi ljudsko lice i na "onog iz druge grupe", kaže Lesli Vudvard iz Centra za postkonfliktna istraživanja, organizacije koja je učestvovala na konferenciji o suzbijanju nasilnog ekstremizma, koju je nedavno organizovao američki Međunarodni republikanski centar.

"Mi možda možemo ukloniti predrasude i odškrinuti vrata da počnu da postavljaju pitanja da li je tačno ono što im svaki dan govore o onom drugom ili slično", kaže Vudvard.

NN: Svi znamo da BiH ima problema s ratnim posljedicama koje su odgovorne i za pojavu ekstremizma i radikalizma. Kako Vaša organizacija želi pokušati da riješi taj problem?

VUDVARD: Mi smo napravili seriju filmova "Obični heroji", koja je mene i Velmu Šarić inspirisala da osnujemo našu organizaciju Centar za postkonfliktna istraživanja, s ciljem da pokaže da u svakoj situaciji, bilo gdje u svijetu, postoje i ljudi koji žele spasavati. Zamislite priče o holokaustu, a da nemate svjedočanstva o ljudima koji su spasavali ljudske živote. Ono što smo mi shvatili je da su priče o takvim herojima postojale i ranije, ali nije bilo mnogo napora da se one stvarno ispričaju. Većina ratnih priča je o stvarima koje ljude dijele, a ne o onome što ih možda sve spaja. Jedna organizacija iz SAD dala je podršku prvo da se napravi izložba fotografija iz Ruande, Kambodže i holokausta. To nas je ponukalo da razmislimo da heroji postoje i ovdje u svim etničkim zajednicama. Sve heroje koje smo intervjuisali pitali smo kakvu poruku imaju za mlade, a to je bio i za njih najveći motiv da pristanu da razgovaraju s nama, jer oni sebe uopšte ne vide kao heroje, nego kao obične ljude. Radeći te filmove, shvatili smo koliko su njihove poruke jače od podjela i kako one mogu poslužiti da se stavi ljudsko lice i na "onog iz druge grupe".

NN: Da li se takvi heroji mogu pojaviti samo u kontekstu ratova i nasilja ili ih je moguće naći u svakodnevnim situacijama?

VUDVARD: Ljudi koje smo mi našli pokazali su da su heroji mogući i u svakodnevnom kontekstu zato što su sve ono što se dešavalo devedesetih godina prošlog vijeka na Balkanu pokazali u nekom drugom svjetlu. Pokazali su kako ljudi mogu ispoljiti osjećajnost i razviti prijateljstva u tako strašnom vremenu. Recimo, imamo primjera u filmovima gdje je spasiocu osoba koju je spasao postala kao vlastito dijete.

NN: Da li shvatate koliko je "opasno" to što radite zato što je suprotno pričama koje naše elite nameću o "opasnosti" koje drugi narod predstavlja?

VUDVARD: Znate, mi, kad smo počeli ovo, nismo o tome razmišljali. Bili smo možda i pomalo naivni. Možda zato pomalo iznenađuje da nismo imali mnogo otpora među domaćim političarima. Nisu se protivili kada smo radili u njihovim lokalnim sredinama. Možda je jedan od razloga bio taj što bismo ih pozvali da otvore događaj pred svim gostima, pa se možda zato nisu mnogo bunili. A sad, kad razmišljam o tome što ste me pitali, jeste pomalo iznenađujuće imajući u vidu da smo imali radionice i u Bratuncu i Srebrenici. To su mjesta s posebnom osjetljivošću, a tamo smo postavljali naše izložbe, radili s lokalnom djecom i slično.

NN: Jeste li uspjeli probuditi empatiju kod "suprotstavljenih" vjerskih i nacionalnih grupa u BiH?

VUDVARD: Mi smo se pokušavali ograditi od upiranja prstom, okrivljivanja ovog ili onog. Radeći sa djecom, mi smo pošli od toga da djeca nemaju nikakvu krivicu. Ta djeca nisu ratovala, njima je ta situacija "proslijeđena" od strane starijih. Dio te djece nije napuštao svoje sredine i ona misle da je opasno za njih da odu u Sarajevo ili Banjaluku. U većini naših radionica sa djecom mi ih pokušavamo naučiti da nikad ne stoje sa strane kad se dešava nepravda, nego da se angažuju i pomognu. Recimo, kako ćeš postupiti ako vidiš da neko u školi zlostavlja mlađe dijete itd. Znači, mi koristimo ekstremne primjere da ih navedemo na razmišljanje zašto ljudi rade to što rade i kako da se odupru pritiscima da i oni postanu takvi.

NN: Da li mislite da to može pomoći u suzbijanju vjerskog ili nacionalnog ekstremizma? Može li to što radite spriječiti neko nasilje?

VUDVARD: Kada razgovaramo s mladima i kad vodimo radionice, obično se nakon sat i po ili dva, kad bi trebalo da privedemo kraju, djeca otvore i počnu iskrenije pričati. Najvažnija stvar koju mi možemo uraditi je da odemo u te zajednice i "upalimo svjetlo" - otvorimo prostor da ljudi počnu da postavljaju pitanja i dovode u pitanje ono što im je nametnuto kao "istina". Mi možemo možda ukloniti predrasude i odškrinuti vrata da počnu da postavljaju pitanja da li je tačno ono što im svaki dan govore o onom drugom ili slično.

NN: Koliko mislite da ste uspješni u tome što radite?

VUDVARD: Naš rad prepoznat je od strane Saveza za civilizacije Ujedinjenih nacija i BMW grupe 2014. i 2015, gdje smo dobili nagradu za interkulturalne inovacije. Osvojili smo prvo mjestu na svijetu za najinovativniji mirovni program među više od 600 aplikacija koje su pristigle iz cijelog svijeta. Dobili smo nagradu Austrijskog ministarstva spoljnih poslova za međukulturna dostignuća, jer smo mladim ljudima pomogli da dobiju platformu za dijalog. Mina, žena koja je spasila Ferida, koji je jedini preživio strijeljanja u Pakleničkoj jami, dobila je odlikovanje od Hilari Klinton, tada državne sekretarke SAD, nakon što smo mi otkrili njenu priču. Tako da smo za našu seriju "Obični heroji" dobili mnogo priznanja. Naše filmove prikazivala je Al Džazira Balkan, a filmove je vidjelo 1,4 miliona ljudi u regionu. U toj medijskoj kući rekli su nam da je odziv na ove filmove bio jedan od najvećih od svih filmova koji su prikazivali. Mi smo očekivali pola miliona pregleda, tako da nas je realnost veoma pozitivno demantovala. A "Obični heroji" prikazani su i na Maori TV Novog Zelanda, tako da smo i tamo bili prisutni. Priču o spasiocu Zoranu, mostarskom Jevreju spasiocu, prikazala je TV UN-a na šest ili sedam različitih jezika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije