Intervju

Ljilja Petrović-Zečić, direktorica NUB RS: Kultura je prvo što možemo prodati Evropi

Ljilja Petrović-Zečić, direktorica NUB RS: Kultura je prvo što možemo prodati Evropi
Ljilja Petrović-Zečić, direktorica NUB RS: Kultura je prvo što možemo prodati Evropi

Biblioteka je dostupna svima, bez obzira na vjeru, naciju, političku pripadnost, seksualna opredjeljenja, materijalno stanje, boju kože, itd.

U bibliotekarstvu se ruši stereotip mračnih prostora gdje rade neki strogi ljudi koji vam daju škrte informacije i gdje osjetite miris starih knjiga. Ne, biblioteke danas treba da budu svijetle i otvorene, kazala je Lilja Petrović-Zečić, direktorica Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske.U

"Prema našem kodeksu, koji je ustanovila IFLA (International Federation of Library Associations), biblioteka je dostupna svima, bez obzira na vjeru, naciju, političku pripadnost, seksualna opredjeljenja, materijalno stanje, boju kože, itd. Stoga, znate li u kojim se ustanovama danas ljudi pogođeni migrantskom krizom najviše zadržavaju - u bibliotekama", kazala je direktorica NUB RS. Institucija na čijem je čelu prije dva dana svečanom akademijom obilježila je osam decenija postojanja, a u čast jubileja širom Republike Srpske do kraja godine trajaće kampanja "Njegujmo srpski jezik". Povodom ovog važnog događaja o istorijatu biblioteke, kulturi, značaju knjige i čitanja, te ostalim važnim temama za "Nezavisne" je pričala Ljilja Petrović-Zečić.

NN: Po osnivanju 1936. ovdašnja biblioteka imala je oko 6.000 publikacija i jednog zaposlenog bibliotekara, danas ona broji 700.000 publikacija i ima 60 zaposlenih. Ipak, prije osam decenija ovdje su izgrađene ključne institucije kulture: Narodna biblioteka, Narodno pozorište, Banski dvor, dok Republika Srpska od osnivanja do danas bar u Banjaluci nije izgradila nijednu zgradu namijenjenu za kulturu. Koje je vrijeme, po Vama, bilo naklonjenije kulturi?

PETROVIĆ-ZEČIĆ: Kad je riječ o ulaganju u kulturu, onda ne možemo da zanemarimo dio poslije Drugog svjetskog rata. Za vrijeme socijalizma se mnogo vodilo računa o kulturi, izgrađeno je mnogo pozorišta i biblioteka. Banjaluka, ne znam iz kojih razloga, tada je bila malo skrajnuta. Tada takođe nije dobila nijednu zgradu namjenski pravljenu za koncertnu dvoranu, pozorište, biblioteku, što recimo nije slučaj sa Zenicom i Tuzlom, koje su dobile sjajna pozorišta. Današnja biblioteka se nalazi u zgradi koja je napravljena 1983, no ona nije prvenstveno rađena za biblioteku. Namjenskih zgrada za biblioteke i u najbolja vremena za kulturu bilo je malo. Zgrada Biblioteke "Filip Višnjić" je, recimo, jedna od njih.

NN: Dakle, što se tiče Banjaluke, najviše je ulagano u kulturu za vrijeme Vrbaske banovine u Kraljevini Jugoslaviji?

PETROVIĆ-ZEČIĆ: Da, kada je Banjaluka u pitanju za vrijeme bana Milosavljevića izgrađen je Sokolski dom i, kao što ste rekli, Dom kralja Petra Oslobodioca, gdje je bila i biblioteka i Banski dvor, itd. No, ponovo se nadamo nekom dobrom vremenu za kulturu.

NN: Daleko od dobrog bilo je za vrijeme Drugog svjetskog rata, kad je fond biblioteke gorio...

PETROVIĆ-ZEČIĆ: Kada se želi uništiti jedan narod, to nije ništa novo, onda se uništava kultura. Preko kulture se uništava nacionalni identitet jednog naroda. Kad uništite jednu biblioteku, onda ćete vi u jednom potezu uništiti sve ljudsko znanje što se sistematski prikupljalo i štitilo od različitih uticaja. Kultura, jezik, pismo, sve nestaje u trenutku. Tako je bilo i u Narodnoj biblioteci Srbije, tako je i ovdje u Banjaluci, gdje su sistematski uništene sve ćirilične knjige i časopisi. Mislim da tu nema pomoći. Ukoliko bi došlo do nekih pogroma opet bi se desilo slično i obično kada se želi izazvati neki sukob to se radi na kulturnom ili sportskom planu. S druge strane, mislim da je kultura prva koja spaja ljude i mislim da kultura jeste naš autentični proizvod i čini mi se da mi ništa toliko dobro ne možemo da prodamo Evropi kao što možemo kulturu. Na tome treba raditi.

NN: Raša Popov je rekao: "S obzirom na to da su nam spaljivali knjige, mi Srbi bi bar duplo više trebalo da čitamo od ostalih naroda". Da li tako radimo, odnosno kakva je svijest o knjizi kod našeg naroda?

PETROVIĆ-ZEČIĆ: Postoji jedan vrlo interesantan podatak. Za vrijeme građanskog rata u BiH, kada smo živjeli bez struje i grijanja, bilo je nevjerovatno mnogo korisnika biblioteke. Tamo neke 1993. bilo je oko 8.000 čitalaca. Ljudi su jednostavno tražili utjehu u knjizi, dolazili su i čitali nad svijećom. Međutim, poslije rata skoro potpuno nestaje interesovanje za čitanje. Ljudi se bave egzistencijalnim problemima, a i diže se medijska halabuka da će knjiga nestati na uštrb elektronske knjige i interneta. Ovo drugo nije bilo prisutno samo kod nas, nego u čitavom svijetu, a ispostavilo se pogrešnim. Na jednoj međunarodnoj konferenciji bibliotekara (IFLA) Japanci su imali predavanje i govorili koji je to medij najpostojaniji i šta će to biti trajno u budućnosti. Rekli su da je to papir.

NN: Bez obzira na to, digitalizacija je unaprijedila rad biblioteke.

PETROVIĆ-ZEČIĆ: Mi smo 2007. godine ušli u proces digitalizacije, da bismo 2011. definitivno digitalizaciju ustanovili po evropskim standardima. To je jako dobra stvar jer je u bibliotekama najgore kada vam neko kaže da dođete sutra. Ne sutra - sad i ovog trenutka mi treba informacija. Sutra mi možda više neće trebati. Uveli smo elektronsko pozajmljivanje knjiga, a to je otvorilo potpuno novi odnos prema korisniku. Ako trenutno nema knjige koju želite, vi je rezervišete i na mejl će vam biti dostavljena informacija kad ta knjiga bude vraćena. Radi se o tome da se vi uklapate prema korisniku, a ne obrnuto. Evo, i kampanja "Njegujmo srpski jezik" je način da skrenemo pažnju da postojimo i da imamo šta da ponudimo. Dakle, kod nas ne dolazite samo da pozajmite knjigu i da je čitate, nego tu ima niz sadržaja i informacija koje vi ne biste mogli da dobijete na nekom drugom mjestu.

NN: Koliko mislite da će kampanja "Njegujmo srpski jezik" djelovati na svijest građana, na iskrivljenu engleštinu kojom govorimo, natpise na radnjama, itd?

PETROVIĆ-ZEČIĆ: Kad je riječ o samoj kampanji, ona je potpuno drugačija od svega što smo do sada radili zato što time pokazujemo da je jezik vlasništvo svih nas, da ga potpuno ravnopravno možemo upotrebljavati i da on nije ekskluzivitet zatvorene grupe akademika. Kampanja ima populistički način predstavljanja jezika koji će ličnostima iz javnog i kulturnog života skrenuti pažnju prolaznika i taj prvi vizuelni kontakt će njega natjerati da pročita poruku i jezičku nedoumicu. Što se tiče ćiriličnih i latiničnih natpisa, mi tu jako griješimo. Prvo, mi moramo shvatiti da ovdje imamo neke svjetske marke koje su došle da prodaju svoju robu. Drugo, i ćirilica i latinica su naša pisma i to je zaista vrijednost. Iskrivljene engleštine, kako kažete, i te kako ima, jer nisu svi jezikoznalci i ne bavimo se svi jezikom, ali, eto, mi se nadamo da ćemo ovom akcijom skrenuti pažnju na pravilnu upotrebu srpskog jezika.

NN: Biblioteka je do sada nosila ime kralja Petra Prvog Oslobodioca i pisca Petra Kočića da bi današnji naziv dobila 1999. godine. Da li je to što je biblioteka dobila nacionalnu funkciju automatski moralo da znači da se ime Petra Kočića izbriše iz imena biblioteke?

PETROVIĆ-ZEČIĆ: Biblioteka je od 1952. nosila ime Petar Kočić, a 1980. pet godina poslije formiranja Univerziteta u Banjaluci je dobila univerzitetsku funkciju i naziv Narodna i univerzitetska biblioteka "Petar Kočić". Godine 1999, kao što ste rekli, dobija nacionalnu funkciju i naziv NUB RS, mada je meni žao što u tom trenutku nije dobila naziv Nacionalna i univerzitetska biblioteka "Petar Kočić". Mi se tim nismo odrekli Petra Kočića jer gradski odjel i dalje nosi njegovo ime. Zasad je ovo trajno ime, mada ponavljam - ja jesam i mi smo se zalagali, a to je teško zbog političkih ograničenja, da ova biblioteka dobije naziv Nacionalna i univerzitetska biblioteka "Petar Kočić". Nacionalna i univerzitetska biblioteka znači da je to biblioteka jedne nacije. Da ona, kao što to mi i radimo, prikuplja građu koja je nastala na prostoru Republike Srpske i sve ono što je nastalo van RS, a napisano je o RS. Prikupljanjem te građe čuvamo nacionalnu bibliografiju RS, stvaramo i formiramo naš nacionalni fond.

Trenutni problemi NUB RS

Ove godine nije bilo otkupa knjiga od izdavača, a to je potrebno ako hoćemo da ovdašnja izdanja izađu iz regionalnih okvira. Kako nam je rekla direktorica NUB RS, od 2008. godine u Ministarstvu prosvjete i kulture RS ne postoji budžet za nabavku novih knjiga, te fond popunjavaju razmjenom građe, što ne zadovoljava sve potrebe korisnika. Takođe, još ne postoje sredstva za formiranje konzorcijuma biblioteka i elektronske baze podataka koja je potrebna akademskoj zajednici.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije