Intervju

Marša Ivins, bivša astronautkinja NASA za "Nezavisne": U svemiru je sve tako tiho

Marša Ivins, bivša astronautkinja NASA za "Nezavisne": U svemiru je sve tako tiho
Foto: Vladimir Stojaković | Marša Ivins, bivša astronautkinja NASA za "Nezavisne": U svemiru je sve tako tiho

Putovanje u svemir će uvijek zavisiti od Vlade jer privatne kompanije gledaju samo profit, tvrdi Marša Ivins, astronautkinja NASA, koja je u organizaciji Stejt departmenta i Ambasade SAD boravila u BiH.

"Kompanije koje to mogu dobiju ugovor s Vladom i naprave ono što Vlada traži. Komercijalne kompanije to ne rade. One koriste tehnologiju staru 50 godina", kaže ona.

NN: Samo 500 i nešto ljudi u istoriji je letjelo u svemir. Kakav je osjećaj vidjeti planetu odozgo, da li Vas je to na neki način temeljno izmijenilo?

IVINS: Ne mislim da me je pogled na Zemlju iz svemira u toj mjeri promijenio. Zemlju odozgo možete vidjeti i iz putničkog aviona. Avion leti na visini od 12 kilometara, mi smo bili na visini od 400. Jeste nešto više, ali ne toliko. Mislim da bi moj odgovor bio nešto drugačiji da sam Zemlju vidjela kao malu plavkastu tačku u svemiru. Ono što me jeste promijenilo je to što sam dobila priliku da putujem svijetom kao neko ko je bio u svemiru i ljudima ispričam svoju priču koja je uvijek i svuda ista, bez obzira gdje idem. Svoju priču sam ispričala bukvalno u cijelom svijetu. Ono što je zanimljivo je da su reakcije ljudi uvijek iste na istim mjestima u mojoj priči. I to me ne naučilo nečem važnom: Ljudi su isti bez obzira na to gdje žive.

NN: Znači, odlazak u svemir Vam je pomogao da bolje upoznate Zemlju?

IVINS: Tačno. Upoznala sam ljude bolje.

NN: Međutim, ipak mi se čini da gledati Zemlju s 400 km visine mora biti upečatljivije iskustvo nego posjetiti Beograd, Njujork ili neki drugi grad?

IVINS: Jeste, odozgo možete vidjeti cijele gradove, oblake, i stalno iznova jer brzo kružite oko Zemlje. Sjećam se da sam jednom gledala na Bliski istok i pomislila: "Ljudi se vijekovima ubijaju zbog ovog komadića Zemlje". Dok sam malo razmišljala o tome, spejs-šatl je napravio puni krug oko Zemlje i stigao nad isto mjesto. Sve je tako tiho, ne čujete zvukove, nemate osjećaj brzine. Gledati to odozgo daje vam osjećaj perspektive na cijelu planetu, a ne kao neki komadić Zemlje ili neko specifično mjesto.

NN: Dobijete li osjećaj da nema granica, da su zemlje malene, gotovo beznačajne u odnosu na veličinu svemira?

IVINS: Pravi osjećaj naše malenkosti dobijete ne kad gledate na Zemlju, nego u dubinu svemira. Toliko zvijezda vidite da vam se čini kao neka izmaglica. I onda se pitate: "Kako to da smo toliko preokupirani beznačajnim stvarima u životu?"

NN: Možda su zbog toga Amerika i Rusija skoro uvijek lakše sarađivale u svemiru nego na Zemlji?

IVINS: Mnogo puta sam letjela s ruskim kolegama. Ruski i američki pilot prepirali su se oko granica jer su obojica bili mladi piloti borbenih aviona. A tamo je sve funkcionisalo bez ikakvih problema, jer ste van svih tih zemaljskih stvari. U svemiru nekako dobijete širu sliku.

NN: Šta Vas je onda najviše promijenilo, osim što ste dobili priliku putovati svijetom? Da li je to lansiranje šatla, nedostatak gravitacije...?

IVINS: Definitivno nedostatak gravitacije. Nikad se ne možete privići, barem ja nisam mogla u 14 dana, koliko sam provela u svemiru. Neko ko je gore godinu dana vjerovatno se navikne.

NN: Da li putovanje u svemir danas inspiriše mlade ljude da se bave naukom i sličnim stvarima? Ima li svemirski program tu edukativnu ulogu danas?

IVINS: Kada smo išli na Mjesec, mnogo mladih se upisivalo na programe za inženjere i tehničke nauke. Mislim da je to zato jer smo tada imali pravi svemirski program. Svaki dan je bilo nešto u novinama, na televiziji. U vrijeme spejs-šatla, ljudi su svemirski program uzimali zdravo za gotovo. Danas mnogo ljudi u SAD ne zna da imamo Međunarodnu svemirsku stanicu (MSS). Nisu zainteresovani. A ipak, 18.000 ljudi apliciralo je u svemirski program. Interes sada dolazi iz filmova, poput "Marsovca", "Zvjezdanih ratova" itd. Čini se da to sada više inspiriše ljude.

NN: Možda da lansirate Kejti Peri ili neku drugu estradnu zvijezdu u svemir?

IVINS: Ne! Ne, to nikako! Ljudi imaju prirodni interes za novo i nepoznato, a svemir je najbliži tome. A s obzirom na to da sad nemamo pravi svemirski program, filmovi su sljedeća najbolja stvar.

NN: Dosta privatnih kompanija, poput "SpaceX", želi u svemir. Šta mislite o tome da svemirski program preuzmu privatne kompanije?

IVINS: Ja sam u svemiru bila pet puta zahvaljujući opremi koju su proizvele privatne kompanije. Ali Vlada SAD je dala ugovore privatnim kompanijama. Vlada kaže: "Želimo na Mjesec" ili "Želimo na Mars, a vi nam napravite šta nam je potrebno". Kompanije koje to mogu dobiju ugovor s Vladom i naprave ono što Vlada traži. Komercijalne kompanije to ne rade. One koriste tehnologiju staru 50 godina. Ilon Mask nije uradio ništa novo što nije uradio "Boeing" kao privatna kompanija. Oni koriste novac NASA. "SpaceX" ima ugovor s NASA da dovozi opremu na MSS. Mi Masku plaćamo unaprijed da on plati potrebnu opremu. On nije plaćen na osnovu isporuke, od pedesetak letova napravio je desetak. Uobičajeno je da budete plaćeni nakon isporuke.

NN: Znači, Vi mislite da će uvijek Vlada imati presudnu ulogu?

IVINS: Komercijalne kompanije moraju iskazati zaradu. I zato postoji samo određena suma koju si mogu priuštiti da potroše na opremu i testiranje. One si ne mogu priuštiti da propadnu. Vlada, kad nema novca, uvijek ga može odštampati! Zato Vlada može ono što komercijalne kompanije ne mogu, poput, recimo, programa za Mars. Vlada daje novac privatnim kompanijama, a "SpaceX" g. Maska može svakako biti jedna od njih! Kada Vlada plati za bazu na Mjesecu ili Marsu, onda može da plati da se te baze održavaju. Znači, Vlada će uvijek biti taj prvi korak, ona će plaćati razvoj novih tehnologija, koje će komercijalne kompanije onda moći koristiti.

NN: Ali nije li uvijek Vlada ta koja pokrene neku novu tehnologiju, a onda komercijalne kompanije to dalje razvijaju i komercijalizuju?

IVINS: Komercijalne kompanije izbjegnu plaćanje razvoja, da.

NN: Da li bi onda isto trebalo da se desi i sa svemirom? Da privatne kompanije preuzmu tu tehnologiju i dalje je razvijaju?

IVINS: Tačno to. Ali "SpaceX" to ne radi. I usput rečeno, oni su izgradili kapacitete koji čak ne zadovoljavaju standarde za određene stvari. Ako želimo da idemo na MSS i šest mjeseci ostanemo, tamo "SpaceX" to ne može. "Sojuz" može. "SpaceX" nema zaštitu od svemirskih krhotina i to ne može uraditi. I zato Masku moramo platiti svaki put kada želimo da idemo gore. 

NN: Ja ipak mislim da će "SpaceX" biti izuzetna kompanija! Vrijeme će reći.

IVINS: "SpaceX" već jeste izuzetna kompanija. Ja samo kažem da u ovom trenutku ne mislim da nadu u svemirski program treba polagati tamo.*

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije