Uprkos sporadičnih problema došlo je do vidljive promjene paradigme u BiH, rekao je Martin Pamer, ambasador Austrije u BiH.
"Već ima nekih rezultata: mali privredni rast je počeo, otvaraju se nova radna mjesta, ali sve u svemu mora se dati umjerena ocjena. Da, ima još puno izazova, npr. velika stopa nezaposlenosti mladih i vladavina prava, ali je situacija na terenu uopšte bolja nego percepcija u i van BiH", rekao je on.
NN: Kako vidite posjetu premijera Vučića i Vlade Srbije Sarajevu?
PAMER: Vjerujem da je zajednička sjednica dvije vlade bila jako dobra stvar. Sastanak šalje važan signal Evropi i regionu. Važna je i simbolika jer daje stabilnost i demonstrira regionalnu saradnju i odgovoran pristup oba partnera. I potpisana četiri konkretna sporazuma iz različitih oblasti su od velikog značaja: pitanje nestalih, ekološke teme, most u Višegradu... Jasno je da BiH i Srbija imaju različitu unutrašnju strukturu, ali potpisani sporazumi su u okviru nadležnosti. I naravno, da ne zaboravimo da je premijer Vučić opet pokazao da poštuje teritorijalni integritet BiH.
NN: Vidite kako je BiH komplikovana zemlja... Rekli ste "dvije vlade", a mnogi će u RS skočiti i reći da Savjet ministara BiH nije vlada.
PAMER: BiH je međunarodno priznata država i ima kompleksnu federalnu strukturu, koja je određena Aneksom 4 Dejtonskog sporazuma. Ali u kontekstu međunarodnih odnosa unutrašnja struktura nije toliko važna zato što su se srele dvije vlade koje predstavljaju svoje zemlje kao međunarodne suverene subjekte. U tom smislu Vijeće ministara je upravo državna vlada vaše zemlje, iako ima manje kompetencija nego npr. ona u Francuskoj. Ni za koga razumnog tu nema nešto za razjašnjavanje. I, na koncu, svi organi i strukture države i njenih (pod)dijelova sve do načelnika opština, su pomoćni organi - pomoćni organi suverena, kojeg čine svi državljani zajedno.
NN: Ja sam ovo rekao samo kao primjer kako su ljudi ovdje osjetljivi na terminologiju koja se koristi.
PAMER: To je zato što još postoje različita viđenja o nastanku ove zemlje. Svi se pozivaju na Dejton, a u Dejtonu - koji se, naravno, može reformisati ako postoji spremnost i konsenzus - jasno je definisana struktura države.
NN: Ovo sam naveo samo kao ilustraciju s kakvim problemima se srećemo. Ja znam da je to formalno, ali mnogima je to važno.
PAMER: Ma to nije tako važno običnim ljudima, koji samo žele bolje živjeti u miru i stabilnosti. To je važno pojedincima koji imaju vlastite interese. Slično je sa zaključcima Narodne skupštine RS u kojima se nameće autoritet entiteta RS nad državnim institucijama. Nemam pravo da ja to procjenjujem, ali čini mi se da bi to bilo kao da pokrajinska skupština Štajerske određuje državnim poslanicima iz Štajerske šta smiju govoriti u austrijskom parlamentu u Beču.
NN: Ali jasno Vam je da političari ugađaju biračima koji, birajući ih, očigledno očekuju od njih da ponekad lupe šakom od sto.
PAMER: I u Austriji su birači na proteklim izborima birali različite partije na različitim nivoima i različite partije su dobile različit broj glasova na različitim nivoima - to je tako u federalnim državama. Normalno je da svaki nivo vlasti želi što više moći, ali slobodan mandat poslanika u svakom zakonodavnom tijelu i njegovo slobodno mišljenje moraju biti poštovani, iako se to, možda, neće uvijek svakome dopadati. Ali tako funkcioniše reprezentativna demokratija.
NN: Kako vidite Reformsku agendu? Da li je to ono što čekamo sve ove godine kao konačni pokretač prema evropskim integracijama?
PAMER: Mislim da - da, u potpunosti. Vjerujem da je šansa prihvaćena i da je, iako zbog sporadičnih problema stvari idu nešto malo sporije od očekivanog, došlo do vidljive promjene paradigme. Reformska agenda i njeni akcioni planovi su impresivni i vrlo ambiciozni. Korak po korak biće bolje! I već ima nekih rezultata: mali privredni rast je počeo, otvaraju se nova radna mjesta, ali, sve u svemu, mora se dati umjerena ocjena. Da, ima još puno izazova, npr. velika stopa nezaposlenosti mladih i vladavina prava, ali je situacija na terenu uopšte bolja nego percepcija u i van BiH. Moramo poboljšati imidž i poslovni ambijent ako želimo više investitora! Svakako želim čestitati onima koji rade za ovaj novi pristup zajedno sa Delegacijom EU i drugim partnerima. I ljudi koji rade u različitim vladama kažu da saradnja nikad ranije nije bila tako dobra. Većina političara to i dalje suštinski podržava, a svi koji su potpisali Agendu su odgovorni.
NN: Zato što im svima nedostaje novac.
PAMER: Jeste, ali to je u redu. U politici treba voditi računa i o opštim interesima građana, a novac je važan dio toga. Isto tako, sasvim je u redu da EU, međunarodne finansijske institucije i druge zemlje kažu da će dati novac kad vide reforme.
NN: Prije nekoliko dana gospodin Dodik je iznio zanimljivu tezu da stranci svojim nastupom ljude koji žive ovdje ne smatraju ravnopravnim partnerima. Čak je spomenuo i primjer Austrije i njenog ponašanja kroz istoriju prema BiH, od Kalaja pa nadalje...
PAMER: Današnja Republika Austrija nastala je 1918. i ponovo 1945. godine, i mislim da se prema BiH sve to vrijeme ponašala veoma pozitivno. Puno je pomogla humanitarno, primila je izbjeglice, investirala i otvarala radna mjesta. Austrija je i dalje najveći kumulativni investitor u BiH, tako da ne vidim ništa negativno u njenom ponašanju, ali mislim da nije konstruktivno kada šefovi jednog dijela države svoje partnere i predstavnike međunarodne zajednice zovu pogrdnim imenima. Šta se time može postići? Slažem se da je međunarodna zajednica imala ili još ima određenu protektorsku ulogu, ali to je Dejton, zar ne? Izjave gospodina Dodika ne bih komentarisao. Činjenica je da je put približavanja EU zajednički interes svih u BiH i nema smisla, niti je produktivno, ugrožavati taj put polemikama na personalnoj osnovi. Upoznao sam se sa jednim jako važnim i uspješnim austrijskim projektom obrazovanja odraslih u Banjaluci za koji su Austrija, austrijski "Karitas" i druge institucije dali više od milion evra. Taj projekat donekle podržava i Vlada RS. Uopšte, grad Banjaluka mi se prilikom svake posjete sve više sviđa, imamo odličnu saradnju sa važnim institucijama u nekoliko oblasti i austrijski investitori kažu da su dobrodošli.
NN: Da li referendum u RS vidite kao pravo građana da izraze svoje mišljenje o državnim institucijama i onima koje su nametnute?
PAMER: Po mišljenju međunarodnih stručnjaka i po mom mišljenju, taj referendum nije u skladu s Ustavom BiH. Lijepo uzmete Ustav, pročitate šta tamo piše i lako vidite da je to tako. Naravno da je lako ako imate većinu u entitetskom parlamentu uraditi nešto tako, ali isto kao u Austriji imate Ustavni sud, koji kaže šta je u skladu s Ustavom. S druge strane, lako možete vidjeti posljedice referenduma - on bi izazvao nestabilnost, a to nije ni u čijem interesu, posebno ne služi građanima. Osim toga, postoji strukturalni dijalog o pravosuđu, u okviru kojeg se razjašnjavaju te stvari. Prema tome, mislim da je ovaj referendum potpuno nepotreban. Na sreću, to formalno-pravno nema uticaja na bh. zahtjev za pristupanje EU, koji bi trebalo da uskoro uslijedi.
Oni koji su krivi za haos najmanje pomažu izbjeglicama
NN: Možemo li kritikovati EU zbog načina na koji se odnosi prema izbjeglicama sa Bliskog istoka dižući ograde...?
PAMER: Jeste, izbjeglička kriza je veliki izazov za EU. Ali kao prvo, konvencije o ljudskim pravima i pravo na azil nisu predvidjele problem ovoliko ogromnih razmjera i ovakvog oblika. Drugo, treba razlikovati ljude koji bježe od rata, ljude koji žele bolje ekonomske uslove i one koji trebaju zaštitu. Ako tražite zaštitu, onda možete ostati bilo gdje gdje vas ne proganjaju. Cijeli fenomen ima takođe, djelimično, karakter ekonomske migracije. S druge strane, EU je precijenila mogućnost da upravlja krizom, nisu sve države odgovorile jednakom spremnošću da snose teret. Nije nimalo nevažno i ko je prouzrokovao cijeli haos u Siriji i Bliskom istoku, a ne žele primiti izbjeglice, a da i ne govorimo o zemljama koje su podržavale Islamsku državu. Ako sam dobro informisan, EU se nosi sa 95 odsto zahtjeva za azil, USA samo sa pet odsto. I to da samo nekoliko država EU treba da ponese ovaj teret, dakle Njemačka, Švedska i Austrija - to nije samo nefer, nego može da bude i prijetnja njihovim sistemima. Vjerujem da ne možemo željeti da jednog dana ove zemlje ne budu u mogućnosti da pomažu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.