Povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv fašizma, u Banjaluci na "Akvani" će se 8. maja održati koncertni spektakl pod nazivom "Živjeti slobodno". Na ovom događaju će nastupiti i zagrebački sastav "Elemental".
U razgovoru za "Nezavisne" Mirela Priselac Remi, pjevačica ovog benda, govori o nastupu u Banjaluci, planovima benda u budućnosti, značaju obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv fašizma, kao i pokušajima manipulacije sa prošlošću.
NN: Nastupićete u Banjaluci povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv fašizma. Možete li nam reći šta spremate za Banjalučane?
REMI: Najviše ćemo svirati pjesme s novog albuma "Tijelo", kojeg smo objavili prije mjesec i pol. No, naravno, ne može koncert proći bez podsjetnika na neke od najuspješnijih pjesama koje smo do sada snimili, tako da će tu biti i "Romantika", "Iz dana u dan", "Vertigo", "U mojoj glavi". Napravit ćemo neki presjek najboljeg što imamo u rukavu, plus ove nove pjesme koje rado sviramo jer su nam svježe i zanimljive!
NN: Koliko je obilježavanje ovog datuma značajno za slobodu?
REMI: Bitno je biti svjestan svoje prošlosti, ali u onom pravednom i pravičnom obliku. Danas smo svjedoci pokušaja manipulacije s prošlošću, bilo da se radi o sukobima početkom devedesetih ili da se radi o pokušaju revizije Drugog svjetskog rata. Iskreno, začuđuje me elan s kojim se političke strukture hvataju prošlosti, umjesto da budu okrenute prema budućnosti. Njih kao da budućnost ne zanima. A iskreno, mene prošlost ne zanima, ali smatram da je nepravedno izvrtati činjenice, a upravo se to trenutno u Hrvatskoj događa. Mislim da moramo biti svjesni značaja antifašizma na prostoru Balkana i njegove važnosti. Ipak, bilo bi mi mnogo draže da se prošlosti tek prisjećamo i da razgovaramo o budućnosti, ali očito to na ovim izmučenim prostorima neće biti tako lako.
NN: Godinama pjevate o sistemu i nezavisnosti. Da li će i neka nova izdanja ići u tom pravcu?
REMI: Na novom albumu imamo nekoliko pjesama koje se bave našom vizijom glazbenog aktivizma, u smislu da su pjesme društveno ili politički angažirane. Ja bih najradije da više nikada ne osjetim poriv napisati ijednu takvu pjesmu, ali teško mi je sjediti na rukama i ne komentirati ono što se oko mene događa, pogotovo kad politika u tolikoj mjeri kontrolira naš svakodnevni život. Ove naše siromašne nacije Balkana politiku gutaju i jedu svakodnevno, a to nas onda guši i svadi. Građanska svijest je na vrlo niskim granama, ali kako uopće razmišljati o životu kad smo egzistencijalno ugroženi? Mi nemamo priliku živjeti kao normalan svijet jer su nas tajkuni, uhljebi i foteljaši opljačkali. Mafija nije ovdje Cosa nostra, mafija sjedi u parlamentima i donosi zakone. I kako da onda živiš život dostojan čovjeka kad svakodnevno razmišljaš odakle dolazi idući dinar?
NN: Kada biste morali postaviti muzičku granicu, šta bi Vam bilo važnije: socijalna kritika ili umjetnička vrijednost?
REMI: Socijalna kritika je uvijek samo dodana vrijednost u pjesmi, nikako njezino težište. Osobno pišem više emotivnih, subjektivnih pjesama nego politički angažiranih, tako da mi je važniji općeniti dojam koji pjesma na mene ostavi. Naravno, u svakoj pjesmi mi je bitna poruka, ali ona ne mora nužno biti aktivistička. Uvijek težim napisati nešto iz novog kuta, iznenaditi. Ne volim pjesme koje po stoti put progovaraju o istoj temi iz iste perspektive. To je repetitivna umjetnost koja za mene nema preveliku vrijednost, ni umjetničku ni angažiranu. Jednostavno je dosadna.
NN: Mislite li da je lakše stvarati pjesme u ovom vremenu kada smo okruženi raznim društvenim i socijalnim problemima?
REMI: Pa ne bih rekla da je lakše, ali možda ima više inspiracije.
NN: Stalna dešavanja nameću razloge za pobunu. Šta mislite zašto to ne izlazi iz okvira društvenih mreža, šta presuđuje da narod ostane pomirljiv i zašto bunt ne izlazi na ulice?
REMI: Kad nam voda dođe do grla, možda se i probudimo. Ne bih rekla da ne izlazimo na ulice, ali to ne činimo u broju u kojem bismo mogli. Ni meni nije jasna letargija koja se poprilično osjeća u posljednjih 15-20 godina, ne mogu shvatiti Facebook aktivizam (lajkanje umjesto izlaska na ulicu), ali vjerojatno tako mora biti. Kad više nećemo imati što izgubiti, pobunit ćemo se. Samo očaj nas može natjerati da dovoljno reagiramo i zbacimo vlast koja nas eksploatira.
NN: Da se vratimo na bend... Kako je od "Elementala" koji repuje nastao bend koji svira?
REMI: Još 2001. je Shot potegao inicijativu da krenemo svirati s bendom, točno se sjećam i gdje, na plaži u Opatiji. Razgovarali smo kako bi bilo dobro da imamo prateći bend koji bi zvučao poput benda "The Roots", ali nismo bili sigurni hoćemo li moći naći svirače koji će imati taj istančan osjećaj za groove. Srećom, upoznali smo neke instrumentaliste koji su imali taj zvuk kojem smo težili i s vremenom s njima oformili taj prateći bend. Oni su presvirali instrumentale koji su mahom bili semplirani, a nakon nekoliko godina, točnije 2003, odlučili smo s njima napraviti album "Male stvari". Od onda u biti nismo mijenjali taj bendovski pristup, jednostavno predobro nam je to zvučalo da bismo se vraćali u neke stare klasične hip-hop vode. Od tada do danas promijenilo se mnogo ljudi u bendu, ali od 2008. je postava instrumentalista ista.
NN: Tvrde ritam sekcije na koje je naslonjen rep su prepoznatljive za Vaš bend. Šta članovi slušaju, a šta bi moglo da utiče na nove pjesme?
REMI: Članovi benda zapravo slušaju sve i svašta i zato je naš zvuk toliko eklektičan. Mislim da se zapravo ta naša raznolikost dobro reflektira u zvuku "Elementala", pa nam na probama nikad nije dosadno. Jedni druge izazivamo da smislimo nešto novo u zvuku, nešto što će nas sve iznenaditi. I upravo tako stvaramo svoj specifični, "elemental zvuk".
NN: Dobili ste nagradu "Porin" za pjesmu "Goli i bosi". Koliko Vam znači ovo priznanje?
REMI: Nagradu je uvijek lijepo primiti, pogotovo kad se radi o glasačkom tijelu ljudi koji su dio glazbene industrije. No, to ne znači da smo spremni spavati na lovorikama. Već idući dan počeli smo međusobno razgovarati gdje ćemo dalje svirati, koji će biti novi singl. Tu večer kad smo dobili nagradu osjećali smo se pobjedonosno, ali to je samo ta jedna večer, tih pet minuta slave. Nakon toga se vratiš u realnost, dalje nastaviš naporno i predano raditi. Nagrade su lijep doživljaj, ali kratkotrajan.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.