Miro Lazović jedan je od svjedoka i dio pregovaračkog tima koji je sa Alijom Izetbegovićem bio u Dejtonu na potpisivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma.
U intervjuu za "Nezavisne" kaže da je 1995. godine za BiH bilo najvažnije zaustaviti rat.
NN: Da li je Dejton ispunio očekivanja?
LAZOVIĆ: Bilo je najvažnije zaustaviti rat i Dejtonski mirovni sporazum je to uspio i s tog aspekta ispunjena su očekivanja bh. delegacije, jer je to bio prioritet. Željeli smo zaustaviti dalju devastaciju države BiH i stradanje građana, naroda BiH. Dakle, taj cilj je ostvaren, a drugi ciljevi su polovično ostvareni, jer je BiH kao država iz Dejtona isporučena kao nedovršena građevina, čija konstrukcija svih ovih 20 godina podrhtava pod teretom loših ustavnih rješenja. Nažalost, politički građevinari koji su trebali učvrstiti te temelje nisu uspjeli ovih 20 godina napraviti integraciju bosanskohercegovačkog društva i države na način kao što je to osnovni duh Dejtonskog mirovnog sporazuma, a to je stvaranje jedne stabilne, funkcionalne i demokratske države BiH. Tako da bih mogao reći da je Dejtonski mirovni sporazum donio mir, ali je i donio određene političke sukobe i nesporazume koji BiH još drže u neizvjesnosti.
NN: Kako sa vremenske distance od 20 godina gledate na Dejton. Bili ste tamo, znate šta se dešavalo, a i svih ovih 20 godina ste u politici i pratite dešavanja?
LAZOVIĆ: Osnovna slabost Dejtonskog mirovnog sporazuma, po mom mišljenju, ogleda se u tome što je 1995. godine američka administracija kreatore rata predvidjela za graditelje mira. To je prosto bilo nemoguće, a s druge strane Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, to je Ustav BiH, je ambivalentan. Dakle, on daje dovoljno prostora onim političkim snagama koje bi željele integraciju bh. društva i države, ali i dovoljno prostora onim političkim snagama koje bi željele realizirati ratne ciljeve, a to je destabilizacija BiH, uključenje pojedinih entiteta, prije svega Republike Srpske, kao neke zasebne cjeline i mislim da je sve ovo vrijeme, posebno u proteklih deset godina, proteklo u nekoj bespotrebnoj političkoj borbi, nadmetanju između Republike Srpske i države Bosne i Hercegovine, jer Milorad Dodik vodi politiku kao igru u kojoj nema dobitka za Republiku Srpsku ukoliko Bosna i Hercegovina kao država ne izgubi. Mislim da je to porazna politička igra i za Republiku Srpsku i za srpski narod i za BiH, jer smo svi gubitnici. Očekujem da se država BiH na bazi Dejtonskog mirovnog sporazuma aktivira kao stabilna država koja će imati efikasne institucije, i ekonomske, i kulturne, i socijalne, koje će voditi boljitku svih građana BiH, pa time i svih naroda u Bosni i Hercegovini.
NN: Da li je, po Vašem mišljenju, vrijeme za izmjene Dejtona?
LAZOVIĆ: Vrijeme je za promjene. Godine 1995, kada smo unutar bh. delegacije rekli Ričardu Holbruku da se sa ovakvim Ustavom ne može izgraditi jedna stabilna, funkcionalna demokratska država, on je rekao: "Moraćete sa ovakvim Ustavom živjeti najmanje 15 godina, a poslije će doći vrijeme za njegovu promjenu." Evo, 20 godina je proteklo, Holbruk je, nažalost, umro. Taj Ustav je i dalje važeći i taj Ustav je prepreka konsolidaciji političkih i socijalnih odnosa u BiH, ali je isto i prepreka da BiH bržim putem ulazi u evropske integracije, jer ovaj ustav vrvi od diskriminacionih odredbi. Svaki Bosanac i Hercegovac je diskriminantan samo na različitim teritorijama u BiH i to je nešto što će se morati kao prioritet eliminisati iz sadašnjeg Ustava, jer sa ovim Ustavom BiH ne može ući u evropske integracije, ne može se ući u NATO pakt, ne može biti stabilan faktor sutra u Evropskoj uniji i moraće se prihvatiti evropski principi i standardi ukoliko se misli BiH približavati EU. Zbog toga očekujem da će morati doći do izmjena Ustava ili do potpuno novog ustava, koji bi bio najbolja opcija. Da li uz animaciju domaćih snaga ili međunarodnog faktora, svejedno je, ali će se morati napraviti politički iskorak prema novom ustavu BiH koji će eliminisati sve devijacije koje su uočene u ovih 20 godina.
NN: Neki već duže vrijeme zagovaraju Dejton 2, jedni su za, jedni protiv. Vaše mišljenje, da li nam je potreban Dejton 2 ili možemo na drugačiji način rješavati probleme?
LAZOVIĆ: Jedna konferencija tipa Dejtona 1995. godine svakako nije potrebna, jer je tada bio rat i bilo je potrebno zaustaviti ratne operacije, ali svakako jedna konferecija na kojoj bi se u potpunosti odgovorno sagledale sve slabosti i prednosti Dejtonskog mirovnog sporazuma i otklonile te slabosti iz sadašnjeg Ustava je potrebna. Ponavljam, to se neće moći uraditi bez prisustva međunarodne zajednice i očekujem prije svega učešće američke administracije koja je i kreator Vašingtonskog sporazuma iz 1994. godine, a i kreator Dejtonskog sporazuma i oni su na neki način i najodgovorniji za jednu demonstraciju svih slabosti koje je Dejtonski mirovni sporazum, odnosno Ustav BiH, pokazao u ovom proteklom periodu. Dakle, inicijativa za izmjene Ustava mora doći i iznutra, unutar BiH, ali isto tako uz prisustvo i jači pritisak međunarodne zajednice, prije svega američke administracije.
NN: Da li je, po Vašem mišljenju, izgledno da u skorije vrijeme dođe do jedne takve konferencije?
LAZOVIĆ: Podsjećam da odluka Suda u Strazburu o implementaciji odluke "Sejdić i Finci" već pet godina čeka na implementaciju. Dakle, BiH ne može ni pomisliti da će ući u predvorje EU, a kamoli da postane ravnopravan član sa ovakvim ustavom. Imamo optimistične najave od strane Dragana Čovića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, da će iduće godine BiH podnijeti aplikaciju za punopravno članstvo, a to se neće moći uraditi ukoliko se ne promijene određene ustavne norme koje sprečavaju BiH da postane ravnopravan član EU. Prioritet i neminovnost je brza izmjena Ustava BiH.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.