Prva sindikalka RS Ranka Mišić ocijenila je da je Zakon o radu na djelu pokazao sve ono na šta su upozoravali iz organizacije na čijem je čelu.
"ZOR-om su dobili jedino vlasnici sumnjivog kapitala, koji sad imaju situaciju u kojoj su oni gospodari života i smrti", kazala je, između ostalog, Mišićeva povodom prve godišnjice od donošenja Zakona o radu u RS.
NN: Evo, godina dana je prošla od stupanja novog Zakona o radu na snagu. Kako ocjenjujete danas ovaj značajni akt?
Mišić: Ako uzimamo ZOR kao ključni zakon kada su u pitanju radnička prava u oblasti rada i kapitala, onda je činjenica da je novi zakon pokazao sve ono što smo mi govorili. Dakle, smanjena su radnička prava, kolektivno pregovaranje i bipartitno i tripartitno je potpuno eliminisano, što potvrđuje činjenica da poslije ovoliko vremena još nemamo opšti kolektivni ugovor. Kada je u pitanju smanjenje radničkih prava, sjetimo se uredbe Vlade RS o uvećanju zarada kojom je smanjeno od toplog obroka, prekovremenog rada ili rada u državne praznike. Vrlo je ružno da su tom odredbom skratili i definiciju porodice radnika. Na kraju, godinu smo završili smanjenjem minulog rada, iako je to protivno zakonu, ali to Vladi nije smetalo. Sjetimo se i pitanja disciplinskog postupka, gdje po novom zakonu imamo 20 načina da radnik dobije otkaz. Dobijena je jedna potpuna nesigurnost, obespravljenost radnika, što je i bio cilj donošenja Zakona o radu.
NN: Ko je onda na kraju dobio izmjenama Zakona o radu. Radnik, poslodavac ili država?
Mišić: Ako nije dobio radnik, nije dobila ni država. Smanjenjem plata i prava radnika smanjujete zaradu radnika, time doprinose državi i kupovnu moć čovjeka, a time i indirektne poreze, tako da država nije dobila. Dobili su jedino vlasnici sumnjivog kapitala, koji sad imaju situaciju u kojoj su oni gospodari života i smrti, a opet je to sve u skladu sa zakonom. A, oni dobri poslodavci - oni su nastavili da rade kako su radili i ranije.
NN: Vlada sprovodi određene mjere štednje, a u isto vrijeme imamo i poskupljenja i to namirnica koje možemo podvesti pod osnovne životne. Pa čemu onda da se nada radnik u 2017. godini?
Mišić: Ono što je osnov reformi u RS je Reformska agenda. Ona koja je nastala na paljevini u Tuzli. Isto tako znamo da iza Reformske agende stoje ministri spoljnih poslova Velike Britanije i Njemačke. Apsurdno je da vi imate nekoga spolja ko zna šta vi treba da radite da bi u vašoj kući bilo dobro. Sve te reforme su u isto vrijeme isključivo vezane za diktat MMF-a i Svjetske banke, a svi znamo da tamo gdje oni diktiraju promjene, tamo nema čovjeka, nema socijalne osjetljivosti. Imaćete manje, radićete više i bićete obespravljeni, jad, tuga i čemer.
NN: Kako će se Sindikat u narednom periodu boriti za radnička prava?
Mišić: Praksa je pokazala da protesti ne daju uvijek očekivane rezultate, tako da u 2017. kada je u pitanju rad Sindikata u fokusu će biti vraćanje tradicionalnim oblicima sindikalne borbe, a to su štrajkovi. Gledajte, cilj štrajka je da onome ko ne poštuje vaša prava direktno štrajkom nanesete štetu, a očigledno je da bez toga nema pomaka, tako da su štrajkovi nešto na čemu će se intenzivno raditi u 2017. godini.
NN: Prosječna plata za novembar je bila 860 KM, a potrošačka korpa 1.860 KM. Kako onda taj naš radnik preživi mjesec?
Mišić: Situacija je još i gora, pošto prosječna plata nije odraz stvarnog stanja, jer se računa za ljude koji su dobili platu, a koliko ljudi imamo da su radili, a nisu dobili svoju platu. Svi oni se moraju tako i knjižiti. E tada bismo imali relanu prosječnu platu. Naši radnici žive na ivici siromaštva, jer ako imate jednog zaposlenog u četvoročlanoj pordici gdje je dvoje đaka, onda znate da je taj čovjek više gladan nego sit. Živi se toliko bijedno i zašto nekoga onda čudi što je tolikom broju mladih prioritet da napuste zemlju poslije završetka školovanja, da se toliko mladih odlučuje da ne zasnuje porodicu.
NN: Kako ste zadovoljni saradnjom sa gospodinom Škrebićem?
Mišić: Važno je da javnost razumije da je tu u pitanju iskonski sukob. Između svijeta rada i kapitala nema ljubavi, naša priča je priča o parama. Ko će uzeti od koga, sindikat od poslodavca da bi radnik bolje živio ili će predstavnik kapitala nastojati da pobagateliše radnika. Mi se veoma dobro složimo kada treba da idemo prema Vladi RS, kada oni čine greške, mi se tu nađemo. Važno je reći i da smo godinu završili u nekoj dogovorenoj harmoniji. Povećali smo najnižu platu i to je jedini rezultat koji smo postigli u 2016. I nama i poslodavcima poprilično smeta Vlada, jer se ponaša kao vrlo nevina strana; oni kažu to nešto se vi dogovorite, a oni su jednak partner kao i mi. Ne treba zaboraviti da je polovina zaposlenih u RS pod patronatom baš Vlade. Ali oni peru ruke računajući da se mi nećemo dogovoriti, jer onda oni donose odluke kako hoće. Tako da mislim da će godina koja dolazi približiti Sindikat i poslodavce, da više idemo prema Vladi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.