Nataša Tešanović, direktor Alternativne televizije (ATV), kaže da su pojedini javni mediji više usmjereni na oglašavanje kao izvor prihoda, zbog čega pribjegavaju dampingu cijena.
"To, uz djelovanje pojednih komercijalnih medija u sličnom maniru, vodi potpunoj eroziji domaćeg marketinško-medijskog tržišta", kaže Tešanovićeva.
Ona naglašava da u BiH ima mnogo medija, ali da je mali broj njih kvalitetan, baš kao i roba u prodavnicima.
NN: Ovih dana ATV slavi 16. rođendan. Možete li napraviti paralelu početka ATV-a i ATV-a danas?
TEŠANOVIĆ: Startovali smo prije nešto više od 16 godina, iz dvije kancelarije i sa desetak zaposlenih, lokalnim predajnikom, kao donatorski TV projekat, samim tim ne baš prihvaćen u sopstvenoj sredini. Danas smo respektabilna komercijalna telelevizija, sa više od 100 zaposlenih, sopstvenim TV domom, mrežom predajnika širom Republike Srpske i BiH, gledaocima koji nam vjeruju i poslovnim partnerima koji se godinama oglašavaju kod nas, što govori o našoj pouzdanosti, istrajnosti i posvećenosti.
NN: Gdje vidite ATV u budućnosti?
TEŠANOVIĆ: Na to je pitanje teško odgovoriti. Voljela bih da ostanemo još dugo ono što smo bili sve ove godine: snažna i dosljedna informativna kuća koja pruža brzu i tačnu informaciju, nepristrasna i otvorena za sve, rasadnik dobrih novinara, pionir u vizuelnim i tehničkim rješenjima. Ali jedino što je predvidljivo u današnjoj realnosti je njena nepredvidljivost i surovost. U vremenu u kome se uspješnim medijskim menadžerima smatraju oni koji duguju državi i dobavljačima milionske iznose, sami sebi djelujemo kao donkihotovski poduhvat. Sa druge strane, konkurencija je ogromna, internet je u porastu i opstaćete jedino ako ste u stanju da proizvodite sadržaj koji drugi nemaju. Ozbiljno promišljamo naše dalje korake i mnoge su opcije u igri.
NN: Kako gledate na trenutnu situaciju u medijima i kakav je kvalitet medijske scene u BiH?
TEŠANOVIĆ: Danas u BiH imamo mnogo medija, ali mali broj njih je kvalitetan. Baš kao i roba u prodavnicama: poplava svega, ali sumnjivog kvaliteta i porijekla. Prosto da poželiš da imaš manju mogućnost izbora, jer ovo što imamo proizvodi ogromnu konfuziju. Ako hoćeš da budeš valjano informisan o nečemu, moraš da gledaš nekoliko televizija i prelistaš nekoliko novina dnevno, jer je prosto nevjerovatno koliko se o istoj stvari različito izvještava. To je dokaz da je novinarska profesija ozbiljno ugrožena, da vlada politički spin u kome mediji, nažalost, dobrovoljno, pa čak i vrlo rado učestvuju, sve zarad opstanka na tržištu. O poplavi jeftinih kopija velikih reality formata koje promovišu neukus, niske porive i konzumerizam da ne govorim. Narod je zbunjen, ali gleda. Iz očaja, nemoći, potrebe za samozaboravom, ali gleda.
NN: Kakva je situacija u medijima u BiH u odnosu na zemlje iz regiona i koliko je medijsko tržište bolje ili lošije organizovano?
TEŠANOVIĆ: Svugdje su mediji podijeljeni: na javne i privatne, provladine i opozicione, manje ili više komercijalizovane. Ali u BiH, podjele su još dublje i slojevitije, počev od onih po nacionalnim i entitetskim šavovima do podjela na one koji podržavaju jednu ili drugu frakciju unutar jedne političke partije. Uz sve to, ovo je mala bara puna krokodila, uključujući i one iz najbližeg okruženja, tako da se ovdje vodi bespoštedna medijska utakmica u kojoj je sve dozvoljeno, a publika je gladna krvi. Ko opstane, ćutaće.
NN: Koliko su javni servisi favorizovani u odnosu na komercijalne televizije i kako se boriti protiv toga?
TEŠANOVIĆ: BiH je, prije svega, mala zemlja za ovoliko javnih televizija. Pri tome imate javni servis koji duguje ogromne pare državi, s izuzetkom Radio-televizija RS, a ne boji se za svoje postojanje, jednako kao što imate komercijalne medije koji su u sprezi sa politikom i kojima se takođe gleda kroz prste... Problem je i to što je naplata TV pretplate u Federaciji loša, čak ne postoji ni dobra volja zakonodavca da se obezbjedi bolja naplativost, pa su tamošnji javni mediji još više usmjereni na oglašavanje kao izvor prihoda, gdje se pribjegava i dampingu cijena. To, uz djelovanje pojedinih komercijalnih medija u sličnom maniru, vodi potpunoj eroziji domaćeg marketinško-medijskog tržišta. Uz sve to, pokušaji politike da kontroliše javni servis su agresivni i nerijetko vrlo uspješni. Nažalost, ne vidim da će se to riješiti u skorije vrijeme.