Integracija Oružanih snaga BiH je jedno od najvećih dostignuća u BiH, kaže Ole Fauske, zamjenik komandanta NATO štaba u Sarajevu.
"Na ljeto 2000, kada sam napustio BiH, ovdje su postojale dvije vojske i dva ministarstva odbrane. Sada, to je jedna vojska i jedno ministarstvo", naveo je, istakavši da se BiH od uvoznika pretvorila u izvoznika bezbjednosti.
NN: Zamjenik komandanta NATO štaba u Sarajevu nije Vaša prva služba ovdje. Kakvo je Vaše iskustvo u BiH? Postoji li ikakav napredak?
FAUSKE: Napredak definitivno postoji. Bio sam ovdje godinu dana 1999. Mnogo toga se promijenilo nabolje. Svi vojnici nose iste uniforme, sarađuju u istim jedinicama. OS se prilagođavaju NATO standardima i BiH sada daje podršku miru u drugim zemljama. Njeni oficiri su veoma uspješno učestvovali u posmatračkim misijama UN-a, a policajci su veoma priznati učesnici u različitim misijama UN-a u Africi. BiH je 2000. bila uvoznik bezbjednosti. Sada, BiH kroz mirovne misije izvozi bezbjednost u druge zemlje u kojima postoji potreba. Ja mislim da je to fantastično dostignuće.
NN: Integracija Oružanih snaga obavljena je uz saglasnost svih i u RS i u FBiH. Mislim da je jedinstven primjer u svijetu da se tako nešto desi nakon tako brutalnog rata. Zašto se o tome onda ne govori više?
FAUSKE: Ja o tome stalno govorim! Nisam medijski analitičar pa ne mogu reći zašto to medijima nije toliko zanimljiva priča. To je zaista veliko dostignuće. Ponosan sam da mogu biti učesnik tog procesa i velika je nagrada za mene svakodnevna saradnja s ljudima koji su dio toga.
NN: Kad se radi o temi NATO-a, znate da postoje različita mišenja i da je srpski narod većinom protiv članstva BiH, dok je u FBiH podrška značajna. Kakvo je Vaše iskustvo u razgovoru s ljudima?
FAUSKE: Naravno, svjestan sam razlitih mišljenja o NATO-u. Ja sam kroz svoj angažman ovdje imao priliku da se sretnem s mnogo ljudi - i zvaničnika i svih drugih građana u cijeloj zemlji. Uvijek sam primljen dobro, uvijek smo imali dobre razgovore s ljudima. Nekad su oni emotivni, ali ja to razumijem i imam veliko poštovanje prema emocijama tih ljudi. Ono što ja pokušavam je da razgovaram o činjenicama. Nekad jeste malo teže razgovarati samo o činjenicama, i to je normalno jer mi smo svi ljudska bića. Ponekad je nemoguće razgovarati o činjenicama bez uključivanja emocija. Čitao sam u medijima različite izvještaje koji govore o tome da je toliko i toliko Srba protiv NATO-a ili toliko i toliko drugih za itd. Ali kad ja razgovaram s ljudima, osjećam da ljudi imaju potrebu da o tome razgovaraju. U takvim situacijama pokušavam prezentovati platformu s objektivnim činjenicama i razgovarati u čemu članstvo može koristiti BiH. I to je način na koji treba razgovarati. Mi smo ovdje zato što postoji odluka Predsjedništva BiH po kojoj BiH želi u članstvo u evroatlantskim integracijama. I ja se u tom okviru krećem. Moj posao je da pomognem BiH na njenom putu. Ali u konačnoj liniji, da li će BiH postati članica ili ne - to je odluka političara u ovoj zemlji.
NN: Trenutno sa civilnim i vojnim predstavnicima u BiH sprovodite projekt o tome kako naći načine da se uvežu institucije u vanrednim situacijama. Kako ste došli na ideju da se posvetite takvom projektu?
FAUSKE: Sasvim slučajno. Bilo je govora o izazovima s kojima se suočavaju vojni i policijski sektor u BiH kad su u pitanju vanredne situacije. Shvatio sam da mi u Norveškoj imamo dosta iskustva, i to bolnih iskustava šta se dešava kada nema adekvatne saradnje u vanrednim situacijama i prilikom nepogoda. Razgovarao sam s mojim (norveškim) ambasadorom i oni su podržali naš projekat.
NN: Ako sam shvatio, radi se o tome da se vojni, policijski i civilni resursi iskoriste u kriznim situacijama, poput elementarnih nepogoda?
FAUSKE: Da. Važno je da s tom upoznamo ljude u okviru institucija i da s njima podijelim iskustva koja sam ja stekao u svojoj zemlji. Želim da ukažem na to koliko je važno da oni komuniciraju međusobno, dijele informacije i budu svjesni svih mogućih situacija koje se mogu desiti i da za njih budu spremni.
NN: I kako ljudi reaguju? Čini mi se da su ove teme inače "dosadne" sve dok ne dođe do krizne situacije koja nas sve "iznenadi".
FAUSKE: Primljeni smo veoma otvoreno. Primijetili smo da postoji želja da se ova prilika iskoristi. Projekat traje samo mjesec i po i posjetili smo stotinak različitih sredina. Već sad znamo da postoji spremnost da se reaguje brzo i na pravi način u okviru zakona, u slučaju neke potrebe. U nekim sredinama ranije uopšte nije bilo saradnje, možda zbog činjenice da tamo nije bilo kasarni.
NN: Možete li nam navesti neki norveški primjer kako to funkcioniše?
FAUSKE: Navešću vam primjer iz vlastitog iskustva. Komandovao sam jednim bataljonom u gradiću na sjeveru Norveške. Bila je zima i došlo je do strašne oluje u kojoj je nestalo dvoje male djece. Dobar prijatelj, policajac, me je nazvao i zamolio pomoć vojske da pomogne u potrazi. Odmah sam kontaktirao svoju komandu i u roku od pola sata imali smo vojnike na terenu koje smo priključili lokalnim policijskim snagama. Djecu smo našli u roku od 15 minuta i spasili smo ih. Da taj policajac nije mene lično poznavao, on bi morao kontaktirati policijsku stanicu, i to bi išlo kroz lanac komandovanja do ministra policije, a onda prema Ministarstvu odbrane pa na niže nivoe, dok bi naredba stigla do mene. U tom slučaju, ja bih najvjerovatnije bio informisan tek narednog dana. To bi za djecu nažalost bilo prekasno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.