Intervju

Pol Mekarti: Na strana ratišta ne idu gladni, nego obrazovani ljudi

Pol Mekarti: Na strana ratišta ne idu gladni, nego obrazovani ljudi
Foto: N.N. | Pol Mekarti: Na strana ratišta ne idu gladni, nego obrazovani ljudi
Dejan Šajinović

Siromaštvo i slaba obrazovanost nisu glavni faktori koji ljude motivišu na ekstremističke ideologije i odlazak na strana ratišta, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Pol Mekarti, potpredsjednik Međunarodnog republikanskog instituta iz Amerike za Evropu.

Umjesto toga, on ističe da IRI-jeva istraživanja na Balkanu ukazuju da su identitetska pitanja glavni podsticaj da se ljudi opredjeljuju za radikalizam.

"Na Kosovu, u mjestima poput Kačanika ili Elez Hana, gdje je došlo do regrutovanja boraca uzduž s makedonskom granicom, tu jasno vidite da su se boriti otišli ljudi koji pripadaju lokalnoj inteligenciji, poput učitelja, doktora i slično", rekao je on.

NN: Kako riješiti problem nasilnog estremizma u BiH kada se esktremizam druge grupe koristi kao sredstvo političkog pritiska? Recimo, na islamistički ekstremizam se odgovara desničarskim ekstremizmom, i obrnuto.

MEKARTI: Da, tačno je, taj problem postoji, najčešće u političkoj sferi. Umjesto da se taj problem posmatra kao igra u kojoj niko ništa ne dobija, potrebno je razmisliti o saradnji unutar zemlje. Potrebno je pronaći modus po kojem će svi nešto dobiti, a ne da se traži način da ja dobijem sve, a drugi ništa, a gdje u stvari niko na kraju nije na dobitku. U BiH problem nije samo izraženiji zato što postoje tri vjerske grupe, nego što te grupe demoniziraju jedna drugu koristeći najgore pripadnike unutar te grupe kao reprezenta cijele zajednice. To je jako otrovno okruženje za nastojanja da se ovi problemi prevaziđu. Međunarodna zajednica je, uključujući i SAD, bila jako uključena, ali ono što je sad potrebno je da domaći akteri preuzmu upravljanje traženja rješenja. Naravno, uslovi koje postavljaju EU i SAD treba da ostanu, ali rješenja su moguća samo ako domaći lideri preuzmu vodeću ulogu. Jer, na kraju krajeva, vi ćete morati živjeti zajedno. Zapadni Balkan je prilično maleno područje, koje je uvijek bilo atraktivno za različite svjetske sile kroz istoriju.

NN: Ali problem je da naši političari ekstremizam druge grupe vide kao dio vlastite poruke. Šta mogu EU i SAD učiniti da promijenimo to ponašanje?

MEKARTI: Jedan od načina je ohrabriti političko takmičenje među različitim partijama. Jer, kad imate situaciju da samo jedna partija kontroliše politički prostor, onda imate takav problem, posebno ako ta partija u prvi plan ističe etničke elemente. Naravno, ne mislim da je to samo po sebi problem. U ovoj zemlji to je vjerovatno neizbježno. Ali mislim da će se stvari popravljati kada bude postojalo istinsko takmičenje između različitih političkih opcija. Sve dok tako ne bude, imaćete lidera koji će govoriti u ime cijele grupe, tako da mislim da SAD mogu ohrabriti stranački pluralizam. To ne znači da će biti obezbijeđeno finansiranje, to će stranke morati riješiti same. Više mislim da im se pomogne kojim tehnikama i metodama da kandiduju ljude, organizuju kampanje na efikasniji način i tako im se omogući da budu konkuretni u političkom prostoru.

NN: Kako objašnjavate saznanje da ekonomija i slaba obrazovanost ne utiču na ljude da se odluče da idu na ratišta, recimo, u Irak ili Siriju?

MEKARTI: Kada analizirate revolucije u istoriji, poput, recimo, francuske ili ruske, one se nisu desile onda kad su ljudi bili potpuno pogaženi. Desile su se kad su se stvari počele popravljati. Ljudi koji su bili revolucionari bili su bogatiji od većine stanovništva i obrazovaniji kako bi imali mogućnost da izraze svoje stavove, tako da se radikalizam posebno čini privlačnim relativno imućnim i obrazovanim slojevima. Ta grupa ljudi lakše postaje svjesna pitanja identiteta i ideologije, što onda pogoduje radikalizmu, nego što toga postaju svjesni siromašni slojevi, koji samo pokušavaju preživjeti. Siromašni pritisnuti životnim problemima nemaju vremena da razmišljaju o ideološkim i identitetskim pitanjima.

NN: Ali uvijek se misli da su gladni ljudi ti koji najlakše podliježu ekstremističkim ideologijama, zar ne?

MEKARTI: Na to vam samo mogu reći da pogledate fokus grupe i istraživanja koja smo mi uradili na Kosovu u mjestima poput Kačanika ili Elez Hana, gdje je došlo do regrutovanja boraca uzduž s makedonskom granicom. Tu jasno vidite da su se boriti otišli ljudi koji pripadaju lokalnoj inteligenciji, poput učitelja, doktora i slično, tako da ova istraživanja jasno ukazuju da su korijeni radikalizacije u identitetskim pitanjima. Trebamo razumjeti zašto ljudi smatraju takve ideologije privlačnim, a kad to shvatimo, tek tada možemo pokušati njihove metode iskoristiti u pozitivne svrhe i okrenuti trendove.

NN: Mislite li da u radikalizaciji ulogu igra osjećaj nepravde prema njihovoj grupi? I čini li vam se da je u BiH nedostatak vladavine prava glavni pokretač osjećaja nepravde kod različitih grupa?

MEKARTI: Osjećaj nepravde ne može se uvijek tražiti u ekonomskim uslovima. Neko je dobro primijetio da ratni zločini i nasilje nakon raspada Jugoslavije i u ratu u BiH na svim stranama stvaraju taj osjećaj nepravde. Istorijsko sjećanje je prožeto identitetskim pitanjem: ko sam ja? Recimo, ja znam da sam Amerikanac čiji su preci došli iz Irske, Francuske i Italije. To je dio mene na neki način. Na isti način moramo razumjeti kako različiti slojevi identiteta u BiH utiču na istorijsko sjećanje.

NN: U srpskom filmu "Bure baruta" mislim da je to dobro objašnjeno šta se dešava kad ljudi zbog nedostatka pravde sami preuzimaju pravdu u svoje ruke. Mislite li da je to jedan od faktora koji ljude motiviše na nasilje?

MEKARTI: Nisam vidio taj film...

NN: Toplo preporučujem. I usput ovo nije plaćena reklama za film...

MEKARTI: Razumijem, moraću ga pogledati. Identitet je složen pojam i ima i svoju političku dimenziju. Vidimo da u globalnom kontekstu ljudi postaju sve više podijeljeni. U stvari, mislim da su ljudi uvijek takvi bili, samo nije bilo tih drugih aspekata poput globalizacije i slično. Moramo razumjeti zašto ljudi glasaju kako glasaju, šta ih motiviše da prave određene izbore u životu i slično. Iz toga moramo onda izvući pouke kako bismo popravili situaciju. Moramo razumjeti jedni druge, a ne a priori odbijati druga mišljenja jer nam se ne sviđaju. Moramo razumijeti da nismo uvijek u pravu, niko od nas nije nosilac sveukupne mudrosti, nismo sveštenici znanja. Mi treba da želimo razgovarati i mislim da ćemo svi imati koristi od toga da se ponašamo na takav način.

STOP!

nije sloboda govora

zalbe.vzs.ba

Govor mržnje je krivično djelo!

huškanje, diskriminacija, prijetnje i uvrede po nacionalnoj, vjerskoj, rodnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi

neće biti tolerisane

na našem portalu

Komentare na ovu vijest mogu postaviti samo prijavljeni čitaoci.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Molimo vas da vaša iskustva i zapažanja prilikom korištenja aplikacije za komentarisanje podijelite sa nama.

Pošaljite komentar

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije