Volite i čuvajte svoje porodice, svoje bližnje, prijatelje i poznanike, poručio je povodom Božića pravoslavnim vjernicima Vanja Jovanović, paroh sarajevski.
"Mi postojimo kroz druge i to je naš put ka Bogu. Božić je zasigurno praznik koji nam o tome najljepše govori. Svim pravoslavnim hrišćanima od srca čestitam drevnim hrišćanskim pozdravom: MIR BOŽJI, HRISTOS SE RODI", kazao je Jovanović.
Naglasio je i da pravoslavni hrišćani Božić, svoj najradosniji praznik, u BiH dočekuju u vremenu većih iskušenja, jer je sveopšta situacija teška i ljudi se bore da prežive, da održe svoje porodice.
NN: Koje osjećanje bi trebalo da bude najsnažnije kod pravoslavnih vjernika na dan Hristovog rođenja?
JOVANOVIĆ: Uvijek i prije svega mogućnost vaskrsenja i spasenja. Dakle, božanski logos dolazi među nas, prima našu prirodu, a sa ciljem preobraženja čovjeka, njegovog oboženja, njegovog spasenja. Božanstveno očovječenje koje se događa kroz Hristovo rođenje, Boga otkriva čovjeku, ali i čovjeka samom sebi. Neizmjerna radost je upravo u tome, jer čovjek dobija mogućnost da postane zajedničar Božanske slave - da se sjedini sa Hristom i u Njemu, a sa blagodaću Duha svetoga u Bogu stekne oboženje i vječni život. Kao što spasenja nema mimo Boga, tako ga nema ni bez bližnjega, odnosno drugoga. I to nam takođe, jako i konkretno, svjedoči Hristovo rođenje.
NN: Da li su se promijenili običaji uz koje vjernici proslavljaju Božić i jesu li ostali vjerni učenju da je Božić dan opšteg mirenja i praštanja?
JOVANOVIĆ: Sva naša vjera u svakom segmentu i svakom trenutku (satu, danu...) podrazumijeva mirenje i praštanje uz sve ostalo što je bitno za spasenje. To nikada nije samo jedan dan ili sjećanje na nešto - to je život. U tom smislu Božić, dolazak na svijet Bogočovjeka Hrista, i jeste nadvremeni i natprostorni događaj, koji nas mijenja i egzistencijalno poziva na postojenje u konačnom stanju svega, a što se zaokružuje vaskrsenjem. Običaji su lijepi i na poseban način uljepšavaju našu radost, koja suštinski izvire iz našeg kretanja ka Bogu. Vrijeme svakako utiče, manje ili više na običaje, ali to ne mijenja suštinu Onoga čemu se radujemo.
NN: U kakvom duhovnom i materijalnom položaju vjernici pravoslavne vjeroispovijesti u BiH dočekuju ovaj Božić?
JOVANOVIĆ: Življenje vjere je uvijek "vertikalni" odnos, koji u sebi ne negira naše "horizontalno" kretanje, nego ga, štaviše, uznosi ka vječnosti postojanja. Dakle, tek ta "vertikala" i "horizontala" našega života čini krst bez kojeg nam nema spasenja. Tako da "vrijeme", "prostor" i određene "okolnosti" ne utiču bitno na naše duhovno radovanje i uzrastanje, jer ga nikada ne dotiču toliko da bi ga presudno mogli izmijeniti (što opet zavisi od nas). Ukoliko snažno živimo svoju vjeru, ovo nam biva jasnije. U smislu onoga što vi pitate, možda možemo reći da je ovo vrijeme većih iskušenja i unutrašnjih borbi čovjeka, jer je sveopšta situacija teška. Ljudi se bore da prežive, da održe svoje porodice i u svemu tome da im se u svom pravednom koračanju ne dogodi neko iskliznuće.
NN: Posebno, u kakvom položaju pravoslavci dočekuju svoj najradosniji praznik u onim dijelovima BiH gdje su u manjini? U takvoj sredini i Vi živite i radite.
JOVANOVIĆ: Život po Bogu nikada nije zavisio od toga da li ste negdje manjina ili većina. Štaviše, čini mi se da je taj osjećaj unutrašnjeg radovanja intenzivniji baš tamo gdje ste manjina. Međutim, razumijem šta me pitate, odnosno da li je javno manifestovanje svoga života po vjeri teže tamo gdje ste u vjerskom smislu manjina. To zavisi od većine, ali nerijetko i od manjine, koja se, da kažemo "ustručava" ili ne. Moj lični utisak je da se stanje popravlja i da je situacija bolja. Dakle, govorim o "lokalnom" nivou međuljudskih odnosa. Mislim da ima više razumijevanja nego prije.
NN: Zajednički problem crkava i vjerskih zajednica u BiH je imovina, koja je oduzeta u vrijeme nekadašnjeg sistema. Ima li pomaka u rješavanju ovog problema i naznaka da će Srpskoj pravoslavnoj crkvi i ostalima biti vraćeno ono što im pripada?
JOVANOVIĆ: Nema, nema ni naznaka. Realno, pred Bosnu i Hercegovinu ovo pitanje, kao veoma važno, u smislu njegovog rješavanja, postavlja Evropska unija. Međutim, u BiH su već provedeni mnogi procesi koji bi po logici stvari trebalo da slijede nakon restitucije, kao što je, na primjer, privatizacija, razni otkupi i tako dalje. Određena imovina je već promijenila više vlasnika. Ono što su nekada komunisti oduzeli sada su nove, poslijeratne strukture to privatizovale "na svoje ime". No, ne treba gubiti nadu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.