Hrvatska se ni 20 godina poslije nije suočila sa strahotama koje je "Oluja" ostavila iza sebe, rekao je Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj.
"Nitko nije odgovarao za etničko čišćenje, nitko nije odgovarao za stotine ubijenih, nitko nije odgovarao za hiljade popaljenih kuća ni za sva državna sredstva - institucionalna, sudska - koja su upotrijebljena da se ljudi ne vrate", rekao je Pupovac.
On je istakao da je EU do primanja Hrvatske u članstvo pazila na pitanja manjina u ovoj zemlji, ali da više ne pazi i da to nacionalisti u Hrvatskoj koriste.
NN: Kako vidite proslavu "Oluje" u Hrvatskoj i sve ono što je ona donijela?
PUPOVAC: Nesumnjivo je da je Hrvatska imala pravo kontrolirati svoje granice. To joj nitko razuman nije osporavao niti može osporiti. Ali istovremeno Hrvatska nije imala pravo protjerati 230.000 do 250.000 ljudi i sprečavati njihov povratak. Hrvatska mora pronaći način kako da se suoči s ove dvije stvari. S obzirom na to da Hrvatska slavi "Oluju", a ne slavi mirnu reintegraciju istočne Slavonije, ne slavi konačnu kontrolu svojih granica i završetak rata 1998. godine sa završetkom mirne reintegracije, ili 1997. kada je to sve počelo, to otvara brojna pitanja za one koji tvrde da "Olujom" slave mir. Mir je došao nakon završetka mirne reintegracija. U istočnoj Slavoniji ljudi su reintegrirani. Nakon "Oluje" previše pokazatelja govori da se nije htjelo da ljudi budu reintegrirani nego da se htjelo da budu protjerani. Htjelo se da se broj Srba u Hrvatskoj smanji na tri do četiri posto. Uostalom, Franjo Tuđman je to u više navrata javno govorio.
NN: Šta je suština "Oluje"? Šta se desilo tih dana?
PUPOVAC: Desilo se ono što se moralo desiti kada oni koji su trebali paziti da stanovništvo ne ode, da se ne desi egzodus, to nisu uradili. Nije to uradila međunarodna zajednica, nisu uradili niti pregovarači sa srpske strane. Desilo se da su Zagreb i Tuđmanova politika smatrali da je najbolje uraditi ono što su smatrali da treba uraditi. I to su uradili. A Srbi iz Krajine nisu imali priliku da izaberu. Nitko ih nije pitao što je njihov izbor. To je ozbiljan zločin u kojem je jednom narodu oduzeto pravo da bira. Svi koji su u tome sudjelovali snose svoj dio odgovornosti, a najveći dio odgovornosti je na vladi u Zagrebu, koja je upotrijebila sva sredstva da onima koji su poslije pomišljali da se vrate tu misao istjera iz glave.
NN: Kakav je danas odnos hrvatske javnosti prema zločinima koji su se desili u "Oluji"?
PUPOVAC: O tome se još šuti. Ja sam u proteklih nekoliko dana dao na desetke intervjua, što medijima iz europskih zemalja, što medijima iz regije. Ali nijedan intervju nisam dao hrvatskom mediju. Pitali su me hoću li ići u Knin, ali nisu me pitali što mislim o "Oluji".
NN: Šta se onda može učiniti? Može li se išta učiniti?
PUPOVAC: Ono što mi jedino možemo činiti je da stvaramo politiku sjećanja i da otvaramo svijest kod ljudi o tome što se dogodilo. Na svu sreću, sve je veći broj ljudi na građanskoj sceni koji nam se pridružuje u tome.
NN: Ako nema u javnosti te svijesti, da li barem ima nekih pomaka u pravosuđu kad se radi o procesuiranju zločina?
PUPOVAC: Nakon oslobađajućih presuda hrvatskim generalima i bivši predsjednik Ivo Josipović i premijer Milanović su kazali kako će oni koji su počinili zločine odgovarati. Do danas je odgovarao samo jedan čovjek za jedno ubojstvo i nitko više. Nitko nije odgovarao za etničko čišćenje, nitko nije odgovarao za stotine ubijenih, nitko nije odgovarao za hiljade popaljenih kuća ni za sva državna sredstva - institucionalna, sudska - koja su upotrijebljena da se ljudi ne vrate.
NN: Šta se to ovih dana dešava u Hrvatskoj u vezi s proslavom "Oluje"? Gdje će se proslavljati, kako i kakvi su odnosi o tome na političkoj sceni?
PUPOVAC: Tu se dvije političke koncepcije sukobljavaju oko toga kako proslavljati "Oluju". Desnica, koja bi htjela slaviti "Oluju" na način kako je to prvi put činio Franjo Tuđman, i ljevica, koja misli da to može raditi na drugačiji način. Međutim, sve se nažalost pretvorilo u nadmetanje tko ispravnije slavi "Oluju". Ono što je najbitnije je izostalo, a to je da se nakon 20 godina suočimo sa strahotama koje je "Oluja" ostavila iza sebe.
NN: Da li ćete Vi biti ovih dana negdje na nekoj od komemoracija?
PUPOVAC: Mi smo svaki dan "negdje", na komemoraciji u Pješčanici kod Vrgin Mosta, jučer (ponedjeljak) na komemorativnim sjednicama Srpskog narodnog vijeća u svim županijama u Hrvatskoj, danas (utorak) su naši predstavnici u Beogradu s udruženjima nestalih ovdje i u Srbiji koji žele upozoriti na problem nestalih lica srpske nacionalnosti. Sutra (srijeda) smo u Rijeci na razgovoru koji će uprizoriti režiser Oliver Frljić sa ženama koje su prošle stradanje, Hrvaticama, Srpkinjama, Bošnjakinjama. Prekosutra smo na Petrovačkoj cesti, gdje je granatirana izbjeglička kolona, gdje su stradali brojni ljudi. Svaki dan smo u nekoj aktivnosti i programu. Na paradu i na kninsku proslavu sasvim sigurno ne idemo.
NN: Dvadeset godina poslije, kakva su prava Srba u Hrvatskoj?
PUPOVAC: Do prije tri godine položaj Srba se popravljao, a onda, kako je Hrvatska postala članica EU i kako je EU zaboravila na svoje političke vrijednosti i gurnula ih u drugi plan, onda su neke političke snage u Hrvatskoj iskoristile priliku da pokrenu antisrpsku kampanju i ponovo militariziraju društvo, gurajući ratnu retoriku u prvi plan. U takvoj atmosferi nesumnjivo nije lako ostvarivati prava, posebno nakon oslobađajuće presude dvojici generala koju su neki mediji proglasili "pravosudnom Olujom" i time stvarali dojam u javnosti da Hrvatska nema više nikakvih obaveza niti da sudi ratne zločine niti da vodi neku posebnu politiku prema manjinama u Hrvatskoj.
NN: Nije li na nekin način paradoksalno da su Srbi nezaštićeniji danas kad je Hrvatska u EU nego ranije, kada nije bila?!
PUPOVAC: Nije paradoksalno zato što smo tada zajedno radili na europskom putu s vodećim snagama u Hrvatskoj i zato što je EU tada pazila na takve stvari. Sada više ne pazi, sada nameće disciplinu u drugim područjima, ne u pitanjima manjinskih i ljudskih prava i političkih sloboda i vrijednosti nego u područjima nametanja finansijske discipline i kontrole. To je taj nesretni trend koji je prisutan u EU koji lokalni nacionalizmi obilato koriste.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.