Članstvo BiH u NATO-u ne može donijeti ekonomski rast preko noći, ali može obezbijediti dugoročnu stabilnost koja je potrebna stranim investitorima, rekao je Dejmon Vilson, potpredsjednik Atlantske inicijative.
"Ali nema čarobnog štapića. Ništa se neće desiti ako nema pravne države koja će obezbijediti pravnu sigurnost", rekao je on.
NN: Šta je najveći problem BiH? Zbog čega smo "zaglavljeni"?
VILSON: Mislim da je veliki problem to što nije jasno da li građani ove zemlje osjećaju da oni sami odlučuju o svojoj sudbini. Jasno je da je međunarodna zajednica zbog raznih razloga imala jaku ulogu u ovoj zemlji i da snosi dio krivice. Ali ipak je prošlo 19 godina. Nije li vrijeme da političari i građani ove zemlje istupe i preuzmu odgovornost? A ne da bude stalno - "zaglavili smo", "treba nam Brisel", "treba nam pomoć Amerike"... Nisam siguran da će Vašington ili Brisel uraditi vaš domaći zadatak. Zato ja dolazim u BiH sa mnogo zabrinutosti, jer ne vjerujem da će status kvo biti dobra opcija za BiH. Ili će doći do nove energije koja će pokrenuti reforme, ili ćete skliznuti unazad u ekonomskom smislu i suočiti se sa pojačanom nestabilnošću. Ako uzmete sadašnje stanje i povučete linearnu liniju u budućnost, bojim se da su stvari jako pesimistične. BiH bi mogla postati izgubljena zemlja i crna rupa jugoistočne Evrope. A s druge strane, samo pogledajte šta Srbija danas radi, koliko ulaže u Evropu, u proces pomirenja, koliko se približava ne samo SAD, nego i samom NATO-u. Hrvatska je već u NATO-u, Crna Gora radi sjajne stvari. A BiH - nema trenutno nekih velikih debata o BiH. Niko nema utisak da se BiH zaista trudi u vezi sa teškim pitanjima. Za nekoliko godina mogli biste biti zaista neprijatno iznenađeni gdje je BiH, a gdje su vaši susjedi. Nažalost.
NN: Stalno se govori može li BiH imati neku ekonomsku korist od članstva u NATO-u. Kakav je Vaš odgovor?
VILSON: Tu postoje dvije stvari. Prvo, nema ekonomskog procvata preko noći kad postanete članica. Ali, ono što će se desiti je da će BiH kroz proces pristupa NATO-u okončati ovu neizvjesnost o svojoj budućnosti. Tipična članica NATO-a je apsolutno svjesna svoje budućnosti - svog uređenja, granica... To je kao najbolja polisa osiguranja koju možete dobiti. Rizik koji kompanije moraju preuzeti kada ulažu u vašu zemlju potpuno nestaje. I to je ono što NATO može uraditi: Otvoriti šansu i obezbijediti dugoročni mir, stabilnost i bezbjednost. Postajete atraktivnija zemlja i vladaće veći interes za ulaganje u nju. Ali nema čarobnog štapića. Ništa se neće desiti ako nema pravne države koja će obezbijediti pravnu sigurnost ili ako nema transparentnosti unutar vaše ekonomije. Sve se svodi na sljedeće: Želite li vi da idete ovim putem? Ako želite, onda morate donijeti teške odluke i sprovesti obimne reforme.
NN: Zašto je to toliko teško?
VILSON: Jedan od razloga je što, po mom mišljenju, postoji lažna alternativa - da će doći brzi kapital, i to je karta na koju igraju Rusi. Da se razumijemo, mi želimo da zemlje razvijaju ekonomske odnose sa Rusijom. Ali, ako svoje ekonomske strategije orijentišete isključivo na jednu kartu, znači da se možda ograničavate na državnu manipulaciju uz koju dolazi opasnost od korupcije, kleptokratije... To sve sužava politički dijalog i debatu u zemlji. Možda se to može činiti kao kratkoročna prilika, ali ona ima dugoročne negativne posljedice. Većina zemalja želi konkurenciju - da se ruski investitori takmiče sa njemačkim, italijanskim ili azerbejdžanskim. Obično se ne želi doći u situaciju da se suočite sa jednom cijenom koja dolazi od samo jednog investitora. To, naravno, znači više truda i rada na dugoročnijim ciljevima, ali to je dokazana formula za dugoročni razvoj. Pogledajte Ukrajinu i pogledajte Poljsku. Krajem hladnog rata obje zemlje su imale jednak bruto društveni proizvod. Poljska je danas neizmjerljivo produktivnija, bogatija, atraktivnija zemlja koja proizvodi mnogo više robe i usluga. Ima snažan rast, jak je ekonomski partner. A Ukrajina je zaglavljena u sferi ruskog uticaja sa korumpiranom ekonomijom u kojoj se nekolicina jako obogatila, a prosječan Ukrajinac živi mnogo lošije od prosječnog Poljaka. A sve to je zato što je Ukrajina donijela kratkoročne ekonomske odluke na koje je uticao samo jedan strani faktor. Rezultate vidite i sami. To je otprilike izbor pred kojim vi stojite sada.
NN: Čini mi se da među Srbima postoji to famozno "ili - ili". Ili Rusija ili Zapad. Po Vašem mišljenju, gdje je tu prava istina?
VILSON: Gledajte, Srbi mogu da odluče da ostanu u prošlosti i suoče se sa ograničenim očekivanjima u budućnosti. Ili mogu da uče iz iskustava drugih zemalja sa ovog kontinenta. Uspješne priče dolaze iz onih zemalja koje su prevladale prošlost i njegovale partnerstvo i pomirenje. Najbolji primjer za to su Francuska i Njemačka. One su motor Evrope. Isto kao Poljska i Njemačka. Pogrešno bi bilo kada bi Srbi mislili da se njihova situacija razlikuje od ovih drugih zemalja. Suštinski, NATO integracije su upravo to - one u svom temelju imaju potrebu pomirenja. I to je izbor koji ćete morati napraviti. Drugi mit je da ćete NATO integracijama prekinuti veze s Rusijom. To je besmislica. Ruski narod je izuzetan narod sa veličanstvenom istorijom i kulturom. Bugarska je članica NATO-a, a nastaviće da njeguje jake ekonomske odnose sa Rusijom. Njemačka ima veliku fascinaciju Rusijom zbog istorijskih veza. I Vašington želi dobre veze sa Rusijom, koja bi bila integrisana u Evropu. Nažalost, to nije ono što želi gospodin Putin, koji je umjesto toga odabrao put konfrontacije.
NATO ne želi članicu koja ne može donositi odluke
NN: Da li je glavni problem BiH to što ne može da donosi odluke konsenzusom? Da li postoji strah da bi BiH bila "rizična" članica?
VILSON: Sigurno je da bi saveznici bili skeptični da prime članicu koja nije u stanju da donosi odluke. Kao što znate, NATO je organizacija u kojoj se odlučuje konsenzusom. Niko ne bi želio uvesti probleme koje vi imate u vašoj zemlji. Ali ovdje je riječ o mnogo krupnijem pitanju: Može li se ova zemlja okupiti oko zajedničke vizije o svojoj budućnosti? I može li se ta vizija izdići iznad političkih partija, etničkih grupa, religijskih zajednica? Da uprkos svim razlikama imate zajedničku želju o demokratskoj BiH, koja je otvorena, bezbjedna, stabilna, napredna... Nije jasno postoji li u ovoj zemlji takva vizija. I to je glavna briga. BiH ne napreduje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.