DOBOJ - Umjesto sa vršnjacima i igračkama, sve više mališana igra se telefonima i tabletima, zbog čega su na mukama ne samo njihovi roditelji, nego i nastavnici, jer ne mogu da privuku dječju pažnju, a sve više djece predškolskog i školskog uzrasta se susreće i sa govorno-jezičkim poremećajima.
Do tih saznanja došli su stručnjaci Centra za zaštitu mentalnog zdravlja u Doboju, koji svake godine u saradnji sa vrtićima i školama rade analizu govorno-jezičkih poremećaja kod predškolaca i prvačića.
"U tretmanu koji radim trenutno mi je nekako najmanji problem poboljšati status govora, koliko mi je zapravo problem zaokupiti dječju pažnju i skupiti to dijete na jednom mjestu. Ne samo meni, nego na kraju krajeva i roditeljima", kaže Mira Cvijanović, logoped u Centru za zaštitu mentalnog zdravlja.
Ona je istakla da je sve veća i opsežnija patologija govora i jezika kod djece, često to primijete i tete u vrtićima u uzrastu od dvije, tri ili četiri godine, te sugerišu roditeljima da se obrate stručnjacima.
"U Timu za djecu i omladinu registrovano je 2.500 pacijenata, od toga je uvijek u tretmanu oko 150 djece, a pored mene u timu rade i dva psihologa, doktorica neuropsihijatar, angažovana je i koleginica specijalni pedagog i socijalna radnica, što je mali broj na tako veoma veliku patologiju", navodi Cvijanovićeva.
U Centru za zaštitu mentalnog zdravlja primijetili su da je povećan i broj djece sa poremećajima ponašanja, ali je zabilježeno i povećanje slučajeva depresije i demencije kod odraslih.
"Možda su uslovi u kojima mi živimo, radimo, traumatska iskustva koja su se događala u proteklim decenijama uticala na to. Za nastanak depresije pogodni su neizvjesna egzistencija, nezaposlenost, problemi školovanja djece i ta retraumatizacija osoba koje su preživjele rat, pa su ponovo preživjele poplave u ovom gradu, ostale bez posla", pojašnjava neuropsihijatar Desanka Cvijetić.
Psiholog Mladenka Milanović navodi da osim u ambulantnim uslovima o stanju korisnika Centra za zaštitu mentalnog zdravlja u kojem rade tri tima, za djecu i omladinu, za alkoholizam i narkomaniju, te za hronične duševne bolesnike, brinu i tokom svakodnevnog rada na terenu.
"Obavljamo redovnu patronažu. Naravno, kontroliše se da li uzimaju svoju preporučenu medikamentoznu terpiju, ali isto tako je vrlo važno da vidimo kako taj pojedinac koji ima neki problem s mentalnim zdravljem funkcioniše u svojoj sredini u kojoj živi", izjavila je Milanovićeva.
Ona je dodala da se često osim mentalnim zdravljem bave i socijalnim potrebama korisnika Centra, kojih ima oko 6.000, pa pokušavaju da u saradnji sa centrima za socijalni rad omoguće im ostvarivanje socijalnih prava.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.