“Svako dijete je darovito, a na nama je da to prepoznamo”, tvrdi njemački naučnik i neurobiolog Gerald Hiter i upozorava da je obavezna radikalna promjena u shvatanju vaspitanja i školovanja, jer zastarjeli školski sistem šteti djeci i cijeloj zajednici, kako u Njemačkoj, tako i u ostatku Europe.
On je, naime, u hit knjizi pod naslovom “Svako je dijete darovito”, iznio naučne dokaze za svoje tvrdnje. On primjećuje da roditelji i škole čine sve da bi podsticali sposobnosti djece, koja se u poslovnom svijetu pretvaraju u gubitnike. Razlog je u tome, kaže autor, što nam se obrazovni sistem temelji gotovo isključivo na prenošenju znanja i na postignućima, pa se na tom putu gube brojni neiskorišćeni i frustrirani talenti.
“Ko želi postati ljekar, u našem školskom sistemu mora biti dobar matematičar, ali ne mora uz to biti i empatičan. Trenutno poimanje darovitosti i inteligencije nije samo pogrešno, već je i vrlo opasno”, objašnjava Njemac, kog je na pisanje knjige inspirisalo iskustvo boravka u prirodi s djecom koje je društvo stigmatizovalo zbog dijagnoze ADHD-a i proglasilo ih “problematičnima”. No, nakon samo mjesec dana terapeutskog rada na osnaživanju osjećaja zajedništva, timskog rada i empatije, djeca su pokazala izvanredan napredak u ponašanju, te je do izražaja došla njihova darovitost.
Gerald Hiter u svojoj novoj knjizi “Svako je dijete darovito” ističe i da škola može pogrešno napraviti što god hoće, samo ne smije pogriješiti u jednom: ne smije djeci uništiti predanost i strastvenost.
Omogućite djeci druženje i s drugim odraslim osobama kako bi stekla što više različitih iskustava. Bake i djedovi, fudbalski trener, komšije, što više ljudi dijete upozna, veća je šansa da se među njima nalazi neko ko će ga vidjeti i voljeti onakvoga kakvo ono jest. Baš kao i Pipi Duga Čarapa - ona odgovara tom modelu.
Pipi Duga Čarapa je posebna, divlja i tvrdoglava, no ona je ujedno i strah svakog roditelja. Ali zato ima i bujnu maštu, odgovorna je za svoje postupke, preduzimljiva je i lako se oduševljava. Ima nevjerojatan potencijal.
Idealna nastava trebala bi učenike podstaći, ohrabriti i inspirisati da se zapute u život kao oduševljeni istraživači i kreativci. U tom slučaju djeca više ne bi svoj mozak koristila za učenje napamet svega onoga što će im trebati za ispite, već za ono što će im u životu doista trebati: za rješavanje problema, svladavanje izazova, sticanje sposobnosti i vještina, razvijanje ideja i otkrivanje vlastitih mogućnosti. U tu bi se svrhu vaspitači u školama, pa i vrtićima, sebe trebali shvatati samo kao pratnju u procesu učenja, osobe koje potiču na razvoj njihovih potencijala.
(Jutarnji.hr)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.