BERLIN - Njemačka je u pitanjima odbrane decenijama prepuštala "prljav posao" drugima - uglavnom NATO, piše "Dojče vele" (DW) i dodaje da sada vodeći stručnjaci u velikoj studiji kažu - Berlin i Pariz bi zajednički morali da rade na vojnom jačanju EU prije nego NATO.
DW navodi da vodeći njemački stručnjaci za bezbjednost više ne vide SAD kao najvažnijeg saveznika i smatraju da bi Berlin, kada je riječ odbrambenoj politici, više trebalo da se fokusira na EU umjesto na NATO.
To proizilazi iz ankete sprovedene među 200 stručnjaka za odbrambena pitanja iz politike, privrede, međunarodnih organizacija i medija.
Rezultate istraživanja objavio je briselski trust mozgova "Prijatelji Evrope" (Friends of Europe). U njoj se iznosi tvrdnja da je privredno najsnažnija evropska zemlja, kada se radi o odbrambenim pitanjima, živjela o trošku svojih partnera, te da bi sada trebalo više da učini za svoju odbranu.
DW navodi da autor studije, novinar Pol Tejlor, smatra da se svijet Angele Merkel posljednjih godina drastično promijenio, te da sada i sama kancelarka mora da se mijenja.
"Dva velika šoka su trgla Merkelovu iz opuštenosti kada je riječ o odbrambenoj politici, kao i čitavu Njemačku sa njenom udobnom pozicijom u centru Evrope, okruženom saveznicima iz NATO i partnerima iz EU", kaže Tejlor za DW.
Navodi se da su ta dva šoka ruska aneksija Krima 2014. godine i izbjeglička kriza 2015. godine.
"Ona je tada donijela odluke koje su štetile njenoj političkoj karijeri, ali ti događaju promijenili su i njen pogled na svijet i njeno viđenje Evrope", ocjenjuje Tejlor.
On tvrdi da je Merkelova bukvalno dala da se izradi geografska karta na kojoj je istom bojom označena cijela Šengenska zona, kako bi svakom upalo u oči da se Njemačka "graniči" u stvari sa Rusijom, Ukrajinom, sjevernom Afrikom i Bliskim istokom.
Tejlor kaže da je Merkelova uvidjela da je višegodišnjim smanjenjem vojnog budžeta oslabila Bundesver.
"Do zaokreta je došlo 2016. godine. Ipak biće potrebno mnogo vremena da se izjednače nedovoljna finansijska izdvajanja iz prošlosti. Otprilike petnaest godina će biti potrebno da se modernizuje ratno vazduhoplovstvo", smatra on.
Autor studije tvrdi da nije problem novac već mentalitet. Njemačka je u mogućnosti da izdvoji više novca za odbranu. I pored istorijskog tereta nema opravdanja za to što Njemačka drugim zemljama prepušta "prljav posao".
"Sijenke prošlosti su teret za Njemačku, ali istovremeno joj omogućuju komotnu poziciju", ocjenjuje Tejlor.
DW navodi da je moguću promijenu kursa Merkelova već nagovestila. Njena čuvena izjava "mi Evropljani moramo našu sudbinu da uzmemo u svoje ruke", odnosi se na dvosmislene izjave Donalda Trampa o kolektivnoj bezbjednosti NATO. Ali izdvajanjem tek 1,2 odsto društvenog proizvoda za vojsku Njemačka je daleko od obaveze od dva procenta koju predviđa NATO. I vrlo je malo vjerovatno da bi američki pritisak, kakav god on bio, tu nešto mogao da promijeni.
Ulrike Franke iz Evropskog savjeta za međunarodne odnose čak vjeruje da bi pritisak Vašingtona bio kontraproduktivan i zahtjeva novu orijentaciju Njemačke bezbjednosne politike u smjeru EU.
„Trampova vlada potkopava rastuću spremnost njemačkog društva na veća izdvajanja za odbranu i snažniji angažman. Tramp važi za zagovornika rata i Nemci strahuju da bi SAD na čelu sa njim mogle da započnu rat u koji bi bio uvučen NATO, pa tako i Njemačka“, kaže Franke.
Elis Bilon-Galand iz Evropske liderske mreže, govoreći o inicijativama u prošlosti za zajedničku evropsku odbranu, kaže da se radi „o nizu propuštenih prilika“.
DW navodi da ima i inicijativa koje obećavaju i da je jedna od njih je takozvana stalna strukturna saradnja gde je ideja u povezivanju resursa koje podržavaju Nemačka i Francuska. Podsjeća se da su dve zemlje najavile da žele zajednički da razviju borbeni avion i time podstaknu intenzivniju evropsku saradnju na polju odbrane.
„Opšti je utisak da je sada vrijeme da se zaista nešto učini“, kaže Bilon-Galand.
Ali bez obzira koliko Merkelova i njeni budući partneri u vladi izdvoje novca za odbranu, Pol Tejlor vjeruje da stvari treba bitno mijenjati. On misli da bi Bundestag morao unaprijed paušalno da odobri angažmane Bundesvera, umjesto da odobrava svaku misiju pojedinačno kao što je danas praksa. Tejlor se zalaže i za to da se olabave propisi za izvoz oružja. On smatra da bi efikasnije bilo kada bi propisi bili regulisani na nivou EU.
„Dvanaest mjeseci nakon referenduma o Bregzitu, EU je postigla više nego u prethodna četvrt veka na putu ka evropskoj odbrambenoj uniji“, piše Tejlor.
On vjeruje da izlazak iz EU znači kraj britanske „blokade“ te da će se time ubuduće ubrzati proces donošenja odluka. Ipak, Berlinu i Parizu savjetuje da i dalje traže saradnju sa Velikom Britanijom, koja više od svih evropskih zemalja ulaže u odbranu.
Tejlor u knjizi pokušava da pokaže navodne deficite njemačke odbrambene politike i razotkrije taj, po njemu, zastarejeo način razmišljanja. Istovremeno on smatra da je „rijetko kada bio tako povoljan trenutak kao sada da se napravi veliki korak naprijed“.
SW navodi da je pretpostavka za to da se Njemačka i Francuska dogovore šta su njihovi glavni odbrambeni prioriteti.
„Dogovor bi morao da objedini francusku sklonost ka brzim i oštrim vojnim intervencijama i sklonost Njemačke ka široj taktici, koja predviđa izbegavanje sukoba i obuhvata mjere za uspostavljanje stabilnosti nakon vojnih sukoba, za obnovu zemlje i izgradnju državnih organa“, piše Tejlor.
On je uvjeren da „ako dvije vodeće zemlje EU pronađu kompromis, odmah će im se priključiti većina drugih zemalja članica2.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.